Plenkovićeva figa u džepu: „Zbogom oružje!“

Marijan Vogrinec
Autor 26.10.2020. u 12:51

Izdvajamo

  • Premijeru, je li, gromoglasan prigodan javni poklič „Zbogom oružje“ neće biti jedino populističko obećanje za koje unaprijed znâ kako ga nije kadar i - neće ostvariti. Nije da ne bi znao, znao bi i mogao, ali neće. Osobni su razlozi neusporedivo snažniji od razloga opće sigurnosti. To je Plenkovićeva figa u džepu: „Zbogom oružje!“

Povezani članci

Plenkovićeva figa u džepu: „Zbogom oružje!“

foto pintereset

Hrvatski premijer Andrej Plenković – iako ima sve zakonske, sigurnosne i moralne alate – neće ni približno razoružati ilegalno naoružanu Hrvatsku. Jer bi najprije trebao krenuti od lokalnog/regionalnog i HDZ-ova članstva iz stranačkog tzv. mainstreama (imati oružje u svom domu je „prestižna“ stvar skorojevićevskog uma) i poduzeti duboko oranje među više od pola milijuna vlasnika HB-iskaznica, njihove rodbine i prijatelja. Plenkovićeva si vlast ne smije priuštiti reinkarniran „braniteljski Markov trg 2015. godine“. Ne bi ga preživjela, kao što SDP-ova koalicijska tada jest. Svojedobno je Stevo Culej, velika HDZ-ova zastupnička uzdanica iz vukovarskog kraja do disidentskog „preljuba“ s Miroslavom Škorom, znakovito objavio na svom FB zidu kako mu je policija „zaplijenila arsenal oružja, pušaka i pištolja te javnosti poručio: „Hrvatice i Hrvati oružje mi je oduzeto, ne brine me, ostao mi jezik a vi svoje bolje čuvajte“. I otac Danijela Bezuka, kojemu je zaplijenjena velika količina ilegalnog oružja, i pijani lik s ceste u Dragoviću, a ima takvih o-ho-ho, poslušali su Culejev bezumni savjet? 

Marijan Vogrinec

Bezuman teroristički čin izvjesnog seoskog momka Danijela Bezuka na Markovom trgu u Zagrebu i, napokon, javno priznanje premijera Andreja Plenkovića o tomu da su ekstremizam, govor mržnje i nesnošljivost u Bijednoj Našoj prevršili svaku mjeru te da je u tajnim/ilegalnim obiteljskim arsenalima skrivena još nepoznata količina oružja iz Domovinskog rata više su no tinjajuća eksplozivna mješavina u samim temeljima društva upitne budućnosti. Dobro, nitko pri zdravom razumu nije mogao očekivati od Plenkovića – koji nije rasni pripadnik ZNA SE opcije s dna kace – kako će samokritički, pošteno uprijeti prstom u denver plavo „gnijezdo“ govora mržnje. I ne samo govora. Vidi čekićanje ćirilice s državnim grbom RH u Vukovaru, fizičku agresiju „druge kolone“ 18. studenoga 2013. u Gradu na državni vrh i diplomatski zbor, skandalozno šatorašenje 2014./15. na Savskoj 66 u Zagrebu, terorizam plinskim bocama, pa pokušaj državnog puča pred Banskim dvorima, premlaćivanje srpske mladeži…

Nitko nije očekivao ni to da će HDZ-ov premijer u svojoj najavljenoj akciji tipa „Zbogom oružje“ uprijeti prstom u mrkog si stranačkog prethodnika Tomislava Karamarka koji je govor/performanse mržnje zafitiljio do te mjere – čak sugestivnim zveckanjem braniteljskim „trofejnim“ (sic transit) oružjem „komunjarama, udbašima, četnicima i Jugoslavenima“ u SDP-ovoj koalicijskoj vlasti 2012.-2015. – da se toksičan eho još ne da utišati. Dapače. Neodgovorni tzv. političari – nerijetko baš s HDZ-ovih izbornih lista, čak za govornicom tzv. Visokog doma (sic transit) – još su dolijevali kante ekstremističkog kerozina na vatru mržnje bez pokrića, razdora i nesnošljivosti i tomu se nitko s vlasti nije suprotstavljao. Kukavički, zbog izbornih tzv. salto mortala, računa bez krčmara, koalicijske alkemije… U takvom polit-ideološki promiskuitetnom društvenom okolišu, nezdravom i moralno disfunkcionalnom odgojen je i braniteljski sin Danijel Bezuk (22)  čijem je ocu policija oduzela cijeli arsenal ilegalnog oružja.

Bezukov terorizam alarmirao je premijera Plenkovića, pa je odjednom, je li, „progledao“ i ugledao (sic transit) nabujali ekstremizam/radikalizam da se došuljao baš na njegov prag na Markovom trgu. I o’š-ne’š Bangladeš, na brzaka zasjeo u blindiranu limuzinu (također i predsjednik RH Zoran Milanović), Markov trg dao višeobručno ograditi čeličnim plotom, ljudima u policijskim/civilnim odijelima, kontrolnim punktovima, najsofisticiranijom nadzornom elektronikom, etc. tako da ni muha više ne može neopaženo pred oltar u crkvi sv. Marka, Hrvatski sabor, Banske dvore, Ustavni sud RH, u privatne stanove… Na štićenom državnom prostoru. E sada, kad je to riješeno – nitko ne zna (dugo)trajnost postroženih sigurnosnih mjera i njihovu validnost u odnosu na turističku važnost Markovog trga – MUP se pod kontrolom ministra, vladina potpredsjednika i desne premijerove ruke Davora Božinovića (zajamčio nesmjenjivog do kraja mandata, ma što se dogodilo u resoru) može slobodno baciti na praktičnu realizaciju Plenkovićeve urbi et orbi zvučne objave: „Zbogom oružje“. Naime, kazao je, svi koji imaju kod kuće ilegalno oružje imaju ga predati policiji i, učine li to dragovoljno, neće snositi nikakve posljedice.

Premijer neće, nema petlje

Ako ne predaju, a nađe im se, eeee… Onda stupa na scenu zakonski paragraf koji, ovisno o sudcu što jest ili nije bio redovan na fakultetskim predavanjima, može donijeti svakojakih nevolja. Premijer Plenković jest itekako svjestan eksplozivne smjese ekstremizma i ilegalnog oružja u obiteljskim arsenalima, ali i „gnijezda“ govora mržnje kojima i poimence prijeti da će ući u njih – a neće, nema ni petlje niti demokratskih alata – pa mu vrag će znati iz kojih rejtinških razloga ili samo radi bildanja taštine pada na pamet akcija razoružavanja civilne Bijedne Naše. Koja će akcija jamačno iksti put u državi, a prvi navodno ozbiljniji put za Plenkovićeve vlasti biti samo zvučan hemingvejizam „Zbogom oružje“, kao manje-više i istoimene prethodne MUP-ove akcije. Koje, doduše, jesu polučile neki učinak, ali ni približno kakav je trebao biti.

MUP višekratno od okončanja Domovinskog rata prikuplja oružje što su ga pojedinci odnijeli kući i drže ilegalno, ali takorekuć mršavog rezultata. Zato se akcije gotovo nastavljaju jedna na drugu i Plenkovićev naglasak sada nije nešto radikalno novo. U Registru hrvatskih branitelja skupilo se već cca 510.000 vlasnika HB iskaznica, a teško je napamet – budući da nema vjerodostojnih podataka, nego se barata pretpostavkama – pogoditi koliko njih posjeduje ilegalno oružje svake vrsti, eksplozivnih sredstava, kojekakvih projektila… Oko 3000 branitelja dosad je iz raznih razloga dignulo ruku na sebe, najviše oružjem što su ga posjedovali (i)legalno. Iks je i civilnih žrtava braniteljskog (i)legalnog oružja. Cijela armija od oko 100.000 građana legalno posjeduje lovačko i ino oružje. Nepoznat je broj ljudi, a jamačno nije mali, s bivših područja ratnih operacija ili doseljenika iz BiH koji ilegalno posjeduju oružje svake vrsti. Javna je tajna da policija ne uspijeva suzbiti tzv. crno tržište oružjem iz Domovinskog rata, šverc i kriminal s tim sredstvima. Takorekuć, za „pristojnu cijenu“ se može kupiti pištolj, puška, bomba… navodno u gotovo svakom kafiću, pa…

Hrvatski građani vole oružje? Itekako. Od davnina su ovo vjetrometni i buroviti krajevi kojima su protutnjale kojekakve vojske i vodile se bitke s najkrvavijim ishodima i za poražene i za pobjednike, pa… I države su bile, pa ne bile, propadale i dizale se nove te je i oružje duboko prodrlo u svijest, tradiciju i običaje ovdašnjega balkanskog svijeta i nikakve državne stege, paragrafi, policije i političke lamentacije nikada neće biti pouzdani načini istjerivanja oružja iz skrovitih privatnih arsenala. Tko se čudi tomu ili ne vjeruje, nije korjenika ovih prostora i mentaliteta. Nerado, ali potvrdit će to i MUP-ovi aktivisti što se profesionalno bave problemom pronalaženja, oduzimanja i sankcioniranja posjedovanja, preprodaje ili zloporabe ilegalnog oružja. To znâ biti kompliciran i opasan posao je se u dilanju oružja na tzv. crnom tržištu obrće boli glava novac.

MUP je u suradnji s Programom UN-a za razvoj (UNDP) 2007. godine počeo nacionalnu preventivnu kampanju „Manje oružja – manje tragedija“ u koju su se uključile neke braniteljske, ženske i udruge mladih ne bi li se „senzibiliziralo javnost i potaknulo građane na dragovoljnu predaju oružja te utjecalo na podizanje razine svijesti o opasnostima od nestručnog rukovanja oružjem i minsko-eksplozivnim sredstvima“. Godine 2013./14. je PU splitsko-dalmatinska posebno održavala predavanja predškolskoj i osnovnoškolskoj djeci pod sloganom „Izbacite uljeza“ te izradila prigodan strip i letak s upozorenjima na opasnosti od oružja. MUP je svaki put u svim takvim akcijama – a zapravo traju u kontinuitetu i danas – iscrpno obavještavao o odredbama Zakona o oružju, precizirao navodio adrese i kontakte za besprekršajnu, dragovoljnu predaju ilegalnog oružja. Akcija „Manje oružja – manje tragedija“ – 2011. godine financirao ju se EU iz projekta SEESAC za potporu kontroli oružja na zapadnom Balkanu – nije dala osobit učinak. Pače, vrlo skroman.

Na području PU sisačko moslavačke, gdje su ratne operacije 1991./95. bile više no intenzivne, građani su predali iz svojih ilegalnih arsenala: 25 komada automatskog oružja te 430 komada rasprskavajućeg (184 ručne bombe, 58 mina i 188 ostalih ubojitih stvari) iz kategorije A; u kategoriji B pak 37 komada dugog i kratkog vatrenog oružja (14 repetirajuće, sedam poluautomatsko i 16 pištolja i revolvera). U kategorijama C i D vraćeno je pet komada, odnosno 47.283 komada streljiva za dugo i kratko oružje te 26,9 kilograma eksploziva. I to je to, otprilike prosječan preslik učinaka akcije i drugdje, ne samo na bivšim ratnim područjima.

Građanin prijavi, policija pokupi

„Protiv osoba koje predaju takvo oružje“, izvijestio je MUP na svojim službenim stranicama, a to vrijedi i danas za „Zbogom oružje“ iz Plenkovićeve najave, „neće se pokretati prekršajni niti kazneni postupci ukoliko oružje predaju prije poduzimanja izvidnih radnji policije sukladno Zakonu o prekršajima i započinjanja izvida kaznenih djela te hitnih istražnih radnji sukladno Zakonu o Kaznenom postupku, odnosno početka primjene policijskih ovlasti utvrđenih Zakonom o policiji. Također je važno naglasiti da građani sredstva koja žele predati ne donose osobno u prostorije policije, kako ne bi došlo do njihovog aktiviranja i neželjenog ozljeđivanja, već da o tome osobno ili putem telefona obavijeste policiju na broj 192 te će stručni i osposobljeni policijski službenici doći na kućnu adresu ili dogovoreno mjesto i prikupiti oružje.“

MUP je na službenim internetskim stranicama svojedobno izvijestio i o tomu da je „u srijedu, 24. travnja 2019. godine završila još jedna akcija u kojoj su građani stručnjacima Policijske uprave zagrebačke predali oružje, municiju i eksplozivne tvari koje će biti uništene bez opasnosti za građane i imovinu“. Ne navodi se koliko je oružja došlo u policijske ruke, nego tek da je akcija „Zbogom oružje 2019. godine“ trajala 20 dana i da ju već 14. godinu zaredom provodi Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata „91 Otok Ivanić“ s Policijskom postajom Ivanić Grada, pod pokroviteljstvom Ivanić Grada. Vijest završava opaskom koja uopće ne mora biti točnog zaključka: „Svake godine ‘Zbogom oružje’ prikupi manje oružja, streljiva i drugih eksplozivnih predmeta u odnosu na prethodnu godinu, što je dobro, jer pokazuje da se smanjuje njihova količina pohranjena u domovima naših sugrađana“.

Bezukov terorizam na Markovom trgu, koji je potaknuo premijerovo oštro reagiranje, je li, glede i u svezi eksplozivne smjese ekstremizma i ilegalnog oružja u kućnim arsenalima, polučio je i taj rezultat da je MUP učinio medijima dostupnim podatke o tomu koliko je dosad postignuto u preventivnoj akciji „Manje oružja – manje tragedija“. Dakle, od 1. rujna 2007. do 30. rujna 2020. prikupljeno je 343.492 komada vatrenog oružja (5227 automatskog), 5,501.464 komada streljiva i 5382 kilograma raznog eksploziva. Da su toliko toga 1991. imali hrvatski vojnici, bi li Domovinski rat trajao do kolovoza 1995.? Bi li pao Vukovar? Da su, recimo, branitelji raspolagali s još 112 kilograma eksploziva, 143.175 komada streljiva i 2542 komada vatrenog oružja (135 komada automatskog) koliko je MUP prikupio od dragovoljaca samo od 1. siječnja do 30. rujna 2020.?

Bila bi to jamačno neka druga priča i bez oružane sile od 99.654 vlasnika oružja B kategorije koji imaju posjedovnu dozvolu, trenutno registriranih u RH. A što će im? Službeno: radi lovstva, sportskog streljaštva, osobne sigurnosti, etc. Recimo, čak se 42.000 naših sugrađana plaši za osobnu sigurnost, pa legalno posjeduju pištolje ili revolvere. Divlji zapad? Možda.

Netom što je premijer Plenković priprijetio: „Zbogom oružje!“ – tvrdeći kroz spušteno staklo blindiranog automobila kako se ne boji Bezuka u bilo kojem reinkarniranom ekstremističkom/terorističkom liku – policija je dala na sva zvona vijest o uhićenju dvojice muškaraca koji su „premijeru internetski prijetili smrću“. Večernji list si je pak dao investigativnog truda, pa otkrio svojim čitateljima kako za akciju „Zbogom oružje“ i sve što uz nju godinama ide „očito nije mario ni 65-godišnjak s kojim je policija u nedjelju oko 20 sati imala pune ruke posla. Najprije je s 1,49 promila alkohola u krvi upravljao Volkswagenom daruvarskih tablica te je u Dragovićima kod Pakraca sletio u kanal. Kada su policajci došli na mjesto događaja te počeli s provođenjem očevida, najprije su mu u vozilu našli streljivo i dvije puške, od kojih jednu nelegalno posjeduje. Nakon toga su mu pretražili kuću, u kojoj su otkrili pravi arsenal. U kući je imao puškomitraljez, dvije automatske puške, nosač cijevi puškomitraljeza, prepravljenu pušku, tri spremnika, ručno rađenu kuburu, tri koluta detonirajućeg štapina, uređaj za punjenje redenika za puškomitraljez, 765 komada streljiva…“ Slijede kaznena prijava i optužni prijedlog.

Tko će razoružati Josipa Đakića?

Unatoč svemu, premijer Plenković – iako ima sve zakonske, sigurnosne i moralne alate – neće ni približno razoružati ilegalno naoružanu Hrvatsku. Jer bi najprije trebao krenuti od lokalnog/regionalnog i HDZ-ova članstva iz stranačkog tzv. mainstreama (imati oružje u svom domu je „prestižna“ stvar skorojevićevskog uma) i poduzeti duboko oranje među više od pola milijuna vlasnika HB-iskaznica, njihove rodbine i prijatelja. Plenkovićeva si vlast ne smije priuštiti reinkarniran „braniteljski Markov trg 2015. godine“. Ne bi ga preživjela, kao što SDP-ova koalicijska tada jest. Svojedobno je Stevo Culej, velika HDZ-ova zastupnička uzdanica iz vukovarskog kraja do disidentskog „preljuba“ s Miroslavom Škorom, znakovito objavio na svom FB zidu kako mu je policija „zaplijenila arsenal oružja, pušaka i pištolja te javnosti poručio: „Hrvatice i Hrvati oružje mi je oduzeto, ne brine me, ostao mi jezik a vi svoje bolje čuvajte“. I otac Danijela Bezuka, kojemu je zaplijenjena velika količina ilegalnog oružja, i pijani lik s ceste u Dragoviću, a ima takvih o-ho-ho, poslušali su Culejev savjet?

Mediji su, izvješćujući o nizu javnih skandala u Virovitici, okolici i šire predsjednika Hvidre Josipa Đakića i sinova, „nezamjenjivog“ opet šefa najmoćnije braniteljske udruge i višegodišnjeg HDZ-ovog saborskog zastupnika, objavili i to kako je navodno podmaliganjeni Đakić prislanjao pištolj o glavu zaštitara u noćnom klubu. I nikomu ništa. Hoće li Plenković oduzeti pištolj šefu udruge koja mu čuva leđa i je li pištolj – legalan ili ne, nije bitno – jedino oružje u domu tog hrvatskog branitelja? I što će ljudima oružje u obiteljskom domu kad ga ne smiju upotrijebiti i kada nije rat?

Premijeru, je li, gromoglasan prigodan javni poklič „Zbogom oružje“ neće biti jedino populističko obećanje za koje unaprijed znâ kako ga nije kadar i – neće ostvariti. Nije da ne bi znao, znao bi i mogao, ali neće. Osobni su razlozi neusporedivo snažniji od razloga opće sigurnosti. To je Plenkovićeva figa u džepu: „Zbogom oružje!“

Marijan Vogrinec
Autor 26.10.2020. u 12:51

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija