ENG
RAMBO
Autor/ica 👤Ivo Anić
Izdvajamo
- Ne ulazim u motive Zorana Ercega. Čovjek mi je susjed, ljubazan je i drag, pozdravimo se svakodnevno i poštujem njegov aktivizam, iako zazirem od ratnih veterana jer sam odgojen na filmovima o Rambu. Jebajiga, uvijek nekako mislim kako će lik obući tankericu, dignuti u zrak pola kvarta, a u mom parku napraviti novi Vijetnam, sa zamkama, kolcima koji vire iz šikare, i benzinskom pumpom koja će na kraju odletjeti u zrak. Ali da će netko našeg Ramba danas prebiti samo zato što je rekao ono što svi mislimo, a ne usuđujemo se govoriti, da će čovjeka bez obzira na njegov motiv, uhapsiti jer je javno rekao istinu, zbilja se nisam nadao.
Povezani članci
Foto: portalnovosti.com
Ima jedna zastrašujuća stvar u slučaju Zorana Ercega, punopravnog građanina RH, sa svim statusima i privilegijama koja ta čast donosi, (ratnog veterana, što je fusnota svakog relevantnijeg životopisa iako je kada bolje pogledate taj detalj u najmanju ruku nejasan što zapravo znači i kakve privilegije pravno donosi), a koji je na otkrivanju spomenika Franji Tuđmanu uzviknuo nešto što se nije svidjelo nekom. Da vas ne davim Zakonom RH, Ustavom i slobodom izražavanja u demokraciji kakva je naša, savršeno je jasno kako građanin Zoran Erceg, uredni platiša poreza, vlasnik osobne iskaznice i one zdravstvene, uživa po Zakonu RH svako pravo kao i osoba NN koja nije bila na otvaranju rečenog spomenika, i koja nije uzvikivala ništa slično što je uzviknuo građanin Zoran Erceg. Građanin Zoran Erceg, a tako mu garantira Ustav RH, može izvikivati što ga je god volja, na mjestu gdje ga je volja, i nitko, ponavljam, nitko, nema prava građaninu RH uskratiti to pravo.
A kamo li ga udariti s leđa šakom u glavu!
Ako vam je kompliciran ovaj dio teksta, a vjerujem da bi vam još kompliciraniji bio dio Ustava RH koji jasno kaže kako se svaki građanin RH može izjasniti oko bilo čega slovima, glasom, uzvikom, ili transparentom, tada će vam svakako biti jasnije to o čemu vam govorim, kao i potreba da takve stvari jasne nama građanima, ali potpuno nejasne policiji RH – razjasnimo. Jer se policija RH u ovom slučaju nije vodila Ustavom RH, Zakonom RH, već psihologijom mase, tj. bolje da maknemo onoga koji smeta, nego onoga tko je učinio kazneno djelo.
Aktivist, ratni veteran, Srbin, Hrvat, Rom, Eskim (kao što sam i sam), u RH ima svako Ustavno pravo da se javno izjasni o bilo čemu, u bilo kojoj prigodi. Mogao je Zoran Erceg, ratni veteran, stajati pred spomenikom Franje Tuđmana i vikati kako je Franjo Tuđman vanzemaljac, kako je čovjek – gušter, kako je kurvin sin još živ i kako je lažirao svoju smrt, mogao je ratni veteran Zoran Erceg vikati do iznemoglosti da je Franjo Tuđman ratni zločinac (što i jest po sudu u Den Haggu kojeg je izbjegao preranom smrću), mogao je ukratko Zoran Erceg uzviknuti što je god htio jer mu to njegovo zagarantirano Ustavno pravo dozvoljava. Da kaže što misli. Javno. Koristeći svoja dva kvadrata koja je zauzeo pred spomenikom. Mogao je slobodno i popišati se pod spomenik rahmetli Franje Tuđmana.
Kao što bih se recimo popišao i sam, ali mi skupo ići u Zagreb zbog običnog pišanja. To čine ionako naši revni golubovi iz Dalmacije. Oni ne samo da seru po Franji Tuđmanu, već i pišaju, što je usud svakog spomenika po kojem već seru i pišaju golubovi kako je i red. To je prirodna pojava, ne politička poruka, kakvu bi pretpostavljam naši revni djelatnici policije već zamijetili, pa procesuirali i uhapsili golubove.
Sad možemo na dugo i na široko o Zoranu Ercegu. Nije li Zoran Erceg htio biti popularniji od Isusa, pa automatski na dan kada je ubijen John Lennon katoličkim portalima dignuti srednji prst ja to iskreno ne znam. To su neke podudarnosti valjda koje samo ja spojim. Kako su se talibanski portali uzvrištali da je John Lennon ubijen na pravdi boga jer je tvrdio da je popularniji od Isusa, a Zoran taj dan popularniji, ja sam to tako, jebaji ga, i shvatio. Ako je zaista Zoran Erceg, ratni veteran, (opet ja sa tim titulama kao da je jebeni doktor znanosti), htio svojih pet minuta slave, da bude popularniji od Isusa, to je ponavljam, Ustavno, pravno, zakonski – njegova jebena stvar!
No nitko, ponavljam, nitko, nema prava da te fizički napadne zbog toga! Ili zbog bilo kakvog drugog razloga. Pa makar vikao da je Hrvatska nastala na zločinu, da je zločinačka organizacija, da nikada nije trebala niti postojati, i da si ti, divna budala, kao ratni veteran pridonio tom divnom događaju.
Ako je Zoran Erceg htio Premijeru Andreju Plenkoviću kazati: „Slušaj Plenkoviću, kako te nije sram dizati ovom ratnom zločincu spomenik, sram te bilo, čovjeku koji je prodao Vukovar, Bosansku Posavinu, čovjeku koji je uspostavio „stališe“ u kojima danas živimo kao da smo u feudalizmu Srednjeg vijeka, ponavljam, to je stav Zorana Ercega koji se mora poštovati, i koji on kao punopravni građanin RH može javno, na sav jebeni glas i kazati!
Zašto?
Jer upravo Zoran Erceg, ratni veteran, (u kurac i ja i ratno veteranstvo više), svojim neumornim uplatama u porezni sustav RH direktno hrani, isplaćuje plaće i Premijeru Andreju Plenkoviću, i policiji koja ga je zatvorila i dignula prekršajnu prijavu danas protiv njega i na koncu onoj budali koja je Zorana Ercega udarila šakom u glavu!
Šakom u glavu?
Upitat će se prestravljeni građanin RH pitajući se s pravom od kuda pravo nepoznatom počinitelju da fizički napadne Zorana Ercega, ratnog veterana, bez bojazni da će tako grubo napadnuvši građanina RH, usred bijela dana, izbjeći zatvor, procesuiranje, pa i možebitnu dugogodišnju robiju jer je Zoran Erceg ratni veteran, kao i dugogodišnji ratni invalid, a time recipročno podložan trajnim ozljedama u slučaju fizičkog napada koje mogu rezultirati trajnom paralizom.
Premda se radi o ratnom invalidu i veteranu, okupljene (zapamtite tu riječ-okupljeni), nije spriječilo da građanina Zorana Ercega napadne više počinitelja šakama u leđa, u glavu, kao i akcija policije koja je samo Zorana Ercega, ratnog veretana, Ramba, izdvojila, uhapsila i odvela. Dakle, da zaključimo. Ratnog veterana Zorana Ercega, (Ramba I, II, III, IV, V, VI i možebitno VII), policija je uhapsila, procesuirala i nad njim se provodi policijska obrada. Ljude koji su Zorana Ercega udarili s leđa, a snimka N1 Televizije to jasno dokazuje, policija nije našla za relevantne da ih se procesuira, nad njima napravi policijska obrada kakva se već treba napraviti nad takvim ljudima.
Ima jedna zastrašujuća stvar u slučaju Zorana Ercega, punopravnog građanina RH, sa svim statusima i privilegijama koja ta čast donosi, (ratnog veterana, što je fusnota svakog relevantnijeg životopisa iako je kada bolje pogledate taj detalj u najmanju ruku nejasan što zapravo znači i kakve privilegije pravno donosi), a koji je na otkrivanju spomenika Franji Tuđmanu uzviknuo nešto što se nije svidjelo nekom. I ta zastrašujuća činjenica jest svidjelo se to nekom ili ne sasvim jasna.
Policija RH, zakonodavstvo RH, institucije RH, svaki kurac RH, ne štite građane Hrvatske koji ih plaćaju! Građane od kojih žive na proračunu! Već štite ljude koji iz mase građane RH mogu ozlijediti, nanijeti im po zdravlje i život ozbiljne posljedice, i za taj akt nitko ne snosi ama baš nikakvu krivicu.
Ne ulazim u motive Zorana Ercega. Čovjek mi je susjed, ljubazan je i drag, pozdravimo se svakodnevno i poštujem njegov aktivizam, iako zazirem od ratnih veterana jer sam odgojen na filmovima o Rambu. Jebajiga, uvijek nekako mislim kako će lik obući tankericu, dignuti u zrak pola kvarta, a u mom parku napraviti novi Vijetnam, sa zamkama, kolcima koji vire iz šikare, i benzinskom pumpom koja će na kraju odletjeti u zrak. Ali da će netko našeg Ramba danas prebiti samo zato što je rekao ono što svi mislimo, a ne usuđujemo se govoriti, da će čovjeka bez obzira na njegov motiv, uhapsiti jer je javno rekao istinu, zbilja je sramotno.
Dobro došli u Sjeverni Vietkong dragi Hrvati.
Državu koja nema niti Ustav, niti demokraciju. Državu koja zapravo i nije država, već njom vladaju potpuni luđaci, nasilnici i ubojice koji kontroliraju sudstvo i policiju. A ti se Zorane Ercegu drži. Ako si i htio biti popularniji od Isusa, danas si to i uspio. Samo je teško da ćeš u ovoj zemlji imati status Ramba kojeg toliko želiš.
Autor/ica 👤Ivo Anić
