Rodilište na balkanskom kifliću

Marijan Vogrinec
Autor 20.1.2016. u 11:01

Izdvajamo

  • Natalitetna stopa ne raste na nacionalističkoj mitomaniji političkih fantasta niti na praznovjernoj demagogiji onih iz svile i kadife o božjem stvoru kojeg čeka život vječni. Hrvatska će još dugo biti pretijesna za makar trećinu više stanovnika po poželjnoj natalitetnoj stopi. Iz jednostavnog razloga: financijski to ne može podnijeti niti će imati dovoljno dugo kritičnu masu zdrave pameti za stabilnu, razvojno učinkovitu pronatalitetnu politiku.

Povezani članci

Rodilište na balkanskom kifliću

Foto: Flickr

Kad se oljušti isprazni larpurlartizam dokonih koji druge natjeruju i farbaju da prave djecu, kojom su i sami deficitarni, ostaje činjenica da država nije kadra ispuniti neke ključne pronatalitetne uvjete. Zaposliti mlade nakon školovanja, dati im plaću od koje mogu pristojno živjeti i odgajati djecu, stambeno zbrinuti sve mlade obitelji, žene s punim rodiljnim pravima zaštititi od samovolje poslodavaca, omogućiti roditeljima jeftinu dječju hranu, odjeću, obuću, opremu, igračke, zdravstvenu skrb,  jaslice, vrtiće i besplatno osnovno školovanje. Životna i radna sigurnost te toplina obiteljskog doma daju perspektivu i jamče pronatalitetni optimizam, a sve ostalo je laprdanje bez veze 

Marijan Vogrinec

Očito je dogorjelo do nokata kad ni Tomislav Karamarko na čelu tzv. domoljubne koalicije niti partner mu s čela Mosta tzv. nezavisnih lista – najvjerojatniji prvi i drugi potpredsjednik najvjerojatnijeg budućeg premijera Tihomira Oreškovića – uopće ne dvoje o tome (ne) treba li opskrbiti novu vladu i ministarstvom za demografsku obnovu/oporavak Hrvatske. Kako ne bi trebalo, bradato je stajalište svekolike političke desnice. Kojoj ni ljevica ne proturječi u činjenici da Hrvatska natalitetno rapidno kopni. Donekle se crno-plavi i crveni ne slažu samo glede i u svezi s uzrocima bijele kuge i načinom njezina iskorjenjivanja. Inventivan i duhovit puk, kakav već jest, istog je trena smislio prostonarodno ime za buduće ministarstvo useljeništva i demografske obnove. Da čitatelj oprosti: ministarstvo hrvatskih jebača/ica.

Nekoliko stotina pomno izabranih činovnika, koliko ih uhljebljuje prosječno RH-ministarstvo, imalo bi krucijalnu zadaću: vratiti što više Hrvata iz bijelog svijeta u zemlju (dakako, sa što više kapitala) te omogućiti/pogodovati masovnom hopa-cupa u krevetima i izvan njih kako bi se udarničkim tempom u jedinici vremena osigurao pozitivan natalitetni prosjek od najmanje 2,5 djece po ženskoj jedinki. Za početak. Pa onda troje, četvero, petero… djece po obitelji. I tako dok se ne napuči Bijednu Našu do pucanja po šavovima. Odnosno, što potajno snuju mnogi od „nacionalno osviještenih“ koji su se najvećom poslijeizbornom alkemijom sada dohvatili vlasti, dok se RH ne ugnijezdi u svojim prirodnim/povijesnim granicama, a one su, jelte, na Drini, bugarskoj granici i nekoliko metara ispod Kalemegdana.

Nešto obrazovaniji kuloari besposlenih po opskurnim birtijama, koji debelo dvoje o tome da je moguće bildati nacionalni natalitet papirnatim manevrima činovnika po ministarskim uredima ili halabučnim homilijama klera koji se potajno znoji na kuharicama i bogobojaznim župljankama, tumače tu politički naglo aktualiziranu „pronatalitetnu“ dreku/zamisao desničara opsjednutošću zaboravljenom (?) idejom/praksom tzv. Lebensborna e.V. Heinricha Himmlera otprije osamdesetak godina. Retorika kojom rigidna desnica dramatizira „izumiranje Hrvata“ na vlas je identična trećereichovskoj o suzbijanju pada nataliteta u Njemačkoj 1935 godine i promicanju nacističke eugenike.

Wikipedija donosi podatak da je Heinrich Luitpold Himmler, zapovjednik SS-a i Gestapa, jedan od glavnih organizatora Holokausta i najmoćnijih ljudi nacističke Njemačke, poslao 13. rujna 1936. „pronatalitetnu“ obavijest SS-članstvu o ulozi Lebensborna e.V. u sklopu Državnog zavoda za SS. Među obvezama su: potpora rasno, biološki i nasljedno vrijednim obiteljima s mnogo djece; mjesto i briga za rasno, biološki i nasljedno vrijedne trudnice od kojih se mogu očekivati jednako vrijedna djeca; skrb za djecu te briga za djecu majki.

Populizam i demagogija

Nacističkim je vođama – jezovit je odgovor na pitanje zašto – bilo stalo do što više stope „arijevskog“ nataliteta, jer je trebalo i krvlju servisirati megalomaniju genocida i imperijalnu glad. Aktualna (ultra)desničarska „pronatalitetna“ kuknjava u Hrvatskoj, doduše, ne ističe u prvi plan rasističke motive, još manje nekakve imperijalne državne ciljeve zbog kojih bi trebalo „u pričuvi“ što više topovskog mesa, ali ih niti ne isključuje. Prešutno ih podrazumijeva zaključivanjem na osnovi negativne statistike. Naime, godišnje u RH umire oko 50.000 ljudi, rađa se (sve) manje od 40.000 djece, a iseljava se nekoliko desetaka tisuća (desničari tvrde 30.000) mahom mlađih ljudi. Nastavi li se taj trend, tvrde ozbiljni demografi, stanovništvo će do 2050. godine brojčano okopnjeti sa sadašnjih 4,3 na tek 3,5 milijuna ljudi. Slijedi zaključak: to je već sada ne samo gospodarski problem (tko će raditi) nego i sigurnosni (tko će braniti zemlju, čuvati red i mir), socijalni (otkud novac za mirovine, zdravstvo), društveni (tko će i otkud servisirati razne potrebe ljudi), vjerski (tko će plaćati lemuzinu, hraniti svećenike i časne sestre) pa i problem moralnog integriteta i nacionalnog dostojanstva.

Ono što desni populističko-demagoški diskurs krije kao zmija noge jest odgovor na pitanje: kako od davnina iseljenička zemlja Hrvatska i desetljećima natalitetno deficitarna, pa i prošlih četvrt stoljeća tako „neprijateljska“ prema djeci i mladim obiteljima, može zadovoljavajuće zbrinuti i sami „višak“ od puke zamjene žitelja jedan za jedan. Natalitetna stopa ne raste na nacionalističkoj mitomaniji političkih fantasta niti na praznovjernoj demagogiji onih iz svile i kadife o božjem stvoru kojeg čeka život vječni. Hrvatska će još dugo biti pretijesna za makar trećinu više stanovnika po poželjnoj natalitetnoj stopi. Iz jednostavnog razloga: financijski to ne može podnijeti niti će imati dovoljno dugo kritičnu masu zdrave pameti za stabilnu, razvojno učinkovitu pronatalitetnu politiku.

Kad se oljušti isprazni larpurlartizam dokonih koji druge natjeruju i farbaju da rađaju djecu, koju sami nemaju i znaju zašto ne žele ili ne mogu imati, ostaje tužna činjenica da država nije kadra ispuniti neke ključne pronatalitetne uvjete. Zaposliti mlade nakon školovanja, omogućiti im plaću za pristojan život i odgoj djece, stambeno zbrinuti sve mlade obitelji, žene s punim rodiljnim pravima zaštititi od samovolje poslodavaca, omogućiti roditeljima jeftinu dječju hranu, odjeću, obuću, opremu, igračke, zdravstvenu skrb,  jaslice, vrtiće i besplatno osnovno školovanje. Životna i radna sigurnost te toplina obiteljskog doma daju perspektivu i jamče pronatalitetni optimizam, a sve ostalo je laprdanje bez veze.

Bijela kuga jest boleština, očito žilavija/otpornija i od udružene političke pameti, kamoli ne svijesti ovdašnjih državnih arbitara svih prošlih 25 godina. Ali nije samo hrvatsko zlo. Iste muke muče i većinu balkanskog susjedstva i ohoho znatno bogatijih zemalja po Europi i ostatku svijeta. Problem je očito složeniji, nego što se čini, pa će i možebitno hrvatsko ministarstvo useljeništva i demografije biti tek epizoda kojoj će se javnost smijati netom što bude osnovano. Pogotovo zasjedne li mu pri/na čelo bogobojazni „stručnjak O=M+Ž Ladislav Ilčić, inače violinist u Simfonijskom orkestru HRT-a, poznat iz rigidnih crkvenih tvorbi Grozda i Hrasta, a sada veliki „domoljubni“ partner Tomislava Karamarka. To je čovjek koji bolje od ikog zna zašto su „muslimani biološki jači“ od Europljana. Zato, „jer imaju puno djece“. A gle Hrvata, bijela kuga ih rastače!?

Demograf prof. dr. sc. Stjepan Šterc s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu locira depopulacijski virus već u povijesno rovitu 1857. godinu, nakon koje slijede učestali veliki ratni gubici, gospodarsko ugnjetavanje pod čizmom austro-ugarsko-talijanskih kolonizatora i valovi iseljavanja pretežno iz ekonomskih razloga. Pronatalitetna očekivanja iznevjerena su i 1990-ih kad je nacionalno „osviještena“ politička desnica prisvojila „državnu politiku“ i glasno trbuhozborila s Ocem Domovine (sic) Franjom Tuđmanom ne samo đodanovsko-šošićevsku fatamorganu o „hrvatskoj lisnici u hrvatskom džepu“. I izvedenicama.

Više nije bilo ni Beča, ni Pešte niti Beograda da piju krv „Hrvaticama i Hrvatima, napokon svojima na svome“, a rodilišta i dalje željna rodilja. Kao i hrvatska lisnica hrvatskih kuna! Jesu li se „Hrvatice i Hrvati, napokon svoji na svome“ zaboravili tucati, pa ih bijela kuga vitla od nemila do nedraga prema izumiranju, očajno praznih džepova i prezadužene do tko zna kojeg budućeg naraštaja? Nikakvo birokratsko državno tijelo tipa ministarstva ni bilo kakve papirnate pronatalitetne strategije – kao što nisu ni dosad slične akcije – neće natjerati žitelje ni na veću hopa-cupa živahnost niti na demografski poželjan prinos rodilišnoj produktivnosti.

Drugi motivi i društveni poticaji, rekosmo, moraju biti u igri, a o njima se ili ne govori ili tek načelno muca budući da su pod suverenitetom EU-a i, zajedno s Unijom, pod šapom međunarodnog korporativnog kapitalizma koji si je po naravi svojih profitnih interesa uzurpirao i pravo kazati Hrvatima kada se (ne) smiju nekontrolirano igrati nježnikom. Čak i onima, kojima treba afrička šljiva. Arbitražu u seksu stoljećima ne želi ispustiti ni kršćanski kler.

Srećom, ponajmanje se statistički „bogobojaznih“ blizu 87 posto katolika plaši svećenika koji im prijete najpaklenskijim paklenim mukama ne okane li se seksa prije braka, kontracepcije, pobačaja, istospolne ljubavi i sličnih vražjih provokacija u digitalno doba. Iskustvo ne samo prošlih nekoliko desetljeća nego i cijelih stoljeća do duboko u totalno nepismenu pučku prošlost zorno potvrđuje da je vjerski fundamentalizam uvijek nanosio više zla nego dobra kad je posrijedi odlučivanje žena o rađanju. I nema tog boga – ponajmanje HDZ-ovog ginekologa Ante Ćorušića, mogućeg ministra zdravstva – koji će spriječiti ženu, ako je odlučila pobaciti. Ako ima jake privatne razloge, ne zanima ju što misle oni koji ionako neće hraniti njezino dijete. Pa si rečeni Ćorušić može zataknuti za šešir samohvalu kako od 10 trudnica u svojoj ordinaciji osam ih uspijeva odgovoriti od pobačaja. Ta, život počinje začećem, kaže vjerski zakon, a pravi se ginekolog, jelte, drži zakona kao pijan plota.

Sjeća li se još tko agresivnih pronatalitetnih zamisli don Ante Bakovića, koje ni sam Franjo Tuđman nije uzimao ozbiljno. „Državna politika“ Hrvata „napokon svojih na svome“ nije tih 1990-ih imala sluha za njegov Hrvatski populacijski pokret, tjednik Narod, udruge i programe za omasovljenje čisto nacionalnih hopa-cupa akcija. Hrvatska je nastavila godišnje natalitetno gubili osrednji grad: tada se govorilo veličine Karlovca, a danas Zadra, Križevaca, Virovitice… Što mu dođe na isto, jer se Hrvatska pretvara u pustinju bez dječjeg cvrkuta.

Kolumnist Slobodne Dalmacije Ante Tomić sjetio se ovih dana, kad se medijska javnost opet uzburkala HDZ-ovim zauzećem za demografsko ministarstvo, svoje novinarske zadaće 1995. godine u Supetru na Braču. Tamo je don Bakovićev Hrvatski populacijski pokret upriličio besplatan desetodnevni besplatan ljetni tečaj za skupinu neoženjenih muškaraca i žena. S jasnim ciljem „ne bi li ih nekako potakli na razgovor, druženje, ples, šetnju na mjesečini i hihotavo prskanje u plićaku, a onda, Bože dragi, odrasli smo ljudi, znamo kako to ide“.

Supetarska va-gi-na

Prokužio je kolumnist: „Nitko poslije predsjednika Populacijskog pokreta nije pokušao ništa slično, da je u izoliranim eksperimentalnim uvjetima okupio desetak prikladnih kandidata i predavanjem ih prvo teorijski uputio u problem, pokazao štapom na crtež presjeka ljudskog tijela i kazao: ‘A ovo je ženski spolni organ ili va-va-va…’ na što bi svi u prostoriji sramežljivo uglas dovršili: ‘Vagina’, a zatim se s bilješkama pod rukom razišli na praktičnu nastavu po sobama. (…) Neopoziva je istina da smo mi Hrvati ugrožena vrsta, kao sibirski tigrovi, američki bizoni ili pande.“ Zato danas šarena, neprirodna 23-člana koalicija, dolazeći na vlast, odmah pušta propopulacijski pokusni balon i očekuje zborni eho zabrinutih masa: živjelo demografsko ministarstvo koje će prepraviti Bijednu Našu u veliko rodilište i osigurati Hrvatskoj nacionalnu vječnost.

„Narodno samoubojstvo!“ – uzviknut će u veljači 2015. kardinal Josip Bozanić sintagmu ustaškog vikra bl. Alojzija Stepinca iz 1940. godine, iako građankama nikad nije bilo teže legalno obaviti pobačaj, nego što je danas. Tzv. priziv savjesti medicinskog osoblja, pod žestokim pritiskom Rimokatoličke crkve i konzervativne politike, usred proklamativno sekularne države, osporavaju ženama temeljno ljudsko pravo: slobodu raspolaganja vlastitim tijelom. Ipak, zaludu performansi vjerski zadrtih skupina katolkinja u najboljoj fertilnoj dobi, dokonih časnih sestara koje ne smiju rađati i muškaraca čudnih izraza lica što ih ciljano iz župnih ureda šalju mrmljati molitve i dangubiti pred bolnicama.

Bijela kuga ne ferma pola posto takvo klerikalno provociranje trudnica, liječnika i sestara ginekoloških odjela, anatemiziranje kontrole rađanja i kontracepcije svih vrsta, filipike o životu od začeća i pravima ljudskog zametka, tiskani promidžbeni materijal, vjeronaučne agitacije po školama i fakultetima… Žene ne žele biti puki strojevi za rađanje kakve je Crkva konstruirala još prije 2016 godina. Hoće li nova vlast u Bijednoj Našoj, zamišljenoj kao veliko nacionalno rodilište, pribjeći treniranju strogoće „pronatalitetnom politikom“, pače „strategijom od… do“, pa zabranama „u dobroj namjeri“ i zakonskom reguliranju tih zabrana? Primjereno konzervativnom umu što je osobito kuljao iz predizborne kampanje i debelo je impregniran populacijskom dogmom Rimokatoličke crkve.

A taj put nema uporište u činjenicama, nego prije u rečenom lebensbornskom zlu kojega je bolje i ne sjećati se. Prema podacima HZZO-a, činjenice su sljedeće: 1990. godine je zabilježeno 38.500 induciranih pobačaja, a 2013. deset puta manje, tek 3816. Državni će zavod za statistiku potvrditi da je 2013. rođeno 39.939 djece, a umrlo 50.386 ljudi, pa pučkoškolska računica izbija „adute“, kojima se zlonamjerno želi nauditi „komunjarama“. Glavnim krivcima, jelte, što RH nacionalno izumire? Budući da je 2013. godine 10.447 manje rođenih nego umrlih, bez ijednog bi pobačaja i dalje ostalo 6631 više umrlih nego rođenih.

„Dobivena stopa od 105 legalno izazvanih pobačaja na 1000 rođene djece pozicionira Republiku Hrvatsku unutar država Europske unije (EU) s trenutno najnižim takvim omjerom (rođenih i umrlih, op. M.V.)“, navode Nataša Bijelić i Amir Hodžić u 2014. godine objavljenom istraživanju Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI). Crkva i politička desnica smišljeno plaše ljude „narodnim samoubojstvom“, „izumiranjem Hrvata“ i kataklizmičnom bijelom kugom, a sami nemaju rješenje niti će ga imati. Oglašivači im udaraju erektivne kontre u medijima: „S afričkom šljivom i španjolskom mušicom uvijek vam se diže i čvrsto stoji. Blago muškarcima s hirovitim nježnikom. Internet prepun viagre za bagatelu. Tko ne vjeruje farmaceutskoj kemiji, trkom u trgovački centar po staru narodnu medicinu: za samo 150 kuna kilogram rumunjskih oraha i 900 grama kineskog meda. Pa razvali s Mujom, uz maksuziju: „’Oćeš deda oraha i meda…“

Ni sex shopovi ne fermaju svećenike, unezvjerene političare inkvizicijskih umova, molitvene skupine koje misle da djeca dolaze na svijet milošću božjom (zašto onda Krist ne voli Hrvate?), a ne zdravim znojenjem u žensko-muškom klinču. Neke ankete po tim trgovinama iznjedrile su podatak da su „Hrvatice i Hrvati“ uoči božićno-novogodišnjih dana prežderavanja, oblokavanja, ali i darivanja, najviše kupovali silikonske vagine i vibrirajuće plastične penise. Varljiv je i opći (neprovjeren) zaključak da Hrvati ne vole seks, pa nemaju djece ni za prostu reprodukciju svog plemena – barem 2,1 dijete svaka žena umjesto 1,4-1,8. Vraga ne vole, svjetski su fucking-šampioni. Ali samo za osobno zadovoljstvo.

Indijsko izdanje časopisa Men’s Health objavilo je još 2013. godine najopsežnije istraživanje u svijetu (50.796 ispitanika iz 30 zemalja) po kojem su upravo Hrvati seksualno najaktivniji, ispred Grka, Nizozemaca i Britanaca. Hrvati su šampioni i kao ljubavnici, s prosječno 11 ljubavnica (npr. Indijci tri). Domaći seksolozi tvrde da se Hrvati prosječno seksaju 134 puta godišnje ili dva-tri puta tjedno (najviše Slavonci), čime zauzimaju drugo mjesto u svijetu. Mladež prosječno počinje aktivan seksualni život u dobi između 17 i 18 godina. I onda hladan tuš: 2014. se godine rodilo samo 39.566 djece, najmanje dosad, a procjena za 2015. je još crnja, tek 37.000 beba. Stres na poslu, umor i to da djevičanstvo opet postaje in uzimaju se i kao uzroci rastuće (17,48 posto) nezainteresiranosti za seks.

Za razliku od – pokazat će se – opet jalove, a preskupe manipulacije bijelom kugom, možda da nova vlast uvaži Tomićev prijedlog!? „Na tragu nekadašnjih napora don Ante Bakovića valja pokrenuti široku akciju, uključiti sve političke strane, i ljevicu i desnicu, i ekonomiju i kulturu, i turizam i poljoprivredu, i vojsku i policiju, nogometaše, pjevačice, modne kreatore i alkare, da se svi koliko nas ima ujedinimo pod najvažnijim, ultimativnim, kratkim i jezgovitim geslom: Jebite se, Hrvati!“ Najavljena HDZ-ova unaprijed propala (dirigirana) seks-revolucija, ako Tomislav Karamarko održi riječ kad zaviri u praznu državnu blagajnu, svodi se na 1000 eura za svako novorođenče.

Ne bi tu pomoglo ni osuvremenjeno geslo SDP-ove pronatalitetno osviještene saborske manjine: „Jebači svih županija, općina, gradova, sela i zaselaka, ujedinite se!“ Nema šanse. U bogobojaznih se Hrvata materijalizirala kao prdež u vjetar čak starozavjetna iluzija o plođenju „božjeg naroda“, množenju i napućivanju zemlje. Čudna zemlja, čudni ljudi?

Europa izumire

Bit će da je Hrvatima suđena „jedina nam i vječna Hrvatska“ bez Hrvata i s vječnošću zataknutom za šešir. Suđena i dosuđena istim nakaradnim pravorijekom, kojim je genocidan postkolumbovski bog Indijancima dosudio obje Amerike – bez Indijanaca. Pa će sutra neki „biološki nadmoćniji“ dojdeki „jer imaju puno djece“ možda zadržati Hrvate s nesretnog balkanskog kiflića samo u nazivima pojedinih naselja, proizvoda, toponimima… Baš kao što su to Ameri učinili u pradomovini naroda crvene boje kože, jer su bili „divljaci“ i „majmuni“. I kao što Hrvati danas tek rudimentarno pamte izumrle narode koji su prije njih i neko još vrijeme zajedno s njima nazivali ove prostore domovinom. Sudbini još nitko nije uspio pobjeći, pa neće ni Hrvati ma kakvo nacionalno rodilište podigli.

Ni europskim im trendovi ne idu na ruku. Izumire i Stari kontinent, koji snažno, već desetljećima – osobito sada za migrantske krize – zapljuskuje svježa krv iz „pasivnih“ dijelova svijeta i pitanje je što će za koje stoljeće etnički ostati od Europe. Pa i tko će se voziti još ni tada otplaćenim hrvatskim autocestama iz snova. „Talijanke i Španjolke rađaju najkasnije u Europi“, tvrdi Dijana Jurasić u Večernjem listu, „a ne liberalne Šveđanke i Francuskinje, dok je među zapadnim Njemicama najveći udio žena koje ne rode nijedno dijete, a istočne Njemice vodeće su u svijetu po broju jedinaca. Demografsko izumiranje Europljana posljedica je konzervativnog odnosa kapitalističkog društva prema ženama.“

U tom grmu leži zec, a Bijedna je Naša već 1990-ih godina masovno uvozila takvo grmlje i nekontrolirano sadila po svom balkanskom kifliću. I sad je kasno hebenom se kajati, zazivati boga koji se ne želi smilovati ni katolički sto posto neupitnim Talijankama, Španjolkama, Francuskinjama… Navija za onih oko jedan posto (60-70 u svijetu) uglavnom problematičnih, multinacionalnih apatrida bez zdravog osjećaja za duhovno, koji raspolažu ovozemaljskim obiljem koliko i 99 posto svih ostalih na globusu zajedno. Kaže narod, i vrag sere na veliku hrpu.

Marijan Vogrinec
Autor 20.1.2016. u 11:01

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija