Slučaj Vijećnica: Rukopisi ponovo gore

Povezani članci

• DRAŽA MIHAJLOVIĆ:OČISTIMO DRŽAVU OD HRVATA I MUSLIMANA
• POKUŠAJ NELEGALNE PRIVATIZACIJE VELIKANA: Royal upravlja Bosnom, a Royalom Harun i Aida Mahmutović!
• I bi prečka
• Predstavljena knjiga “U požaru svjetova” Michaela Martensa
• Braniteljsko „domoljublje“ na deponiju
• Filip će biti najsretnije dijete ako mu pomognete da ne oslijepi

Foto: Dinno Kasalo

Možda je iluzorno i utopijski to očekivati, ali poruka o živoj Vijećnici, rasprostranjenoj kroz njene sačuvane knjige diljem svijeta, bila bi učinkovitija nego ne znam koliki broj „selfija“ napravljenih ispred nje.

Piše: Amer Tikveša

Prilikom skorog otvaranja Vijećnice uzviknuto je: „Ovo je još jedna pobjeda civilizacije nad fašizmom!“ „Tako je, živio govornik“ –  u sebi je, barem, rekao svak zadivljen njenom ljepotom, pogotovo ako mu je u svijesti još uvijek živa slika ruševine, što je Vijećnica doskora bila. Ako se tome doda značaj datuma njenog otvaranja – 9. Maj – Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope te ko sve stoji iza njene obnove (finansijski Vlada Republike Austrije i Evropska komisija), nema sumnje, to je to, Evropa je (još jednom) odlučila da ne dopusti pomamu Zvijeri.

Nije, međutim, tako. Ideologija koja je spalila Vijećnicu, ali i ono što Vijećnica simbolizira, itekako je živa, takoreći „vedri i oblači“ Bosnom i Hercegovinom. Nije to samo srpski nacionalizam, iako on jest glavni reprezentant zla koje je Vijećnicu zadesilo, no, ako uzmemo Vijećnicu u arhitektonskom i namjenskom smislu kao simbol civilizacijskog, jer u sebi, na oba ta plana, objedinjuje misaono, kritičko i pluralističko kao pretpostavke za mogućnost civiliziranog načina življenja i ako uzmemo na kojim je stranama dominantno gušenje svega tog nabrojanog, srpski nacionalizam uopšte nije usamljen.

Kao uzročnik spomenutog zla, on je, činjenica je, i dalje najvidljiviji i bode oči. Paradoksalno, svojim odsustvom. Da je na otvaranju bio barem Nebojša Radmanović ili neko iz SPC-a, bila bi to značajna poruka u smislu da oni ne predstaavljaju ideologiju spaljivanja civilizacijskih vrijednosti, već da su na strani afirmacije istih. Možda nisu pozvani? U tom slučaju pozoveš se sam i skineš hipoteku fašizma koju ti drugi nepozivanjem, ako je to razlog, dodatno pojačavaju.

Ovim drugima dobar dekor za predstavu njihove neciviliziranosti dali su demonstranti koji su došli da skrenu pažnju cjelokupne javnosti na njihove probleme koje čovjek u civiliziranom svijetu ne trpi, a tim problemima kumuju neki od onih značajnih zvanica i govornika na otvaranju Vijećnice.  Radi se o temeljnim egzistencijalnim problemima gotovo polovine populacije BiH.

No, zadržimo se na kontekstu same Vijećnice. Hoćete pobjedu civilizacije nad fašizmom? E da bi Vijećnicu u tom kontekstu predstavljali, na njenom otvaranju trebala je biti izložena barem jedna knjiga i trebao se prisutnima obratiti barem jedan bibliotekar ili teoretičar bibliotekarstva. Kažem jedna/jedan jer to bi bio neki temelj koji bi nagovijestio ponovno rođenje Vijećnice kao biblioteke od nacionalnog/državnog značaja zbog čega ju je fašizam i spržio. Neka posebna karakteristika fašizma nije baš rušenje zgrada u pseudo-maurskom stilu, ali paljenje knjiga jest. Stoga, pobjeda nad fašizmom ne može biti obnova takve zgrade, već obnova bibliotečkog fonda.

Ništa od toga, i to ne samo na otvaranju, već ništa od toga inače. U Vijećnicu će se, po svemu sudeći, naseliti Gradska uprava Grada Sarajeva, a Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci, koja je u Vijećnici bila smještena prilikom njenog spaljivanja, namijenjeno je drugorazredno, dekorativno-simboličko mjesto, dok o obnovi bibliotečkog fonda nema ni govora.

Dakle, nema govora ni o pobjedi civilizacije nad fašizmom. Radi o se o gestu krupnog kapitala koji time samog sebe humanizira. Stvarno ili kao marketinški trik, to je sad druga priča. U svakom slučaju, on je uradio za Vijećnicu nešto pozitivno, a oni, koji bi trebalo da  naprave korak dalje u pravcu njene obnove, samo ustvari demantuju Bulgakova/Majstora i još jednom potvrđuju da rukopisi ipak gore.

P. S.

Ne mogu da se kratko ne osvrnem na činjenicu da su građani bili pozvani da učestvuju u otvaranju Vijećnice na način što će fotografisati program otvaranja i to poslije kačiti na internet te tako biti dio nečeg „od sebe većeg“, performansa, umjetničkog djela, čega već, koncept je krajnje nejasan i poglup.

S druge strane, znam građane koji u svojim privatnim kolekcijama imaju knjige s pečatom Vijećnice. Za njih same, kao i uopšte u svijetu bibliofila te knjige imaju sakrosanktnu vrijednost. Nije li ih se moglo pozvati, eto ne mora biti čak ni da ih vrate, ali da se za potrebe otvaranja Vijećnice te knjige ustupe kao izložbeni eksponati. Možda je iluzorno i utopijski to očekivati, ali poruka o živoj Vijećnici, rasprostranjenoj kroz njene sačuvane knjige diljem svijeta, bila bi učinkovitija nego ne znam koliki broj „selfija“ napravljenih ispred nje.