Političari se igraju epidemiologa, a ljudi umiru oko njih

Marijan Vogrinec
Autor 27.11.2020. u 12:02

Izdvajamo

  • Nije upitno to da bi „mali lock down“ od 28. studenoga do 21. prosinca - bude li se strogo provodio i kontroliralo provođenje - morao pozitivno utjecati na stavljanje epidemije pod učinkovitiji nadzor, ali jest upitno zašto se moralo čekati na to barem mjesec dana i pustiti umrijeti tolike ljude? Za to je prvi među odgovornima premijer Andrej Plenković, jer njegova je prva i zadnja u upravljanju koronakrizom. On je dužan to objasniti. Ne drži vodu kako je epidemija dužna slušati njega, a ne obratno, odnosno da su za njezinu negativu isključivo krivi sâm virus i „neodgovorni građani“.

Povezani članci

Političari se igraju epidemiologa, a ljudi umiru oko njih

Foto: Marko Lukunic/PIXSELL

Skupina arhitekata „malog lock downa“ višekratno se poigravala vukom u prigodi kojekakvih stranačkih, HDZ-u ili vladi premijera Plenkovića važnih nadnevaka, pa epidemija jest i nije bila opasna. Neki redikulozniji članovi Znanstvenog savjeta dopodne su tvrdili da je „virus oslabio“, a popodne da to „nisu mislili“, odnosno da je „dobro poticati što više mutacija virusa, jer će ga to uništiti“, etc. A ljudi umiru kao muhe i ovog vikenda počinje se puniti ogromna zagrebačka Arena. Bez suradnje s bilo kim iz političke oporbe, neovisne epidemiološke struke i znanosti izvan kruga HDZ-ovih članova/simpatizera neće se suzbiti epidemiju. Masovna zaraza i brzo širenje epidemije među općom populacijom nije stvar samo nediscipline i neukosti ljudi nego i posljedica krajnje deficitarnog kolektivnog i osobnog imuniteta građana koje država loše hrani i drži u lošim životnim uvjetima. O tomu Plenković, Božinović, Beroš, Capak & comp. – ni abera!? Epidemijska nesreća u Bijednoj Našoj nije isključivo Plenković-HDZ-ov problem i zadaća, nego problem cijele zemlje i zadaća svih njezinih političkih, državnih i inih struktura i žitelja s makar dva zrna soli u glavi. Bez obzira na njihovu polit-ideološku, stranačku, etničku, rodnu, vjersku, etc. pripadnost. Stvar je postala preozbiljna i mudra vlast računat će sa svakim tko znâ, može i želi pomoći. Ako ništa, barem zato da mjere ne ostanu veliki zalogaj „malog lock downa 

Marijan Vogrinec

Ugledni epidemiolog Branko Kolarić – jedan od specijalističkih endema te vrste stručnjaka u vladinom Znanstvenom savjetu kojim premijer Andrej Plenković po svom nahođenju krpa razredotine političke neodgovornosti u upravljanju epidemijom bolesti SARS-CoV-2 – još je prije mjesec dana otvoreno zagovarao uvođenje najstrožih epidemioloških mjera koje si Bijedna Naša može dopustiti eda bi se pravodobno spriječilo ili barem bitno ublažilo najcrnji scenarij. Raspad zdravstvenog sustava zbog toga što se virus probio u opću populaciju te enormno/nekontrolirano raste broj zaraženih/oboljelih, hospitaliziranih, najtežih slučajeva na respiratoru i umrlih. Epidemiologa se Kolarića čulo – u samom Znanstvenom savjetu, gdje većina članova nema specijalistička epidemiološka znanja, u vladi i posredno u Nacionalnom stožeru Civilne zaštite – ali se nije reagiralo. Nije reagirao premijer Plenković, političko-upravljački najodgovorniji za stanje ljudskog, ekonomskog, društvenog i moralnog stanja zemlje i svih njezinih žitelja. Koje je stanje izmaknulo kontroli: više od 4000 oboljelih na dan; šezdesetak umrlih dnevno ili dva školska razreda; dnevno više umrlih od Covida-19 no ukupno za prvih pola godine epidemije u RH!?

Epidemiolog Branko Kolarić, istina, nije jedini koji je već ranije alarmirao na uvođenje strogih, pa i najstrožih mjera gdje je to potrebno i nije jedini inzistirao na strogoj kontroli poštuje li se provođenje mjera, odnosno i na sankcioniranju prekršitelja koji neodgovornim ponašanjem ugrožavaju tuđe zdravlje. Sada, kad je vrag uistinu odnio šalu, isti Plenkovićevi ljudi od polit-epidemiološkog povjerenja na brzaka, u tajnosti sastavljaju nove „dosad najstrože epidemiološke mjere poslije proljetošnjeg lock downa“ što bi imale stupiti na snagu u subotu 28. studenoga i trajati najmanje do 21. prosinca. Dobrodušan, smireni i uvijek uvjerljiv liječnik Branko Kolarić će ustvrditi kako još nije „prekasno za znatno strože epidemiološke mjere radi bržeg i učinkovitijeg suzbijanja širenja epidemije“ – što je i štaka „struke“ na koju se u kritičnijim trenutcima populistički oslanja vlada i njezin Nacionalni stožer – ali neće ni opovrgnuti činjenicu da je strogoća, neki ovu sada nazivaju „malim lock downom“, zakasnila bar četiri tjedna.

Strogoća daje rezultate

Da nije, barem bi nekoliko stotina umrlih od/zbog bolesti SARS-CoV-2 danas bilo među živima, u bolnicama se ne bi tražio krevet više i Bijedna Naša samo zbog eksplozije epidemije u dvjema sjevernim županijama, ali i zabrinjavajućeg stanja u ostatku zemlje ne bi bila najgora u Europi. Sve eurounijske zemlje – osim Slovenije (sic transit) – koje su prije četiri-pet tjedana uvele ili najstroži lock down ili nešto strogoćom približno već su najmanje prepolovili ili čak dvotrećinski smanjile/ograničile širenje te opasne zaraze. Francuska je već u poziciji olabaviti strogoću, Slovačka i Poljska su prodisale… Zbog samo 23 novozaraženih u inače Covid free Južnoj Australiji, i to uvezenih iz Velike Britanije, višemilijunska zemlja na Sedmom kontinentu „zaključala“ se na 138 dana i – riješila problem. Neki dan je cijela Južna Australija pravim feštama na ulaznim rampama, na svojim aerodromima i ključnim punktovima na autocestama proslavila tu pobjedu. Virus je maknut s radara. Njemačka i Švedska su prakticirale lock down na niskim parametrima širenja zaraze i uspješno drže virus na epidemiološkoj uzdi, Češka pak, Belgija, Slovačka, Poljska, Francuska, Španjolska, Italija… krizno su intervenirale na visokim brojevima zaraze i umrlih, ali isto tako energično, strogom kontrolom (ne)poštivanja mjera i čak visokim novčanim kaznama prekršiteljima epidemioloških mjera.

Premijer Andrej Plenković – na odgovornoj poziciji da odlučuje o životu i smrti svakog sugrađanina, i ne samo u najkritičnijim zdravstvenokriznim okolnostima otkad je tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene – obreo se u situaciji gladnoga koji mora izabrati između Shakespearea i kobasice. On je izabrao kobasicu, s čeznutljivim pogledom izdaleka na Shakespearea. „U situaciji smo odlučiti se hoćemo li poumirati od virusa SARS-CoV-2 ili od gladi uvedemo i lock down i policijski sat, zaključamo li gospodarstvo, pa nemamo za plaće i mirovine“, znali su, je li, iznervirani novinarskim „provokacijama“ prvaci Nacionalnog stožera prispodobiti Shakespearea i kobasicu prostoseljačkom umu. Kao, „različite zemlje u Europi i svijetu različito reagiraju na zastrašujuću pandemijsku krizu, prema svojim mogućnostima i potrebama“, a „hrvatska vlada se odlučila slušati struku, epidemiologe, znanstvenike i primjenjuje izbalansirane mjere koje daju rezultate; čak bolje no što ih postižu drugi u Europi i šire u svijetu“.

Činjenice, međutim, sugeriraju suprotno. Opća bolnica u Varaždinu u srijedu je izvijestila da prelazi na „ratni pogon“, da je stanje eskaliralo s kritičnog u alarmantno, da je tog dana prešla broj od 10 smrtnih ishoda od bolesti SARS-CoV-2… Svih 200 i kusur tzv. Covid-kreveta popunjeno je oboljelima s teškim i najtežim simptomima i počinje se puniti pričuvne krevete u šatorima jer više nema mjesta u Covid-umreženim jedinicama u Novomu Marofu i Klenovniku niti je, osim zaista najkritičnijih slučajeva, moguće voziti oboljele u središnju državnu Covid-bolnicu, KBC Dubravu u Zagrebu. Krevet više traži se u svim bolnicama u zemlji i možebitno već za tjedan-dva, nastave li se tako loši trendovi, bit će vrlo upitno tko će i kako – u okolnostima i više od 150 umrlih na dan!? – liječiti tisuće Covid-bolesnika po sportskim dvoranama, arenama, šatorima, ad hoc stacionarima, etc. Da se i ne govori o Covid-bolesnicima kod kuće ni o urednom funkcioniranju Hitne medicinske pomoći, sustava primarne zdravstvene zaštite gdje su obiteljski liječnici zatrpani novim obvezama te o desetcima i stotinama tisuća kroničara koji pate od niza drugih oboljenja i ne mogu bez redovne specijalističke skrbi i uredne terapije.

Toj je vrlo ugroženoj kategoriji – mahom starijih ljudi s više komorbiditeta – već sada ne samo znatno otežan/iskompliciran put do specijalističkog tretmana u Covidom-19 preopterećenom zdravstvenom sustavu već im je povremeno onemogućen, odnosno odgođen na neodređeno. Nedavno su onkološki bolesnici to drastično osjetili na vlastitoj koži budući da im je preko noći i bez objašnjenja na izvjesno vrijeme uskraćena terapija bez koje im nema života. Država – koja inače progoni dužnike kao vrag svog ćaću, ne vidi ovršnu nepravdu i dužničko ropstvo 300.000 građana (sic transit) – nije podmirila pet milijardâ kuna duga veledrogerijama za lijekove i medicinske potrepštine. I nikomu ništa!? Hrvatska je udruga bolničkih liječnika (HUBOL) objavila na službenoj FB stranici još jedno u nizu alarmantnih upozorenja na dramatično stanje zdravstvenog sustava koji se raspada i sve teže posljedice vladinog neučinkovitog upravljanja koronakrizom: „Car je i dalje gol!“

Kobasica i Shakespeare

Bolnički liječnici, ali i vodstvo Hrvatske liječničke komore, je li, već iksti put uvjeravaju medije da stvarno stanje koronakrize u zemlji ne odgovara slici kakvu dnevno slikaju medijima prvaci Nacionalnog stožera Civilne zaštite Davor Božinović, Krunoslav Capak, Vili Beroš i desne im i lijeve ruke, odreda opskrbljene denver plavim ZNA SE članskim iskaznicama. Ako politika upravlja epidemiologijom, a epidemiolozi to dopuštaju, pa im sugrađani masovno obolijevaju i umiru, licemjerno je slušati premijera i najbliže mu političke/stranačke trbuhozborce – neke čak sa znanstvenim titulama i, tvrde za sebe, zapaženom recepcijom u globalnoj No. One zdravstvenoj pameti – da je „zdravlje ljudi prvi i najvažniji državni interes“. Epidemiologija koja kreira protuepidemijske mjere po diktatu politike, ni slučajno nema šanse ne pobijediti, jer to objektivno niti ne može, nego držati pošast bolesti SARS-CoV-2 pod kontrolom na način da se zaštiti ekonomska kobasica države koliko je najviše moguće, ali istodobno ne uništi Shakespearea tzv. našeg načina života.

Tu valja biti epidemiološki i politički pošten, u protivnom nema uspjeha u upravljanju najtežom, je li, i posljedicama jamačno najnenadoknadivijom krizom u zemlji otkako je tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene. Ovi pak iz kruga vlada – Znanstveni savjet – Nacionalni stožer nisu (bili) na visini odgovornosti. Barem četiri tjedna poigravali su se, je li, „izbalansiranim epidemiološkim mjerama koje daju rezultate“ (nitko pri zdravom razumu ih nije vidio, osim momčadi Plenković – Božinović – Capak – Beroš…, sic transit), inatljivo odbijali lock down i policijski sat, kažnjavanje tih što ne priznaju da virus uopće postoji, protivno zahtjevima liječnika i javnosti za više epidemiološke stege, etc., dok naočigled svekolike javnosti dnevno umiru od Covida-19 već više no dva prosječna školska razreda, dnevni broj novooboljelih od virusa SARS-CoV-2 prelazi 4000 i prijeti možebitno time da će se zazoran lock down na kraju – samouvesti. Nije upitno to da bi „mali lock down“ od 28. studenoga do 21. prosinca – bude li se strogo provodio i kontroliralo provođenje – morao pozitivno utjecati na stavljanje epidemije pod učinkovitiji nadzor, ali jest upitno zašto se moralo čekati na to barem mjesec dana i pustiti umrijeti tolike ljude? Za to je prvi među odgovornima premijer Andrej Plenković, jer njegova je prva i zadnja u upravljanju koronakrizom. On je dužan to objasniti. Ne drži vodu kako je epidemija dužna slušati njega, a ne obratno, odnosno da su za njezinu negativu isključivo krivi sâm virus i „neodgovorni građani“.

Nitko ne prihvaća premijerovu (i Vilija Beroša, npr. u povodu proboja zaraze i masovnih smrti u domu za starije i nemoćne u Splitu) kako je za dobre rezultate zaslužna „vlada Andreja Plenkovića“, a za epidemijsku širenje bolesti i masovne smrti krivi su „neodgovorni građani i sâm virus“. Ne pije vodu. Kriv je najprije „prvi među jednakima“, onaj koji ima sve alate i političku moć odlučivati, a potom i svi koji mu se nisu suprotstavili kada je trebalo, a mogli su. Jer su u interesu građana bili dužni postupiti kao što nisu: u ime struke i zaštite zdravlja ljudi. Sada je za mnoge stvari – prekasno. Ni mrtvi neće uskrsnuti. Život se ne ravna po vjerskoj dogmi niti epidemija ima obzira prema političkim algoritmima na kojima čak neki epidemiolozi svjesno rade u korist vlastite štete. Vlada premijera Andreja Plenkovića propustila je cijelo ljeto pripremiti zdravstveni sustav i zemlju za jesensko-zimski udarni, drugi val epidemije bolesti SARS-CoV-2. U više navrata – izbori u HDZ-u, parlamentarni izbori, pa turistički raspašoj, dvaput nenajavljeni Torcidini performansi ismijavanja propisanih mjera, „vukovarska kolona“, vjerska okupljanja, etc. – izravno su se kompromitirali i premijer Plenković, i Znanstveni savjet, i Nacionalni stožer i cijela ta regimenta „odgovornih“ za nacionalnu sigurnost i zdravlje.

„Budući da na Medicinskom fakultetu nismo imali ni obavezni ni izborni predmet Politička korektnost i zamagljivanje stvarnosti“, piše HUBOL u svom priopćenju na FB-u, „budući da nismo političari koji su tu vještinu brusili u političkim školama (kao da gro ovih na/pri/ispod vlasti jesu, sve  gô samozvanac/samouk do samozvanca/samouka, op. a.) i stranačkim hodnicima, obraćamo se hrvatskoj javnosti, Nacionalnom stožeru, Ministarstvu zdravstva, onima koji svojim (ne)odlučivanjem sljedećih tjedana imaju izravnu odgovornost hoćete li vi imati krevet i ruke koje znaju što rade u bolnicama, za liječenje infarkta, ukliještene hernije ili Covid-19 bolesti.“ Stvar je ozbiljna. HUBOL tvrdi da se raspao sustav praćenja kontakata i određivanja epidemioloških mjera koji drži pod kontrolom širenje epidemije. Nitko više ne prati provođenje izolacije i samoizolacije, pa se virus slobodno širi među stanovništvom što potvrđuje i činjenica da sve više oboljelih ne dolazi iz (samo)izolacije, da su simptomi sve teži i morbiditet u porastu među ljudima sve mlađe dobi. Liječnici alarmiraju kako je sustav testiranja dosegnuo maksimum ljudskih i tehničkih mogućnosti. „Ne postoje napisani kriteriji Ministarstva zdravstva prema kojima će se pacijenti stavljati na respirator kad/ako ne bude više osoblja i aparata“, tvrde bolnički liječnici. „Isto tako ne postoje jasni klinički kriteriji koji pacijenti će se premještati u sportske dvorane. Sve to Ministarstvo zdravstva ostavlja na odluku djelatnicima na terenu. Vojničkim rječniko rečeno, generali su odluke prepustili vojnicima.“

Cjepivo protiv Covida-19

Gdje je rješenje budući da, tvrde u HUBOL-u, „umirujuće poruke vlasti da je zdravstveni sustav daleko od kolapsa jednostavno nisu istinite“, jer su „većina ravnatelja zdravstvenih ustanova produžena ruka politike koja ih je postavila“? Uvjet je svih uvjeta za spriječiti urušavanje sustava u tomu da se bitno smanji broj novozaraženih i priljev Covid-bolesnika u bolnice, a to znači ciljanim i vrlo strogim, kontroliranim epidemiološki mjerama – ni po poduzetničkom babu niti po polit-stranačkim stričevima, već isključivo po znanstveno utemeljenim kriterijima struke, je li – žestoko i barem na mjesec-dva u kontinuitetu udariti po najtoksičnijim žarištima zaraze ma gdje bila i ma tko zbog programirane strogoće hodao na trepavicama. Ako je ljudsko zdravlje najpreče, a jest, jer bez njega nema ni ekonomije, ni društvene nadgradnje, ni demografskog oporavka niti vjerskog života, onda se tu nema što raspravljati. Barem ne do trenutka kada – navodno uskoro, već koncem prosinca ove ili u siječnju 2021. godine? – prispiju u RH iz eurounijskog kontingenta prve reprezentativne količine odobrenog cjepiva protiv zaraze SARS-CoV-2 i procijepi se 75-80 posto žitelja. Kao u ostatku zaražene Europe i svijeta, jer bez toga neće biti sreće.

Aktualne, je li, dobožićne „najstrože epidemiološke mjere“ nakon prvog, zimsko-proljetnog vala bolesti jamačno neće imati osobit učinak budući da – osim stanovite ekonomske štete u ugostiteljstvu, kulturi i sportu – ni kolateralno ne zahvaćaju glavna žarišta/uzroke zaraze kao što se činilo u proljeće te je epidemija uvjerljivo stjerana u mišju rupu. Neke dane/tjedne svedena na ništicu, što je bio globalno najbolji rezultat. Nekad bilo, sad se spominjalo. Cjelogodišnja protuepidemijska akcija vlade premijera Plenkovića stajati porezne obveznike cca osam milijardâ kuna, uključivo pomoć gospodarstvu za očuvanje radnih mjesta: šest milijardâ kuna do konca lipnja za očuvanih 600.000 radnih mjesta plus dvije do konca prosinca. Svake su mjere dobre, ako su stručno osmišljene, pravodobne i učinkovito djeluju na uzrok negativnih pojava. Je li „mali lock down“ set takvih mjera? Nije.

Ne samo zato što je debelo zakasnio pa sljedećih dana Bijednu Našu čekaju još nevjerojatn(ij)a iznenađenja dok se zakašnjenje ne ispuca u svoj svojoj negativi koju vuče epidemijska inercija u hladnije zimske dane kada će ionako loš imunitet biti na kritičnoj kušnji budući da se „Hrvatice i Hrvati“ – u novčanoj stisci najgore vrsti, depresiji i strahu od neizvjesne budućnosti – dokazano loše hrane i neotpornog su obrambenog ustroja. Žitelji RH spadaju među dvije-tri najbolesnije nacije u Uniji (onkološka oboljenja, kardiovaskularna, dijabetes, virusne bolesti, pa i sada zaraza Covidom-19…) kojima je podloga i vrlo loš imunitet. Tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena je mala, maloljudna, demografski disfunkcionalna, siromašna, prezadužena, samonedostatna zemlja bez iole vrijedne industrije i agrara, polit-ideološki vrlo nestabilna, podijeljena, demokratski i moralno posrnula, neotporna i na epidemiju i na bilo kakvu veću ugrozu. Kolateralno je došlo na naplatu i to što su ratno-profiterski i kriminalno-pretvorbeni „domoljubi“ već 1990-ih godina i kasnije uništili u Hrvatskoj treću za tzv. socijalističkog mraka srednjerazvijenu europsku industriju, zakorovili milijun od 1,7 milijuna hektara u tzv. mraku obrađenog plodnog zemljišta, zatrli stočni fond, raselili sela, pozatvarali mljekare…

I milijune „napokon svojih na svomu“ prepustili stranim trgovcima bofl hranom zatrovanom poboljišivačkom kemijom, stranim bankarima, stranim poslodavcima koji obdržavaju nezdrave/nehumane radne uvjete i plaće, stranim prodavačima kojekakvih usluga socijalnog otuđenja… Taj negativistički/dehumanizirajući socijalni i ekonomski milje – nezdrav duh u nezdravom tijelu što ga virus SARS-CoV-2 ophrva dok kažeš keks? – uopće ne korespondira s duhom i projektiranom operativom „malog lock downa“ što će se jamačno uskoro potvrditi otporima na javnim mjestima. A vlast neće biti spremna odgovoriti na njih kao što ni dosad nije bila. Trčkara gasiti požare kad je plamen već visok, pa… Ljudi dobrim dijelom više ne vjeruju Plenkoviću, Božinoviću, Berošu, Capaku i tima, a bez međusobnog povjerenja kakvo je vladalo s proljeća nema sinergije, pa ni rezultata. Zašto ovi misle da će sada ljudi vjerovati toj pameti sažetoj u „malom lock downu“? Zna se kako je završio s vukom onaj pastir kada je glasno dramio: „Evo vuka, evo vuka!“ i svaki put prevario hajkače. Dok, je li, vuk uistinu nije navalio na stado.

Loš život, ne nedisciplina

Skupina arhitekata „malog lock downa“ višekratno se poigravala vukom u prigodi kojekakvih stranačkih, HDZ-u ili vladi premijera Plenkovića važnih nadnevaka, pa epidemija jest i nije bila opasna. Neki redikulozniji članovi Znanstvenog savjeta dopodne su tvrdili da je „virus oslabio“, a popodne da to „nisu mislili“, odnosno da je „dobro poticati što više mutacija virusa, jer će ga to uništiti“, etc. A ljudi umiru kao muhe i ovog vikenda počinje se puniti ogromna zagrebačka Arena. Bez suradnje s bilo kim iz političke oporbe, neovisne epidemiološke struke i znanosti izvan kruga HDZ-ovih članova/simpatizera neće se suzbiti epidemiju. Masovna zaraza i brzo širenje epidemije među općom populacijom nije stvar samo nediscipline i neukosti ljudi nego i posljedica krajnje deficitarnog kolektivnog i osobnog imuniteta građana koje država loše hrani i drži u lošim životnim uvjetima. O tomu Plenković, Božinović, Beroš, Capak & comp. – ni abera!?

Epidemijska nesreća u Bijednoj Našoj nije isključivo Plenković-HDZ-ov problem i zadaća, nego problem cijele zemlje i zadaća svih njezinih političkih, državnih i inih struktura i žitelja s makar dva zrna soli u glavi. Bez obzira na njihovu polit-ideološku, stranačku, etničku, rodnu, vjersku, etc. pripadnost. Stvar je postala preozbiljna i mudra vlast računat će sa svakim tko znâ, može i želi pomoći. Ako ništa, barem zato da mjere ne ostanu veliki zalogaj „malog lock downa“.

Marijan Vogrinec
Autor 27.11.2020. u 12:02

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija