Sram vas bilo sve koliko vas ima

Ivo Anić
Autor 6.2.2019. u 16:18

Izdvajamo

  • No ponavljam još jednom, tko bi uopće pucao u limuzinu takva čovjeka? Čovjeka koji je odlijepio od stvarnosti, a od samilosti najviše? Čovjeka koji ima obraza da grije guzicu na grijačima u svojoj limuzini dok se jedno trogodišnje dijete bori za život i nema za lijek? Tko bi takav jad od čovjeka dirnuo štapom, a kamo li pucao u njega? Jer postoji svakako ona viša pravda i onaj viši sud od ovog zemaljskog, ja se iskreno radi naših ministara nadam da ipak postoji. I zagrije im debele guzice kad – tad. Na kakvom malo jačem grijaču.

Povezani članci

Sram vas bilo sve koliko vas ima

Foto: Dusko Marusic/PIXSELL

13 milijuna kuna vrijedna vozila stižu našim ministrima raširenih guzica ove dane, da im budu još deblje i još šire, dok se u obitelji trogodišnje Puljanke Nadie Ucović odvija drama. Drama nama roditeljima koji znamo kroz što prolazi ta obitelj itekako poznata, drama u kojoj nema ministara guzonja, nema 13 milijuna kuna, ima samo bespomoćnosti i ima samo bijesa, onog pravedničkog bijesa sa kojim bi upravo isprobao čvrstoću i zaštitu tih jebenih stakala, prijeko potrebnih našim debeloguzim ministrima. Ministru zdravstva s posebnim guštom. Nadia Ucović boluje od smrtonosne i neizlječive Battenove bolesti i mogla bi umrijeti.

13 milijuna kuna se ima za dvije skupocjene blindirane limuzine u kojima će grijači grijati iznenadno raširenu guzicu odnedavno značajno raširenog nam ministra zdravstva, 13 milijuna kuna ima se za najnoviju tehnologiju i stakla koja, kako tvrde stručnjaci, zaustavljaju rafalnu paljbu iz blizine.

Tko ili što želi uvaženog ministra koji će svoju guzicu udobno grijati na ugrijanim sjedalima nije poznato, ako se pouzdano zna da su Hrvati narod kojeg doslovno možeš oderati, bezočno opljačkati, izbaciti na ulicu jer su Hrvati kako se podrazumijeva turbo katolici pa zbog teoloških razloga okreću drugi obraz.

13 milijuna kuna vrijedna vozila stižu našim ministrima raširenih guzica ove dane, da im budu još deblje i još šire, dok se u obitelji trogodišnje Puljanke Nadie Ucović odvija drama. Drama nama roditeljima koji znamo kroz što prolazi ta obitelj itekako poznata, drama u kojoj nema ministara guzonja, nema 13 milijuna kuna, ima samo bespomoćnosti i ima samo bijesa, onog pravedničkog bijesa sa kojim bi upravo isprobao čvrstoću i zaštitu tih jebenih stakala, prijeko potrebnih našim debeloguzim ministrima. Ministru zdravstva s posebnim guštom.

Nadia Ucović boluje od smrtonosne i neizlječive Battenove bolesti i mogla bi umrijeti.

Umrijeti ministre, u ovom užasu od države u kojoj KBC Rijeka nema financijskih sredstava da pomogne malenoj Nadiji ali ima za dvije skupocjene limuzine koje će voziti ministra i grijati mu guzicu. Lijek, naravno, nije na osnovnoj listi HZZO-a, a bolnica nema sredstava za financiranje nabave tako skupocjenog lijeka. Sugeriramo, tako je obitelj Ucović saznala iz medija od spomenute ustanove, da se hitno uključite u kliničku studiju ili projekt koji financira kakav donacijski fond, drugim riječima, objavite dragi Ucovići svoj slučaj na Facebook pa što Bog da.

Tako naime funkcionira sustav zdravstva u RH. Kada lijek nije na listi HZZO-a, a osim antibiotika nije nijedan, tada vas, nakon dva mjeseca kada se udobrovolje da vas obavijeste, saznate kako vam je najbolja šansa da sve stavite na društvenu mrežu pa ako se ljudi sažale – sažale, ako ne – jebaji ga.

4 milijuna kuna taman od onih 13 milijuna koji će prevoziti našeg ministra koštaju valjda spomenuti grijači. Ne znam mogu li se spomenuti grijači izvaditi mehanički pa preprodati, ili bi se mogao koji milijun uštedjeti od najmodernije opreme u limuzini, da se šta ja znam, podizači stakala ne ugrade, već da uvaženi ministar sam spusti ili podigne stakla, ili da odustane od mini – bara u limuzini, kromiranih naplatka ili presvlake leopardove kože, kažem, ne znam, ali bi apelirao na ministra da promisli trebaju li mu baš ta blindirana stakla, kromirane felge, grijači za guzicu, pa da ih ne ugradi, i da razliku od 4 milijuna kuna koliko stoji ta dodatna oprema uplati na račun malene Nadije.

– Očajni smo i nemamo više što čekati, jer Nadiji se stanje svakim danom pogoršava. Pokušali smo dobiti informaciju od ravnateljstva KBC-a Rijeka hoće li lijek biti odobren. Međutim, još nam ništa nisu javili. Liječnik koji je vodio Nadijin slučaj na KBC-u Rijeka dr. Igor Prpić dao je preporuku Povjerenstvu da se lijek odobri, no još nemamo nikakvih povratnih informacija, ispričala je majka djevojčice Eliza Ucović novinarima Novog lista.

13 milijuna kuna se ima za dvije skupocjene limuzine, u kojima naši ministri širokih guzica svakako trebaju biti manja meta nepoznatom teroristu, koji bi iz nepoznatih razloga odabrao te debele, bahate guzice da im saspe šaržer vrućeg olova, ima se da se ne bude meta, a pogađate svrhu i nakanu ovog teksta, nema se za malenu Nadiju koji je istinska i jedina meta, meta opake bolesti, ne nepoznatih terorista koji ne postoje, luđaka opsjednutih ministrima koji bi njihovu glavu koji svakako postoje još manje. Jer bojazan ministra da će ga netko upucati, pa mu trebaju blindirana stakla tipična je za takve ljude. Iracionalna i nepostojeća. Tko bi upucao takvog čovjeka?

„Jedno su želje što bismo da sva djeca dobiju lijekove što prije, a drugo su realne financijske mogućnosti, poručio je ministar Kujundžić od vulkanizera mijenjajući valjda ljetne gume za one zimske ponosno pokazujući ekipi u radnji neprobojno staklo.

Da pucaš u njega ne bi ostavilo trag najmanji, rekla je naša meta od ministra sastavljajući usput novi porez na mobitele, cigarete, zrak koji dišemo.

Naša se meta dok se ona prava, istinska bori za život, našla danas pred vulkanizerom sa još otprilike dvadesetak sličnih meta, onih za Ministarstvo branitelja koji koštaju preko trideset milijuna kuna, kao potencijalne mete valjda Srba, četnika, čečena, indijanaca, Zagora Te Neja, pitaj dragog boga koga, dok ona naša istinska meta danas uzaludno čeka još jedan dan, još jedan sat, još jedno jutro.

I naravno, dobre ljude da im pomognu. Ljude kojima se odvaja od usta da bi Nadia imala lijek, a ne za luksuzne limuzine sa grijačima za sjedala i neprobojna stakla na koja se ta sredstva troše.

No ponavljam još jednom, tko bi uopće pucao u limuzinu takva čovjeka?

Čovjeka koji je odlijepio od stvarnosti, a od samilosti najviše? Čovjeka koji ima obraza da grije guzicu na grijačima u svojoj limuzini dok se jedno trogodišnje dijete bori za život i nema za lijek? Tko bi takav jad od čovjeka dirnuo štapom, a kamo li pucao u njega? Jer postoji svakako ona viša pravda i onaj viši sud od ovog zemaljskog, ja se iskreno radi naših ministara nadam da ipak postoji.

I zagrije im debele guzice kad – tad. Na kakvom malo jačem grijaču.

Ivo Anić
Autor 6.2.2019. u 16:18