Pojeo kum magarca

Marijan Vogrinec
Autor 7.10.2018. u 16:54

Izdvajamo

  • Da vox populi nema pardona ni iluzija o stanju stvari, internetsko je reagiranje Ines Krauth: „Da nije tragično bilo bi smiješno, šibicar Brkić malo sa švorama pa onda s prostitutkama, nakon toga Mrakićka, Nadrk i narod pa red Glasa Koncila i šatoraša, pa zapošljavanje kumova u mafijozo stilu. Drin, drin, Medved, tri udovice i jedno dvajstpet likova iz ercegovine, može lažne braniteljsko-domoljubne pemzije, 28 glasova za nas. I onda se čudimo kako država izgleda. Srećom, imamo Hasanbegovića i onu Esih da glupome narodu 'lijepo objasne' kako su sve to komunističke 'radnje'. Iz apsurda u još veći apsurd“.

Povezani članci

Pojeo kum magarca

 Foto: TRIS/H. Pavić

Zašto bi sada glede i u svezi ishoda HDZ-ove SMS afere bilo drukčije kada već skoro tridesetak godina božica Pravda u Bijednoj Našoj ima kugino lice, tupi/zahrđao mač i nebaždaren kantar? Tako nakazna i onemoćala – kadrovska smjena 1990-ih godina po nacionalnom i ideološkom ključu – otjerala je sve pravosudno vrijedno iz državne službe u privatnike, odvjetnike koji potom suvereno „ismijavaju“ neuspješnu praksu sustava treće vlasti. Kao u samaritanskom postupku akterima lanca prostitucije 2011. i potpunim aboliranjem doušnika iz policijske vlasti, tzv. nepoznatog/ih počinitelja, zbog kojeg/ih je provaljena tajnost kriminalističke istrage. Ni jedan uistinu krupan krimen, velika pljačka, sigurnosna subverzija ili ratni zločin „naših“ na štetu „njihovih“, čovječnosti i međunarodnog prava nije riješen kako bog zapovijeda. Ni jedan krupan kriminalac i ratni zločinac – ako ima pedigre „domoljuba“ i „hrvatskog branitelja“ – nije dobio odgovarajući pravomoćan sudski pravorijek

Marijan Vogrinec

Zaklela se zemlja raju da se sve tajne saznaju, ironizira javnost pučkom mudrošću najnoviji SMS-cirkus u HDZ-u, koji će – ruku u vatru – skončati crnohumorno: pojeo kum magarca. Ni Milijanu Brkiću nadimkom Vaso, trenutno zamjeniku predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića i potpredsjedniku Hrvatskog sabora, neće se ama baš ništa neugodno dogoditi. Ni u stranci niti u parlamentu. Kamoli na već poslovično kompromitiranom hrvatskom sudu, koji je u Bijednoj Našoj zadužen goniti kao vrag svog ćaću tzv. obične građane, male ljude drugog/trećeg društvenog reda i paunovim perom maziti debelo meso tzv. velikima, kalibra Brkića nadimkom Vaso iz tzv. prvog reda. Ni njegovom dugogodišnjem policijskom, pa onda stranačkom šefu Tomislavu Karamarku neće se ama baš ništa dogoditi, ako se ipak sazna da je imao svoje prste u aferi SMS te mišlju i djelom puhao u jedra Brkićeve ruzinave jedrilice. Privremeno (?) sklonjen u  duboku sjenu HDZ-ovog mainstreama, Karamarko jamačno ne smatra da je definitivno osuđen na umirovljenje u političkom naftalinu.

Pojeo kum magarca? Bivši policijski haker Franjo Varga formalno je iza rešetaka, a Brkićev kum Blaž Curić, službeni vozač poljoprivrednog ministra Tomislava Tolušića i cinker Vargi da je pod kriminalističkim mjerama prismotre („odmah uništi UBS stikove i hard diskove, policija ti je na tragu“), uhvaćen u kontaktima s Brkićem nadimkom Vaso, istražno je saslušan i – pušten. Branit će se sa slobode. Bude li ga uopće itko ozbiljno gonio za odavanje tajnih informacija i provaljivanje policijske istrage ili samo pitao otkud običnom vozaču podaci o mjerama o kojima ne smije ništa znati.

Sve sluti na takav ishod – pojeo kum magarca – iako građani itekako moraju biti zabrinuti očitom krim-političkom zloporabom tajnih službi i represivnog aparata, uključivo pravosuđa, jer afera SMS nije ni prva niti sigurnosno najosjetljivija. Garant, neće biti ni posljednja u (vele)izdajničkoj trakavici te vrsti, s glavom zacrvotočenom još u olovnom dobu tzv. državnog osamostaljenja RH. Od bezočne ratnoprofiterske i pretvorbene, „domoljubne“ pljačke vlastitog naroda do izdajničkih trčkaranja političkih špiclova iz HDZ-a, Banskih dvora i Hrvatskog sabora u američko veleposlanstvo u Buzinu. O tomu je Wikileaks objavio stotine dokumenata, koje nitko nije opovrgnuo. Neke su svojedobno prenijeli hrvatski mediji gdje se, među inim, spominjalo i ime Gordana Jandrokovića, aktualnog HDZ-ovog glavnog tajnika i predsjednika Sabora.

Sprega politike, tajnih službi, represivnog aparata, pravosuđa i krim-podzemlja nikad nije raskrinkana niti ju je itko ikad pokušao suzbiti. Rodijačko-kumovsko-lopovski aparat funkcionira kao švicarska urica, zlorabljuje se za među/unutarstranačke gadne obračune, raskrinkavanje/“pakiranje“ pojedincima u političkoj nemilosti… Evidentno sada u aferi SMS i svemu oko nje. Te u svemu nečasnom/kriminalnom što će se još otkriti. U sav taj HDZ-ov SMS-cirkus (ne)izravno su uključeni upravo najodgovorniji ljudi za državnu i sigurnost građana, za zakonito funkcioniranje institucija i uredan demokratski život u zemlji. Morali bi to biti i najsavjesniji/najsposobniji među nama, a nisu. Komentatorica Nove TV Ivana Petrović, znana i po politikantskoj pristranosti desnici i isključivosti glede i u svezi Domovinskog rata, s razlogom retorizira: „Ova afera postavlja pitanje – tko uopće vlada Hrvatskom? I jesmo li mi država ili smo tigar od papira?“ Ma kakav tigar!? Čak ni od papira. Bijedna je Naša surogat gadne polit-gospodarske impotencije, ideološke mržnje, šovinističke/protumanjinske nakaznosti, gluposti, lopovluka, praznovjerja, kompleksa „slavne prošlosti i svijetlih tradicija“, kameleonstva, apatije, itsl. budalaština.

Puknula bruka, javnost na nogama

„Hrvatska je talac jedne mafije, čiji pipci organiziranog kriminala idu do samih vrhova ove vlasti, odnosno HDZ-a“, komentirao je predsjednik SDP-a Davor Bernardić curenje informacija iz tajnih policijskih istraga i nestanak/„gubljenje tijekom selidbe“ (sic transit) u DORH-u ključne dokumentacije iz 2011. godine o razbijanju lanca elitne prostitucije, gdje se – prvi je objavio tjednik Nacional –  navodno teško inkriminira tada zamjenika glavnog ravnatelja policije Milijana Brkića nadimkom Vaso, ali i „uglednike“ iz javnog i političkog života RH. „To je stanje nedopustivo i neizdrživo.“ Sada, kad je puknula bruka, kad je javnost na nogama, a politička/represivna vlast pritisnuta uza zid odgovornosti za stanje stvari, „izgubljeni“ su dokazi, pa će DORH, pazi sad – rekonstruirati izgubljeni spis. Kada i na osnovi čega? Glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić se nije izjasnio, a njegova se institucija, simptomatično, oglasila tek nakon dva dana šutnje. Nešto jako smrdi u državi Danskoj?

Tim više, jer je navodno nestalo i 11 stranica inkriminirajućeg sudskog spisa punog imena i prezimena ključnih aktera – vrlo zvučnih „uglednika“ iz političkog, kulturnog, poduzetničkog, sportskog, etc. segmenata javnog života RH – procesuiranog 2011. godine lanca prostitucije, u kojem je Milijan Brkić nadimkom Vaso navodno odigrao ulogu glavnog doušnika kriminalnim kumovima i najtraženijim eskort „damama“. Tko je, kada i kako mogao ukloniti kompromitirajuće dokumente? Koga se time pokušalo zaštititi? Nestanak dokumenata u DORHU i Općinskom sudu u Zagrebu je ili krajnja birokratska aljkavost, nemar i sudski bezobrazluk ili – kriminal. Krađa? Skrivanje? I jedno, i drugo i treće je kažnjiva okolnost i sada se, navodno, traga za krivcem/ima.

Poznato je već od 2011. godine, prijelaznog doba kad je deklasirani HDZ predavao vlast gotovo aklamativnom izbornom pobjedniku SDP-u, da je postupak protiv aktera prostitucijske hobotnice ne samo kompromitiran curanjem povjerljivih informacija (iz samog policijskog vrha) nego i pretvoren u pravosudnu lakrdiju vrlo traljavo vođenim postupkom. Suđenje je – pazi pravosudnog čuda, većeg i od najvećeg svetačkog – brzinski okončano za manje od mjesec dana. Na zgražanje javnosti, nagodbom i tek uvjetnim osudama prvooptuženom Nebojši Perunoviću Panči i glavnoj mu operativki Sari Sikirić. Svjedoci su jedno kazali policiji, predomislili se, pa drugo PNUSKOK-u, a krunski svjedok/osumnjičenik, navodno doušnik/informator kriminalaca i prostitutki o tajnim istragama Milijan Brkić nadimkom Vaso, nije čak ni ispitan. A bilo je itekako razloga. Sada taj lik – široko i nevino pokazujući afro-bijele zube, kao reakciju na svu javnu fertutmu u sigurnosno škakljivoj za državu aferi SMS – tvrdi da će se odazvati DORH-ovu pozivu. Ako ga – u ozbiljnoj nakani ili radi mazanja očiju javnosti – pozove glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić.

A neće, zaboravi  li mu Plenković namignuti. Dovraga, nije valjda za nečije lijepe oči premijer nedavno zamijenio uspješnog šefa DORH-a Dinka Cvitana zamjenikom mu Jelenićem, kao i uspješnu Daliju Orešković, predsjednicu saborskog Odbora za odlučivanje o sukobu interesa zamjenicom joj Natašom Novaković. Sasvim slučajno, dakako, prijateljicom/partnericom tada Plenkovićevog savjetnika za medije Krešimira Macana. I Cvitan i Orešković, popularni u javnosti i uspješni u svom poslu, što im ni HDZ nije osporavao, ipak su bili trn u oku ZNA SE opciji; nisu imali pardona prema tzv. velikim ribama. Dalija Orešković je uzela „na zub“ i samu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, što joj je ova, neosnovano nabildanog ega – javno zamjerila.

Zašto „institucije tako rade svoj posao“? Tko su bili ti u samom vrhu policije, DORH-u i sudstvu – pojedinac to nije mogao učiniti sâm – koji su presudno utjecali na sramotan ishod razbijanja lanca elitne prostitucije u Zagrebu (i znatno šire), nisu se pozabavili Brkićem nadimkom Vaso, a sada, nakon sedam godina, vade kosture iz ormara? Hoće li premijer Andrej Plenković imati petlje glede i u svezi svog zamjenika u HDZ-u, koji je bio i protiv ratifikacije Istanbulske konvencije i sada podržava vukovarski „miting istine“, reći bobu bob, a popu pop? Neće. Znâ da bi vragu gadno nagazio na kurje oko, a onda kom’ pita, kom’ tepsija. Premijer bi radije komad pite.

„Dokumente koji teško terete Brkića sastavili su policajci“, pisao je portal Index.hr, „a potpisao ih je Božo Barbarić, tadašnji načelnik Odjela za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala Rijeka, koji je kasnije postao šef cijelog PNUSKOK-a te je razotkrio i Milana Bandića.“ Vladajući u Bijednoj Našoj odreda su suglasni s oporbom u tome da „aferu SMS“ i sve što je kriminalno isplivalo s njom treba „raščistiti do kraja i bez obzira o kojim se imenima radi“, jer „institucije moraju raditi svoj posao“. No, drže figu u džepu. Plenković se ipak obrecnuo na šefa SDP-a Bernardića – „neka najprije počisti pred svojim vratima“ – jer ga je očito zapekla opaska o „RH u vlasti mafije“. HDZ je odbio SDP-ov prijedlog o osnivanju saborskog povjerenstva radi raščišćavanja uzroka/posljedica curenja povjerljivih informacija te privatne zloporabe sustava državne sigurnosti.

I svi važni akteri vlasti fraziraju bez veze i prave se grbavi. Od premijera Plenkovića do predsjednice Grabar-Kitarović, inače svakom loncu izvršne vlasti neprimjeren poklopac. Sad se odjednom proglašava nenadležnom za slučaj SMS i ulogu Brkića nadimkom Vaso, iako afera ruši povjerenje građana u najvažnije državne institucije i dužnosnike. A državna sigurnost, za koju jest nadležna? To nema veze s potresom u vladajućoj stranci, najodgovornijoj za stanje u državi i njezin položaj u međunarodnoj zajednici? Otkad je to takav gordijski čvor politike, tajnih službi, represivnog aparata, pravosuđa i krim-podzemlja, važniji za stanje demokratskog zdravlja Bijedne Naše od mača, kojim ga netko već jednom mora presjeći? Ili zbog nečega, što tzv. običan građanin s dva zrna soli u glavi ne razumije, rodijačko-kumovsko-lopovski aparat na „domoljubnoj“ infuziji mora funkcionirati dok balkanski kiflić ne ode u vražju mater?

„Razgovarala sam sa službama“, očitovala se HRT-u predsjednica RH netom po povratku iz jednotjednog, još jednog neproduktivnog boravka u SAD-u, gdje se opet družila s proustaškom emigracijom i pjevala Thompsona, „u ovom trenutku ne mogu ništa reći; to pitanje nije u mojoj ingerenciji – time se trebaju baviti relevantne službe, pratit ću svakako stanje, tražit ću informacije. Nažalost, to je nešto (curenje tajnih podataka iz tzv sustava domovinske sigurnosnosti i krivotvorenje dokumenata, op. a.) što se ne događa samo u Hrvatskoj već i u drugim državama. Na tome svakako treba poraditi i to treba spriječiti. To je na relevantnim službama da to rješevaju (ovakvim kao Općinski sud u Zagrebu, ili DORH koji „u selidbi“ gubi krucijalne dokumente o kriminalu i akterima!? – op. a.), to nije u okvirima mojih ovlasti da dajem nekom naloge kako da radi svoj posao. Naravno, cijelo stanje je zabrinjavajuće, ali nekako je to postalo i problem uopće suvremene situacije u raznim državama.“

foto: Goran Mehkek/ Cropix

Od gaf-predsjednice još jedan gaf: što se mi, građani ionako trknute tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene imamo toliko uzrujavati zbog rodijačko-kumovsko-lopovskog aparata na „domoljubnoj“ infuziji kad takav djeluje i u drugim državama? Ako to itko znâ, znâ Kolinda Grabar-Kitarović, koja je u tri godine mandata barem dvije i pol, ako ne i više, provela na turističkim putovanjima po globusu, čime drži svjetski rekord među kolegicama i kolegama svog državničkog ranga. Utješno? Jest, onima bez dva zrna soli u glavi. Mnogi ju simpatiziraju ovih dana, jer su ju ženska revija Glorija i „In magazin“ Nove TV ovih dana promovirali u prvu manekenku svijeta. Koja stylingom na međunarodnim crvenim diplomatskim tepisima žari i pali, pobire uzdahe…

„Moj je stav kao predsjednika vlade“, pametuje Plenković na predsjedničinom tragu (dogovoreno?), „da se sve do kraja treba rasvijetliti. Kad tijela koja su za to zadužena budu smatrala da imaju sva saznanja, informacija bi trebala biti dostupna javnosti. Na DORH-u je da kaže što misli o toj temi. Ne namjeravam na to utjecati, jer bi to bilo loše za funkcioniranje institucija. Za mene, za vladu i za nas kao stranku bitno je da se vidi što je točno, a što nije točno.“ Milijan Brkić nadimkom Vaso najprije mu je bio nedostupan, a kasnije mu je – tvrdi premijer – opovrgnuo sve optužbe i sumnje, kojim ih mediji dnevno granatiraju sve novim i novim otkrićima, a HDZ zbraja štetu. I unatoč svim tim gadarijama, zadnja anketa agencije Promocije plus ukazuje na činjenicu da HDZ-u i Grabar-Kitarović rejting početkom listopada raste, SDP-u i Bernardiću pada, Plenković je i dalje najnegativniji političar u zemlji, a 72 posto građana drži da vlada „vodi RH u pogrešnom smjeru“.

Ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković najprije kaže u povodu afere SMS, Brkića nadimkom Vaso i curenja povjerljivih državnih informacija da „stanje nije dobro“, a potom gotovo od riječi do riječi opetuje svog stranačkog šefa. Predsjednik HDZ-ovog Kluba saborskih zastupnika Branko Bačić „ne bi prejudicirao“, sankcionirao „članove stranke prije nego što institucije istraže o čemu se radi i daju svoj pravorijek“, jer se „mora poštovati presumpcija nedužnosti“. U tim okvirima i tom porukom na medijsko propitivanje o sudbini Milijana Brkića nadimkom Vaso u HDZ-u i strukturama državne vlasti počinje i završava svaki diskurs pripadnika Plenkovićeve momčadi. Indikativno, čak i predsjednica RH, gorljiva pripadnica iste ZNA SE opcije, ne dvoji o tome kako mora biti na istoj valnoj dužini s premijerom – s kojim inače već dugo ratuje – kad je iz druge galaksije vidljivo da je kum pojeo magarca. Čemu fitiljiti kad je itekako svjesna koliko je isti taj kum zaslužan za sve što ima i blaguje na Pantovčaku. I htjela bi opet.

Sedam godina zaborava

„U okviru kuće želim raščistiti radi li se o slučajnom propustu ili namjeri – tvrdi Dražen Jelenić u povodu izgubljene dokumentacije. „Ako je namjera, možemo razgovarati o izvidima, istraživanjima i drugim vrstama kazneno-pravnih postupaka.“ U intervjuu Netu.hr, čije je dijelove prenio portal televizije N1 Hrvatska, bivša je predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu intreresa Dalija Orešković bila vrlo precizna:

„Ovo je jedan u nizu dokaza da institucije ne rade posao kako bi trebale. Evidentno je da pravni sustav ne postupa jednako prema svim građanima, odnosno, da postupa drugačije prema osobama koje su povezane s političkom moći. Da je sustav pravičan, da postupa jednako prema svima odmah kada treba, ne bi se mogao tako lako instrumentalizirati. Ako se sada otkriva da su istražna tijela imala još prije sedam godina sve potrebne podatke da poduzmu daljnje korake protiv Milijana Brkića, a ona to nisu učinila, to je ono što zvoni na alarm. Dakle, još prije sedam godina postojali su podaci koji su duboko kompromitirali Milijana Brkića i bili su nekome na raspolaganju, no slučaj se nije istraživao, a potom se čekao odgovarajući trenutak za puštanje tih podataka u javnost. To je čvrsti dokaz o zarobljenosti pravne države i njenih tijela u rukama ljudi koji drže vlast.

Ne mislim da se radi ovdje o nuklearnoj fizici, sigurno se može utvrditi trag kretanja dokumenata: tko je kada imao kakve izvještaje i podatke na raspolaganju i što je s njima dalje napravio. Ne radi se ni o kakvim apstraktnim propustima i sigurno se može utvrditi lanac odgovornosti, s konkretnim imenima i prezimenima. Neovisno o tome što svjedoci koji su pred policijom teretili Milijana Brkića takav iskaz nisu ponovili i pred istražnim sucem, slučaj se morao pozorno istražiti, jer je prokazana osoba i nadalje ostala u sustavu, na bitnim pozicijama represivne, a potom i političke moći. S obzirom na tu okolnost, obrazloženje kako se baš ovaj spis izgubio, a da je unatoč tome glavni državni odvjetnik uvjeren kako nikakvog zataškavanja nije bilo, može se protumačiti kao vrijeđanje inteligencije javnosti.

Rekonstrukcijom spisa u pravilu se ne može generirati apsolutno sve što se nalazilo i u onom izgubljenom. Ako se u ovom slučaju utvrdi nečija odgovornost, to će biti samo zato jer to očito sada nekome treba. Vjerujem da je u Hrvatskoj ljudima već pun kufer kumova i kumstava koja znače put do zapošljavanja ili neke druge koristi. Zato pakiraju kufere i odlaze odavde. Kakvu poruku šalje ova vlada kada osobu koja je u povlaštenoj mirovini od 12 tisuća kuna zapošljava još na ugovor o djelu, a ne zapošljava ljude kojima je egzistencijalno nužan posao? (…) Možda će doći do otvaranja nekih novih istraga protiv Brkića, a vjerojatno i još nekih osoba iz njegova kruga. No to nije nešto što bismo trebali shvatiti kao nekakav osobito pozitivan pomak za cijeli sustav. Brkić je sporedan. Danas je to on, sutra će se nekome drugome nešto izvući, a nešto drugo nekom drugom prikriti. Nas treba brinuti funkcioniranje cijelog sustava, koji politika očito instrumentalizira“.

Photo: Dino Stanin/PIXSELL

Bivši Mostov (nezavisnih lista) ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić u HDZ-ovoj vladi 2017. godine, gostujući u HTV-ovoj emisiji „Otvoreno“, tvrdi da je i u stručne komentare slučaja SMS ušao populizm, kao i u politiku. „Akteri koje su spomenuli akteri što su privedeni – nisu saslušani“, kazao je Vlaho Orepić. „USKOK daje nalog PNUSKOK-u koji provodi istražni postupak. Zašto su iz istražnog postupka isključeni Tomislav Karamarko i Milijan Brkić? Isključeni su zato što imaju izvaninstitucionalni utjecaj u MUP-u i vjerojatno DORH-u. Ovo je situacija koju moramo iskoristiti i riješiti da bismo postali uređena država. Moje je stajalište da Milijan Brkić dominantno utječe na sustav i kadroviranje. Ovaj slučaj je ‘politički Agrokor’. Danas narod ima percepciju o tome što gospodin Brkić može. Volio bih da narod ima percepciju da to može država.“ Predsjednik pak Županijskog suda u Zagrebu Ivan Turudić potvrdio je televiziji N1 Hrvatska da je dio spisa o curenju službenih tajnâ poslan DORH-u:

„Sud nije izgubio spis u dijelu u kojem ga je zastupao, jučer smo ga pronašli i na zamolbu Državnog odvjetništva dostavili dijelove spisa koje je zatražilo Općinsko državno odvjetništvo. Bio je zahtjev za provođenje hitnih istražnih radnji radi sumnje da je počinjeno kazneno djelo odavanja službene tajne od strane nepoznatog počinitelja. Sačinjen je zapisnik koji je tada i jučer poslan Općinskom državnom odvjetništvu. Nije se spominjalo ime Milijana Brkića, nego se predmet vodio protiv nepoznatog počinitelja“. Turudić opovrgava tvrdnju predsjednika saborskog Odbora za unutarnju politiku Ranka Ostojića o tome da je sud zaključio predmet „nepoznati počinitelj, doušnik aktera lanca prostitucije“, jer da to znači nepoznavanje Zakona o kaznenom postupku koji je vrijedio te 2011. godine. „Sud to nije mogao učiniti“, kaže, „niti je bio pozvan da to učini. Spis je dostavljen državnom odvjetniku radi donošenja državnoodvjetničke odluke o tome hoće li se postupak nastaviti ili ne, hoće li se podići optužni akt ili će se postupak obustaviti. To nije u ovlasti istražnog suca, nego državnog odvjetnika.“

Ivan Turudić drži mogućim da se „spis izgubio preseljenjem“, da to „nije poželjno, ali događa se“ te da se dokument može rekonstruirati: „Poslali smo dijelove originalnog spisa, dio sigurno postoji u policiji. Ako su novinari mogli dobiti dijelove spisa, može i DORH“. Iako je suđenje akterima lanca prostitucije završilo brzinski, zatvoreno za javnost na zahtjev odvjetnice optuženih Jadranke Slokovića i nagodbom, tu je točka. „Ti su ljudi rehabilitirani i za njih više nema pravnih posljedica“, kaže Turudić. „Sad se čudimo zašto je ekspresno završilo, drugi put ćemo se čuditi što je predugo trajalo.“

„Guljenje krumpira“ umjesto Lepoglave

Zašto bi sada glede i u svezi ishoda HDZ-ove SMS afere bilo drukčije kada već skoro tridesetak godina božica Pravda u Bijednoj Našoj ima kugino lice, tupi/zahrđao mač i nebaždaren kantar? Tako nakazna i onemoćala – kadrovska smjena 1990-ih godina po nacionalnom i ideološkom ključu – otjerala je sve pravosudno vrijedno iz državne službe u privatnike, odvjetnike koji potom suvereno „ismijavaju“ neuspješnu praksu sustava treće vlasti. Kao u samaritanskom postupku akterima lanca prostitucije 2011. i potpunim aboliranjem doušnika iz policijske vlasti, tzv. nepoznatog/ih počinitelja, zbog kojeg/ih je provaljena tajnost kriminalističke istrage. Ni jedan uistinu krupan krimen, velika pljačka, sigurnosna subverzija ili ratni zločin „naših“ na štetu „njihovih“, čovječnosti i međunarodnog prava nije riješen kako bog zapovijeda. Ni jedan krupan kriminalac i ratni zločinac – ako ima pedigre „domoljuba“ i „hrvatskog branitelja“ – nije dobio odgovarajući pravomoćan sudski pravorijek. Ako se pod tim ne podrazumijeva parstotinjak sati „guljenje krumpira“ za opće dobro umjesto samice u Lepoglavi (bivši HDZ-ov ministar Petar Čobanković, narkodiler David Kruljac, sin znana umirovljenog generala Mladena Kruljca, etc.) ili apartmanski smještaj u kaznionici poluotvorenog tipa u Lipovici-Popovači (ratni zločinci Mirko Norac, Tomislav Merčep).

Boji li se šef HDZ-a/premijer Andrej Plenković svog stranačkog zamjenika i saborskog potpredsjednika Milijana Brkića nadimkom Vaso i ucrnjenih skupina iza njega, što se zbog „braniteljskih/nacionalnih zasluga“ i krvnih zrnaca arogantno ponašaju (vlasnički nad državom), jer Europejac – „sin lekarke“, „anemični“ i „hadezeovac od jučer“, kako mu pogrdno tepaju desničarski ekstremi – nema nad njima niti je ikad imao kontrolu? Pogotovo nema vjerodostojnu, dovoljno brojnu i odanu infrastrukturu istomišljenika na terenu, koji su kadri pravodobno suprotstaviti se manipulativno učinkovitoj laži o „ugroženosti dostojanstva hrvatskih branitelja i digniteta Domovinskog rata“. Sic transit. Društveno i materijalno najpovlaštenija kategorija (uz političare i tzv. Crkvu u Hrvata), branitelji, i najneupitnija svetinja svih vlasti RH, Domovinski rat, zlorabe se za najprizemnije interese pojedinaca i skupina, moneta su za potkusurivanje.

Je li slučajno da su Tomislavu Karamarku i Milijanu Brkiću nadimkom Vaso uvijek kad je HDZ na vlasti prvi interes – policija, sigurnosni aparat? Zbog nečeg što policija zna, a ne bi trebala znati ili to što zna „upotrijebiti“ u pravom trenutku na pravi način? Je li slučajno da su najviđeniji dođoši iz proustaške emigracije 1990-ih godina najprije provaljivali u policijske i arhive Službe državne sigurnosti (tzv. Udba) i masovno krali dosjee? Ne samo svoje. A poslije su u medijima iskrsavale kojekakve inkriminacije, optužbe i demantiji, svađe i čak fizički napadi na pojedine ljude. Je li isti rukopis sada aktualiziran aferom SMS, gdje se kolateralno – ili je to zapravo cilj – vade crijeva baš „policajcu“ Milijanu Brkiću nadimkom Vaso? Je li to kontraindikacija ataka zdesna na Andreja Plenkovića te njegove istomišljenike u HDZ-u i vladi?

Nije slučajno da Plenković sada ima problema ne samo s Penavinim „braniteljskim mitingom istine“ u Vukovaru te jakom referendumskom ofenzivom tzv. konzervativnih revolucionara, etc. Osvećuje mu se što je kukavički ili kalkulantski propustio usponom na čelo HDZ-a i vlade učiniti tzv. bolni rez, maknuti Karamarkov alter ego Milijana Brkića nadimkom Vaso – s HDZ-ovim tzv. tvrdim krilom i vanjskim apologetima – s političkog mainstream radara. Pa što košta – košta. Budući da to nije učinio već na početku mandata, kada je bio prihvaćen i u HDZ-u i u tzv. socijaldemokratskoj i inoj oporbi kao dobrodošlo, proeuropsko osvježenje nakon nazadnjačkog, iritantnog i razjedinjujućeg mraka vladajuće karamarkovštine – u kojoj je i Milijan Brkić nadimkom Vaso bio u najužoj glumačkoj podjeli – te mu skupine od početka uzrokuju migrene, noćne more i sapunaju dasku. I ništa od obećanog HDZ-a kao moderne, europske demokršćanske stranke desnog centra, s infrastrukturom što ulijeva povjerenje i većeg broja onih plus-minus 50 posto koji bojkotiraju izbore.

Boji li se Plenković Brkića nadimkom Vaso, pa ga neće sankcionirati? Makar nekom vrsti suspenzije zbog štete što su je HDZ-ovoj vjerodostojnosti nanijeli afera SMS te popratne sumnje glede i u svezi kumstava, curenja informacija, cinkarenja s državno utjecajnih pozicija, zloporabe službenog položaja te moralno krajnje zazornih veza s prostutucijom, intimiziranja s krim-podzemljem, etc. Gdje se vjerojatno ne bez razloga spominju i Milijan Brkić nadimkom Vaso i bivši mu policijsko-stranački šef Tomislav Karamarko. Javna je tajna da upravo njih dvojica, bez obzira na trenutnu poziciju u stranci i državnoj vlasti, imaju kontrolu tamo, gdje Plenković nema. Među militantnim vođama dijela od 1350 braniteljskih/stradalničkih udruga. Uz koje se „u ime naroda i Hrvatske“ šlepa cijeli pokret tzv. konzervativne revolucije s radikalnim dijelom tzv. Crkve u Hrvata. Osim svjetonazorske i ideološke koristi, materijalna je najvažnija, jer uz novac ide i moć.

Sva ta veteranska „avangarda“, koja pretenciozno nastupa u ime svih „hrvatskih branitelja i hrvatskog naroda“ kao danonoćni čuvari „dostojanstva hrvatskih branitelja i digniteta Domovinskog rata“ od pete kolone i četnika, tvrdi bivši braniteljski ministar Predrag Matić-Fred, vukovarska legenda i uznik srpskih logora – „stane u samo jedno dizalo, i još ima mjesta za ponekog sa strane“. Znak prepoznavanja je potkoženost enormnim ratnoveteranskim invalidninama/mirovinama i besprimjernim povlasticama građana prvog reda. Recimo, 555-dnevni šatoraški vođa Đuro Glogoški inkasira čak 25.000 kuna mjesečno, sa svotom supruzi za tzv. tuđu pomoć, mužu koji samostalno vozi automobil. Šatoraš Ante Deur je promoviran u predsjedničinog savjetnika za branitelje na Pantovčaku, a sudrug ispod voštanog krova Josip Klemm netom je po HDZ-ovom osvajanju obaju državnih brda dobio od ličkog Putina unosnu 20-godišnju zaštitarsku koncesiju na svjetskom divljalištu Zrću u Novalji na otoku Pagu…

U lijepim berivima iz džepa poreznih obveznika ne oskudijeva ni Tomo Medved na mjestu braniteljskog ministra, šatoraš zadužen za kontrolu te populacije dok je HDZ na vlasti, što mu baš i ne ide. Sada se mora opredieliti: ili Plenković ili Ivan Penava, ili osuda „događanja naroda/branitelja“ ili potpora. To vrijedi i za HDZ-ovog „vječnog“ šefa Hvidre i kontroverznog saborskog zastupnika Josipa Đakića nadimkom Jopa, pa za šefa Hrvatskog generalskog zbora Pavla Miljavca, etc.

Izvor: Pixsell / Autor: Robert Anic

Svi odreda prijatelji su i ratni drugovi Brkića nadimkom Vaso i Karamarka, koji je bio u Domovinskom ratu samo kao tv-gledatelj. U istoj postrojbi s najmanje još 250.000 „domoljuba“ s HB-iskaznicama i ikstim brojem onih što će Glogoški-Medvedovom zakonskom preinakom imati doživotno pravo ne samo upisati se u Registar hrvatskih branitelja nego i steći ratnoinvalidski status. A ZNA SE što to znači. Najprije za džep poreznih obveznika, koji u ovakvoj državi spadaju u građane drugog/trećeg reda i, ako im se to ne sviđa, široko im polje – u iseljeništvo, trbuhom za kruhom. Društvena zbilja u Bijednoj Našoj ne ostavlja atom sumnje u to da će HDZ-ova SMS afera i sva prljavština što je s njom isplivala na površinu i zgranula javnost – spoznajom s kakvim ljudima živimo i kakva pokvarena svijest upravlja tzv. Samostalnom, Neovisnom i Suverenom – sramotno završiti: pojeo kum magarca. A sad se može samo natucati tko je kum, a tko magarac, jer institucije koje rade svoj posao neće biti na usluzi građanima. Samo politikantima na vlasti, jer ih oni stranački postavljaju i plaćaju, ali iz tuđeg džepa. Neumrli Ostap Bender je davno izmislio lezilebarošku glosu: „Ideje naše, benzin vaš“. I zašto bi onda institucije radile svoj posao, kad ne moraju?

Zajedljiv vox populi

Danonoćni čuvari „dostojanstva hrvatskih branitelja i digniteta Domovinskog rata“ u svakom trenutku mogu ponovo podignuti šatru, zapaliti cjepanice na logorskoj vatri, izvući crne zastave i dovesti don Branka Stojića ili Vladu Košića s raspelima i svetom vodom, tamjanom, a onda… Plenkoviću (ili tko već bude), vidjet će se čija mati crnu vunu prede. I zato udruženi hadezeovci na državnom vrhu neće ići ni protiv Milijana Brkića nadimkom Vaso niti protiv onih što su za dnevnicu, besplatan prijevoz, iće i piće do mile volje spremni potegnuti i nakraj svijeta. Kamoli ne u Vukovar ili Zagreb. Pogotovo Zagreb, „metropolu, glavni grad svih Hrvata“.

Kako na sve to gleda vox populi, bolje je i ne spominjati. No, zbog političkih daltonista na objema stranama Markovog trga i na Pantovčaku, ne bi bilo zgorega katkad čuti potmuli, prijeteći hûk narodnih masa. „Mi smo država koja na najvišim pozicijama vlasti već godinama ima kriminalce jer su zaštićeni“, komentirao je SMS aferu u HDZ-u izvjesni Nenad Jerković na FB-u. „Ljaga koja uz to sebe zove braniteljima i poštenjacima. A ako ih dotaknete odu u Ercegovinu gdje im je baza. Tamo su im imanja, a novci su dostupni jer su na vrijeme prebačeni na mjesta gdje im se ne može ući u trag. To je naša dična Hadezeovska elita koja je našu zemlju upropastila do temelja, a zaklinje se u domoljublje.“ Osobitom se pameću istaknuo neki Vasilije Brkić: „Ovako pakirati hrvackim braniteljima, domoljubima i vjernicima mogu samo najokorjeli komunjare, partizani, antife, ateisti i brm-brm traktoristi! Sramota me zemlje u kojoj živim!“

Da vox populi nema pardona ni iluzija o stanju stvari, internetsko je reagiranje Ines Krauth: „Da nije tragično bilo bi smiješno, šibicar Brkić malo sa švorama pa onda s prostitutkama, nakon toga Mrakićka, Nadrk i narod pa red Glasa Koncila i šatoraša, pa zapošljavanje kumova u mafijozo stilu. Drin, drin, Medved, tri udovice i jedno dvajstpet likova iz ercegovine, može lažne braniteljsko-domoljubne pemzije, 28 glasova za nas. I onda se čudimo kako država izgleda. Srećom, imamo Hasanbegovića i onu Esih da glupome narodu ‘lijepo objasne’ kako su sve to komunističke ‘radnje’. Iz apsurda u još veći apsurd“.

I zato se u takvoj državnoj/društvenoj zbilji Bijedne Naše, zapravo, neće ništa loše dogoditi jatacima i mentorima ne samo pohapšenih cinkera i hakera iz afere SMS nego ni samim „fizikalcima“, koji su odradili posao u sigurnosnosno-pravosudnom ekscesu. Šef HDZ-a i premijer RH Andrej Plenković apaurinski će, kao što čini u svim delikatnim okolnostima, privremeno smiriti anksiozno stanje. Pojeo kum magarca.

Marijan Vogrinec
Autor 7.10.2018. u 16:54