Plenkovićeva BM 365 off shore većina

Marijan Vogrinec
Autor 6.1.2019. u 20:35

Plenkovićeva BM 365 off shore većina

Foto: HINA/ Daniel KASAP/ dk

Pretrčavanje HSS-ovog saborskog zastupnika Mladena Madjera u rastući Klub zastupnika Bandić Milan 365 – Stranke rada i solidarnosti gradonačelnika Zagreba izazvao skandal u hrvatskoj javnosti i izazvao dvije kaznene prijave Uskoku radu sumnje na političku korupciju i trgovinu utjecajem. Od početka zasjedanja devetog saziva Hrvatskog sabora, 14. listopada 2016., odnosi političkih snaga bitno su se promijenili, zahvaljujući ponajprije stranačkim prebjezima u tabor tzv. nezavisnih zastupnika. Koji su se istog trena iskazali izrazitom ovisnošću, gotovo beziznimno – HDZ-u. Osobito je sramotna činjenica da je rejtinški opadajući te unutarstranačkim frakcijskim borbama grogiran SDP – ipak, još najjaču stranku u oporbi – napustilo osmero od prvotno 38 saborskih zastupnika. Nedavno i Milanka Opačić, najviše rangirana u stranci, osoba od osobitog povjerenja Zorana Milanovića, bivša ministrica, vladina koordinatorica za društvene resore, za koju nitko normalan ne bi povjerovao da će prebjegom Bandiću podržavati – Plenkovića i HDZ 

Marijan Vogrinec

Moralna kaljuža, poltronstvo najniže razine, ideološko kameleonstvo, uhljebničko kokošarenje ili pak notorna prostitucija kroničnih političkih sifiličara? Ili sve zajedno, uđuture? Ili nešto pedeseto, još gore od smrdljivog mulja, što se gore od najstrašnijih odrona u tropskim nedođijama sručilo na ionako karcinogeni parlamentarn habitus Bijedne Naše? Tek, odlazak HSS-ovog zamjenskog (za Stjepana Kožića, koji je također dao petama vjetra iz HSS-ovog tabora) saborskog zastupnika Mladena Madjera u Klub Bandić Milan (BM) 365 – Stranke rada i solidarnosti, koncem tjedna je ne samo prelio čašu učestalih prijevara birača nego i potaknuo dvije prijave Uskoku za kriminalnu političku korupciju radi osobne materijalne koristi. Prvu je podnio HSS,  čiji je Klub saborskih zastupnika Madjerovim bijegom nesuđenom „gradonačelniku Hrvatske“ Milanu Bandiću  spao s pet na četiri zastupničke ruke, a drugu također parlamentarna stranka Živi zid. Stranka BM 365, koja se na izborima provukla sa samo jednim saborskim zastupnikom (zagrebački gradonačelnik Milan Bandić), od neki dan broji s Mladenom Madjerom 13 parlamentaraca, koji svi odreda glasaju za HDZ-ove prijedloge u „Visokom domu“, odnosno kako im namigne premijer Andrej Plenković. S 13 glasački validnih ruku u HDZ-ovoj saborskoj većini, Milan je Bandić je  postao najvažniji koalicijski partner aktualnoj desnoj vlasti.

E sad, ne bi bilo nikakvih problema da je takva konstelacija političke moći i utjecaja plod izbornog nadmetanja i pripetavanja, dakle biračke volje najvećeg diela od oko 3,8 milijuna hrvatskih državljana s pravom glasa, a ne možebitne kriminalne, moralno neprihvatljive i zakonski nedopustive kupoprodaje mandata jako kvarnih pojedinaca i skupina radi (samo)održanja na pozicijama vlasti. Time na pozicijama kontrole novca, jer vlast = novac. HDZ-ova izborno-pobjednička deviza vjerodostojno prokazana je u neposrednom poslijeizvornom razdoblju kao populistička floskula, mrkva za dugouhe hlebince, a činjenica da se u Hrvatskom saboru u samo dvije godine već namnožilo dvadesetak tzv. nezavisnih zastupnika – nikad više u prethodnih osam saziva u 26 godina – uglavnom prebjega iz stranaka na čijim su listama dobili povjerenje birača, znak je kako je kritično metastazirala parlamentarna demokracija u Bijednoj Našoj. Klub saborskih zastupnika BM 365 – Stranke rada i solidarnosti s jakim se razlogom našao na meti javne kritike i, napokon, istrage pravosudno-represivnog aparata.

Najsnalažljiviji u političkom kokošinjcu

Stari su Latini ostavili budućim naraštajima vrijednu empiriju sažetu u sentenci verba volant, scripta manent (riječi odlijeću, pisano ostaje), što bi u slobodnijem prijevodu – riječi odlijeću, djela ostaju – moglo (i trebalo?) na sljedećim izborima značiti političku smrtnu presudu stranačkim prevrtljivcima koji su se kompromitirali time što jedno misle, drugo govore, a treće čine. Klub saborskih zastupnika BM 365 – Stranke rada i solidarnosti školski je primjer politikantsko-ideološkog konvertitstva i izdaje birača, vrijedan odgovarajućeg tretmana studijima politologije, ali i u srednjoškolskoj nastavi građanskog odgoja. Javna je tajna da disidenti dolaze iz političkih stranaka, kojima pada javni rejting te procjenjuju da se – kao manje-više stranački marginalci, odnosno ne baš pri srcu i oku trenutnih stranačkih vođa – neće naći na prolaznim pozicijama izbornih lista, pa (i)legalno prodaju svoje mandate na parlamentarnom tržištu. Od vrha države do zadnjeg mjesnog odbora negdje bogu iza nogu. To je opća pojava, nije ju izmislio redikulozan nesuđeni „gradonačelnik Hrvatske Milan Bandić, ali jest bolje i uspješnije od ikog u nacionalnom političkom kokošinjcu usavršio metodu kako u svom interesu iskoristiti/unovčiti ljudske slabosti.

Predsjednik HSS-a i uspješan samoborski gradonačelnik Krešo Beljak obznanio je da ima nove informacije o političkoj trgovini svog bivšeg stranačkog druga Mladena Madjera i Milana Bandić, ima o tomu dokaze i svjedoke te će ih prenijeti Uskokovim istražiteljima. „Ne znam što Uskok radi s mojom prijavom u vezi s Mladenom Madjerom, ali svakako ću ju dopuniti novim spoznajama“, kazao je Beljak novinarki Dnevnika Nove TV Ivani Brkić-Tomljenović. „Imam i nove informacije o bivšem članu HSS-a i zagrebačkom županu Stjepanu Kožiću. Javljaju se mnogi ljudi i govore što radi u svojoj županiji, i kako mu je proračun praktički jednoglasno prošao i zbog čega. Sve ću to reći Uskoku, pa će oni to dalje istražiti. Oko Madjera su se također pojavile nove informacije, odnosno navodni svjedoci koji su spremni svjedočiti o njegovom hvaljenju da će za prijelaz dobiti vreću novca.“

Hoće li i što će Mladen Madjer možebitno dobiti kao nagradu za prijenos HSS-ovog saborskog mandata (koji nije vratio stranci) Bandiću, odnosno Plenkovićiu, valjda će istražiti institucije koje rade svoj posao, odnosno zakonski su ga obavezne obaviti, iako im šefove postavlja HDZ. U međuvremenu se saznalo da je Madjerova kćerka Tatjana Šimunić prije tri mjeseca dobila unosan i stalni rukovodni posao u Gradskoj upravi Zagreba, kojoj je na čelu upravo Milan Bandić. Dakako, gradonačelnik odbija bilo kakvu vezu i s tim zapošljavanjem – koje je „sasvim po zakonu“ – i s Madjerovom promjenom zastupničkog dresa. Baš kao u slučaju zapošljavanja u Zagrebačkom električnom tramvaju (ZET) brata (pre)bjegunice Bandiću HNS-ove potpredsjednice Marije Puh. I Milan Bandić i HDZ-ovi prvaci ironiziraju novinarima epidemiju stranačkih prebjega u tabor tzv. nezavisnih zastupnika: „Mi nemamo ništa s tim, ljudi se odlučuju svojom slobodnom voljom za druge političke opcije, koje smatraju primjerenijim. Njihova bi se bivša stranačka vodstva trebala zabrinuti zašto im se osipa članstvo. U njima je problem, ne u opcijama kojima se pridružuju ti ljudi“.

Dijelom je ironija na mjestu, ali samo vrlo malim dijelom budući da je u Bijednoj Našoj bavljenje politikom već gotovo tri desetljeća postala jedna od najunosnijih profesija u koju se bezobzirno i bez obzira na stvarno političko-ideološko uvjerenje, svjetonazor, stupanj obrazovanja i temeljnog kućnog odgoja, etc. gura i mlado i staro, i žensko i muško… Politika je poslije valjda trgovine drigom i ljudima, prostitucije i veteranskih makinacija HB statusima i invalidninama postala iznimno kurentan posao. O članstvu u ovoj ili onoj političkoj stranci izravno ovisi hoćeš li dobiti posao ili ne, povoljan kredit u banci, stambeni ili državni poticaj za kupnju prve nekretnine, poduzetnički plan ili OPG, hoćeš li dobiti boljeg liječnika mimo ekstremno dugačke liste čekanja, hoće li ti se dijete upisati u bolju školu, hoće li ti poreznici ići na ruku, etc. Život je posvema u raljama stranačke pripadnosti, pa tko se bolje okreće kako vjetar puše… Zbog te je nezrelosti parlamentarne demokracije i imbecilne političke pristranosti Hrvatsku već napustilo oko 400.000 mahom mlađih, radno i fertilno najpotentnijih građana.

Cijele su se obitelji iselile. Natalitet rapidno opada. Demografska katastrofa već ubire krvavi danak. Sutra će još više. Koncem stoljeća, na balkanskom će kifliću živjeti 2,5 milijuna domicilnih žitelja, tvrde statističari UN-a. Ruski rulet na djelu!? A politička pak maloumnost udarila u bakanalije svake vrsti kao da se baš ništa loše ne događa i kao da će neka postbiblijska mana s neba spasiti zemlju od ubitačna djelovanja mentalne pustinje u ljudima koji se busaju u prsa time kako su preuzeli odgovornost. U koju pak sami ne vjeruju niti osjećaju moralu potrebu komu polagati račune. Tim više, jer izborni inženjering po obrascu Kluba saborskih zastupnika MB 365 – Stranke rada i solidarnosti, demonstriran i neki dan pri izglasavanju zagrebačkog proračuna od blizu 10 milijardâ kuna (većeg od svih u RH lokalnih/regionalnih zajedno) djeluje uspješno u korist političkog mainstreama, koji ga zato ne želi promijeniti/demokratizirati. Zašto i bi „kad nam ide dok nam ide“? A dokle će ići? Dok se ćup ne razbije na putu do vode.

Nema gdje Bandića nema

Nije ljudski nikom se rugati ni prigovarati zato što je bolestan, pa ni Milanu Bandiću ma kakav da je ideološki trgovac i politikant u vlastitu korist. Gotovo već 20 godina gradonačelnik Zagreba, s navodno više od 300 kaznenih prijava za razna kriminalna nedjela, nezakonitosti, etc., koje sudovi drže u ladicama ili ih na zgražanje javnosti razvlače do apsurda, vidljivo je bolestan čovjek. Operirao je glasnice i unatoč tomu već mjesecima sve teže i tiše govori. Nedavno je hospitaliziran zbog embolije pluća. Jedva se kreće na štakama, ali ne propušta ni jednu tv-kameru, ni jedan iole važniji događaj čak i izvan Zagreba i RH, gdje po logici dužnosti ne bi imao što tražiti – ako se ne kani (opet) kandidirati ove godine za predsjednika RH, protiv Kolinde Grabar-Kitarović? – ne propušta ni naslikavati uz predsjednicu RH gdje god se protokolarno ukaže u Zagrebu, eto ga na proglašenju misica, u gledalištu HTV-ovog putujućeg cirkusa „Lijepom našom“ u Čazmi, s kardinalom Josipom Bozanićem i inim klericima, s veteranima Domovinskog rata, u vrtićima i školama, evo ga na zabavnoj priredbi i novogodišnjem rodilištu, dijeli bakalar penzićima, daje šakom i kapom zagrebački novac, ucjenjuje premijera (a ima za to jake klupske adute u saborskoj većini) radi besplatnih udžbenika za sve osnovce (i srednjoškolce?) u RH, premiješta ogroman križ s Hipodroma na savski nasip, etc.

I najnevjerojatnije, bježi liječnicima iz bolnice na Jordanovcu na sat-dva otkriti golemi spomenik neprepoznatljivog Franje Tuđmana, rad državnog kipara Kuzme Kovačića, HDZ-ovog Antonia Salijerija u spomeničkoj plastici, pa se nakon tv-naslikavanja vraća u bolesnički krevet. Poslije je navodno zdravstveno stabiliziran i otpušten kao radno sposoban, ali i dalje se kreće na štakama i sve teže govori. Dođe čovjeku da se sažali na Bandića i nastavi se čuditi: što mu takvom treba zlopatiti se u političkom cirkusu, ruinirati si zdravlje i životnu komociju kad, bude li Plenković izdao nalog ZNA SE opciji da podrži drugi mandat trenutne predsjednice RH, Milan Bandić opet nema izgleda dogurati dalje od drugog izbornog kruga i drugi put statusa nesuđenog „gradonačelnika Hrvatske“? U Bijednoj se Našoj formalno ne traži zdravstveni karton budućih državnih čelnika, kao u civiliziranom svijetu, međutim veliko je pitanje može li bolestan čovjek i u tako trknutoj zemlji voditi odgovorne državne poslove.

Gostujući u HTV-ovoj „Temi dana“ nakon Središnjeg dnevnika u subotu, Krešo Beljak je na izravno pitanje novinara Branka Nađvinskog kazao da Bandić ipak nije ozbiljan igrač u velikim državničkim igrama te da iza njega ne stoji HDZ Andreja Plenkovića. „Stoji“, kazao je, „jedna druga HDZ-ova struja.“ Ako je tako, a Beljak valjda znâ što govori, onda je to neki sasvim drugi par političkih rukava. U velikom intervjuu Hini, šef Mosta nezavisnih lista i saborski potpredsjednik Božo Petrov ironično je u razgovoru s novinarkom Tatjanom Kolak prozvao Bandićev Klub saborskih zastupnika – zasad „komada 13“; on najavljuje 14 i više, ne kani stati na Mladenu Madjeru – off shore kompanijom Milan Bandić d.o.o. koja djeluje za potrebe predsjednika vlade. „To što premijer ne prlja ruke tom trgovinom izravno ne znači da off shore kompanija Milan Bandić d-o.o. ne radi za njega. A naše su institucije slabe i nisu neovisne, pa niti ne mogu obaviti posao koji se od njih traži.“

foto: Ivo Čagalj/Pixsell

Iz Živog zida, koji je zbog političke korupcije prijavio pravosudno-represivnom aparatu Milana Bandića i Mariju Puh, čiji je brat zaposlen u ZET-u navodno kao dio cijene njezina prelaska iz HNS-a u Bandićev saborski klub, upozoravaju da „građani moraju osvijestiti činjenicu kako je zagrebačka blagajna postala utočište za nespašene duše“. SDP-ov pak saborski zastupnik Gordan Maras ističe kako „otac te političke trgovine i korupcije nije Milan Bandić, nego Andrej Plenković“. Osporavani se Mladen Madjer pokrio ušima po glavi i šuti, a navodno će u utorak na presici objaviti što ga je navelo da napusti HSS, ne vrati zamjenski mandat stranci na čijoj je listi stečen i ode u Bandićev tabor. Međutim, javnost je ostala zatečena medijskom izjavom šefa Kluba BM 365, tzv. nezavisnog zastupnika mađarske manjine Roberta Jankovicsa: „Ovaj naš heterogeni klub ima čvrst stav da podržava premijera Plenkovića. To je uvjet bez kojeg se u ovom klubu biti ne može“. Kratko i jasno. Bandić određuje politiku u klubu, a ta je glasati za sve što predloži Plenkovićev HDZ i tu nema nikakvog soliranja niti je dopušteno – kako lažu neki njegovi članovi, poput SDP-ove prebjegunice Milanke Opačić – „glasati po savjesti, za rješenja najbolja za sve građane i RH“.

E sad, velika je tajna to što je Plenkovićeva nagrada/honorar Bandiću za dirigirano „rasuđivanje svojom glavom“ i dizanje ruku njegovih klubaša, odnosno što je poanta njihova dogovora o „čuvanju stabilne saborske većine“. Može se pretpostaviti, ako se zbroje dva i dva glede i u svezi silnih prijava protiv nesuđenog „gradonačelnika RH“, a njemu – ništa. Institucije rade svoj posao!? Sic transit.

Ako je pak točno to da je odbjegli Madjer kazao svom bivšem stranačkom šefu Kreši Beljaku kako je pretrčao Milanu Bandiću zato, jer „mora misliti na sebe“, a to se na neki način dokaže u istrazi, onda se radi o teškom, kažnjivom zakonskom prekršaju. Neki pravni znalci spominju čak tri kaznena djela – primanje i davanje mita te trgovinu utjecajem, za što se ide u zatvor. U svakom od tih slučajeva. Doduše, dosad je tako osuđen samo bivši SDP-ov vukovarski gradonačelnik Željko Sabo. Sud u Osijeku mu je odrezao šestomjesečnu zatvorsku kaznu za pokušaj podmićivanja jedne HDZ-ove vijećnice, koju je kaznu odradio u kaznionici poluotvorenog tipa u Popovači-Lipovici.

Vladini marginalci i tzv. nezavisni

Od početka zasjedanja devetog saziva Hrvatskog sabora, 14. listopada 2016., odnosi političkih snaga bitno su se promijenili, zahvaljujući ponajprije stranačkim prebjezima u tabor tzv. nezavisnih zastupnika. Koji su se istog trena iskazali izrazitom ovisnošću, gotovo beziznimno – HDZ-u. Osobito je sramotna činjenica da je rejtinški opadajući te unutarstranačkim frakcijskim borbama grogiran SDP – ipak, još uvijek najjaču stranku u oporbi – napustilo osmero od prvotno 38 saborskih zastupnika. Nedavno i Milanka Opačić, najviše rangirana u stranci, osoba od osobitog povjerenja Zorana Milanovića, bivša ministrica, vladina koordinatorica za društvene resore, za koju nitko normalan ne bi povjerovao da će prebjegom Bandiću podržavati – Plenkovića i HDZ. Otišla je, također odnijela SDP-ov mandat „neprijatelju“ i stranci ostala dužna 18.000 kuna na ime neplaćene članarine. Bahata žena, koja je politički kruh zagrizla navodno još kao osobna tajnica pobunjeničkog velikosrpskog ideologa Jovana Raškovića, pa stasala u SDP-u koji joj je dao sve u komfornoj karijeri, da bi na pola saborskog mandata sad (vjerojatno zauvijek) okončala političku karijeru u HDZ-u. Bandićev klub je tek krinka. Prigodom zadnjig glasanja, Opačić je bila za prijedloge, kojima se u SDP-u protivila.

foto: Patrik Macek/PIXSELL

Bez vojske tzv. nezavisnih zastupnika, i nekolicine stranačkih marginalaca u koaliciji, Plenkovićev HDZ ne bi imao minimalnih 76 ruku u saborskoj većini niti bi njegova vlada imala izgleda preživjeti. S druge pak strane, koalicijskim je marginalcima i tzv. nezavisnima osobito stalo do toga da ne ruše vladu radi izvanrednih izbora, jer znaju da više nemaju šanse ponovno prevariti birače na isti način te istodobno dvije godine prije redovnog isteka mandata ostaju bez visokih saborskih plaća, dodataka, velikih povlastica, etc. Budući da, što navodno kaže Mladen Madjer, „moraju misliti na sebe“, drž’ se Bandićeve pipe i ne boj se gubitničke gripe. Mostov natprosječno aktivan u sabornici i izvan nje zastupnik Miro Bulj tvrdi da „u Hrvatskoj treba promijeniti Izborni zakon kako bi se onemogućili političla trgovina, mešetarenje i tezgarenje“ političara kojima ističe ili je istekao rok trajanja u opcijama u kojima su gradili karijere. Bulj drži da se političare na svim razinama mora birati imenom i prezimenom: „Pretrčavanja su protiv narodne volje, a vlada je zasnovana na protunarodnoj volji. Odnos Plenković – SDSS – Bandić – Vrdoljak – Saucha… nije narod izabrao da oni upravljaju Hrvatskom. To je prijevara hrvatskog naroda. Imalu nekakvu legalnost, ali nemaju legitimnost“.

Klub saborskih zastupnika BM 365 – Stranke rada i solidarnosti, koji u dijelu javnosti i medija posprdno nazivaju moralnom kaljužom, čine tzv. nezavisni zastupnici Robert Jankovics (predsjednik), Vladimir Bilek, Veljko Kajtazi, Ana Komparić-Devčić, Ermina Lekaj-Prljaskaj, Ivica Mišić, Milanka Opačić, Zdravko Ronko i Mladen Madjer te Darinko Dumbović (Reformisti), Kažimir Varda (BM 365) i potpredsjednica Marija Puh (BM 365). Tu je i tzv. nezavisni Željko Lacković, koji zamjenjuje Milana Bandića u zastupničkoj klupi, ali je formalno napustio Bandićev klub zbog financiranja na lokalnoj razini, ali prigodom glasanja u sabornici diže ruku po Bandićevom naputku.

Marijan Vogrinec
Autor 6.1.2019. u 20:35

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija