Sve-Ha-De-Ze-ovski Sabor

Goran Pandža
Autor 22.4.2011. u 07:28

Sve-Ha-De-Ze-ovski Sabor

Došao je i taj dan. Dugo najavljivani, pretenciozno prozvan „svehrvatskim“, tzv. Hrvatski Narodni Sabor (HNS), se ispostavio kao fijasko.

Skup je organizovao HDZ, zajedno sa svojim političkim trabantima, čija je osnovna svrha razbijanje bilo kakve opozicije prema HDZ-u, unutar hrvatskog nacionalnog korpusa.

Obzirom da, poslije HDZ-a, stranke sa najvećom glasačkom bazom među Hrvatima (HSP, HSS-NHI, NSRZB), nisu prisustvovale manifestaciji u „Hrvatskom Domu Herceg Stjepan Kosača“ u Mostaru, kao ni predstavnici multietničkih stranaka koje su dobile glasove i među bh. Hrvatima, uz činjenicu da su skup bojkotovali brojni intelektualci i manje političke stranke koje djeluju neovisno od HDZ-a, tzv. „Hrvatski Narodni Sabor“ se ne može smatrati svehrvatskim, već ga je ispravnije nazvati„sve-ha-de-ze-ovskim“.

Događaj sam pratio uživo, preko interneta. Imao sam šta vidjeti…

200 gr. mitomanije

Kako bi se odmah na početku HNS-a, razjasnile eventualne nedoumice o pripadnosti, intonirana je himna Republike Hrvatske. Bosne i Hercegovine „ni na mapi“.

Atmosfera se postepeno zagrijavala; za početak ozbiljno, minuta šutnje, te malo kasnije, obraćanje Željka Koromana (Hrvatski Pravaški Blok), koji je pozvao na odbacivanje teze o udruženom zločinačkom pothvatu u presudi hrvatskim generalima (kao da su ostali u dvorani drugačije naumili), nakon čega je slijedilo prebrojavanje.

Od 632 pozvana poslanika, odazvao se 481. Matematički rečeno – 76%. Izgovarajući te brojeve, Dragan Čović je sam sebi skočio u usta, nakon što je mjesecima obmanjivao javnost da zastupa interese 90% bh. Hrvata. Uzmemo li u obzir činjenicu da mnogi hrvatski intelektualci i političari nisu niti pozvani na „HNS“, brojevi će se još više promijeniti na štetu Čovićevih teza.

Zabava tek slijedi…

Riječ uzima Dragan Čović i govori kako su „oni“ jedni od rijetkih koji se zalažu za jedinstvenu BiH(drugi „rijetki“ je pretpostavljam Dodik), te kako želi Bosnu i Hercegovinu u kojoj će „naša djeca ići u naše škole, na naš univerzitet“(pozdrav za Južnu Afriku!), državu u kojoj će se hrvatska djeca ponositi svojom vjerom i zato što su Hrvati.

Poslije Čovića se za govornicom mijenjaju opskurni likovi, nadmećući se u što je moguće nebuloznijim izjavama u odnosu na prethodnika. Javnost je više puta obaviještena kako je hrvatski narod najstariji narod u BiH, „što uostalom dokazuju i hrvatski stećci“, da je SDP zapravo komunistička partija Zlatka Lagumdžije, te kako se Mesića treba prozvati personom non grata zbog anti-hrvatske politike. Krenule su i prve parole: „Bog, obitelj i domovina!“, „Bog i Hrvati!“.

Malo patetike

Govornicu zauzima general Žarko Tole, koji objašnjava da je presuda hrvatskim generalima ujedno i presuda svakom hrvatskom branitelju i čitavom narodu (paragraf 13 presude kaže malo drugačije, op.a.), kako bi u nastavku optužio fra Luku Markešića za održavanje statusa quo.

Priliku da kaže koju pametnu nije propustio ni Rektor Sveučilišta u Mostaru, prof. dr. Vlado Majstorović, te je rekao: „Juda je pokušao vratiti krvarinu, pa se objesio. Nisu problem oni koji su sada izdali, nego oni koji će to tek učiniti“. Šta je ovom izjavom poručio gospodin Majstorović? Da na vrijeme preispitamo političku pravovjernost ljudi, jer svi su potencijalni izdajnici (Jude)? Da prijavimo skretanje pojedinaca sa HDZ-ovog pravca? Na kraju, odakle Majstorović i slični koji nariču o Judama, sebi uzimaju za pravo da koriste religijske alegorije zarad obračuna sa političkim „protivnicima“? Prozivajući političke protivnike Judama, sebi dodjeljuju ulogu…znate već koga. Malo pretenciozno?

Ovo je samo jedan od primjera koji upućuju na uzroke nacionalističke ostrašćenosti mostarske i generalno bh. omladine. Zar se može očekivati drugačije pored Rektora Sveučilišta kakav je Vlado Majstorović, ili Dekana Pravnog Fakulteta u Banjaluci, Vitomira Popovića…

Dvije žlice klero-nacionalizma

Light motiv skupa – obilježavanje izdajica, Juda, nije zaobišao ni Marko Tokić, na što se nadovezao prof.. Zdravko Tomac, izvodeći opasne zaključke iz povlačenja paralela između aktuelne političke situacije i kršćanske religije.

Zauzevši poziciju za mikrofonom, kao da čita neku Thomsponovu klerikalno-mitomansku pjesmu, Tomac je prvo citirao Isusa riječima: „Došao sam na svijet noseći mač“, te rekao da bismo i mi trebali uzeti mač kako bi se obračunali sa izdajicama. Izjava za koju bi se mogli zanimati i pravosudni organi Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Nastavio je istom retorikom, naglasivši da je Savo Štrbac kriv za „krivotvorene optužnice“ protiv hrvatskih generala, ali da Štrbac nije jedini, jer u hrvatskom narodu ima i mnogo gorih. Pozvao je na imenovanje onih „koji služe onima koji nas hoće porobiti“, također pozivajući hrvatske domoljube da prestanu komunicirati sa „onima koji sjede u nelegalnoj Lagumdžijinoj vladi“, uz naputak da takve ne treba ni u posjetu primati. Još jedna izjava koja bi mogla zanimati bh. pravosuđe.

Nakon Tomca, na scenu stupa Vesna Pinjuh (HSP H-B) lamentirajući nad činjenicom da je federalna Vlada formirana bez potpunog konstituiranja Doma Naroda, prešućujući osnovni uzrok, da je HDZ blokirao delegiranje iz kantona u kojima je osvojio većinu.

Šalica komedije

Pinjuh out, Marija Lovrić in. Očigledno inspirirana glupostima kojih se naslušala prethodna dva sata, svojih pet minuta „slave“ obilježava adolescentskom doskočicom: „Malo nas je, al’ nas ima, srušit ćemo snove svima“.Koja je korist od rušenja snova svima, šta ukoliko su tuđi snovi isti kao i naši, te u kojoj mjeri bi takav postupak donio boljitak zajednici kojoj se sa pozornice obraća, pjesnikinja nije objasnila. Uostalom, kao da je bitno, nacionalizam se nikada nije hranio logikom. Njena parola se zato savršeno uklapa u cjelokupnost manifestacije.

Ukoliko su pojedini gledatelji pomislili da gore ne može, uskoro su razuvjereni.

Nakon, ko zna kojega po redu smiješnog glasanja o pojedinim stavkama, prilikom kojih su se svi izjasnili „za“, bez ijednog protivnog, ili barem suzdržanog, na pozornicu „HD Herceg Stjepan Kosača“ izlazi Ljiljana Lovrić. Izrekavši samo još jednu u nizu tribalističkih „mudrosti“ koje su odjekivale tog mostarskog popodneva, a glasi: „Vjera u Boga i hrvatska sloga“, napravila je uvertiru za konačni čin komične predstave.

Na scenu stupa predsjednik HKDU-a, Ivan Musa, počevši govor prozivanjem „islamskog Sarajeva“ i tezom da se Miloševićeva politika 90-ih preselila upravo u taj grad. Dobro, ništa naročito, što svakim danom ne čujemo od Dodikovih propagandista.

Ipak, u nastavku govora, Musa nudi originalnije teze, pa kaže da „Zlajoglu Lagumdžija ugnjetava volju jednog naroda“ i to „radi jednako, ako ne i gore od onih koji su nas od 15. do 19. stoljeća nabijali na kolac“, kraj citata. Kako gledatelji i slušatelji ne bi pomislili da im se učinilo, Musa opetovano ponavlja „Zlajoglu“, tvrdeći u nastavku, da je „Zlajoglu Lagumdžija“(sad ste i vi zapamtili), citiram: „predstavnik suvremenih osmanlijskih pohoda na BiH“, da bi na kraju dodao kako je „Zlagojoglu“ (pobrkao vlastitu dosjetku) još i „federalni diktator“.

Musa silazi sa bine, slijede završna glasanja za izbor rukovodstva Sabora: Ko je za? Ima li protiv? Suzdržani? Svi ZA! Kraj…

Kušajte obrok…

I dok se akteri predstave povlače sa pozornice, gledatelji ispred monitora se pitaju

– Koji…..đavo? (Da ne kažem žargonski) Čemu smo upravo svjedočili? Zar je moguće da 2011. godine slušamo istu naci-klerikalnu mitomaniju s početka 90-ih ? Koliko još Gazimestana i nacionalnih Sabora, kako bi razni Ivani Muse, bitke iz 15. stoljeća ostavili u tom stoljeću?

U širem kontekstu, Čovićev Sabor se može posmatrati kao samo jedan u nizu događaja i nacionalističkih incidenata, koji u posljednje vrijeme, u sve kraćim vremenskim intervalima, ispisuju gusti „seizmogram“ političkih turbulencija, kroz koje trenutno prolazi Bosna i Hercegovina.

„Deja vu“ atmosfera devedesetih, nacionalna sabiranja i pregrupiranja, afere, jedna za drugom, koje bi uzdrmale mnogo veće i stabilnije države od naše, te kao šlag na tortu, najava prvog direktnog kršenja Dayton-skog mirovnog sporazuma, ukoliko rukovodstvo bh. entiteta RS, zaista provede referendum o odlukama Visokog Predstavnika, čije su ovlasti propisane Aneksom 10 sporazuma. Šta se dešava nakon što se prekrši mirovni sporazum? Nisam oduševljen da saznam.

Naci-šovinistički kuhari Bosne i Hercegovine i regije, konstantno podgrijavaju iste stare čorbe, spravljene strahom od drugog i drugačijeg, servirajući ih djeci od malena. Kako bismo im oduzeli osnovni sastojak – strah, kojim hrane nove naraštaje, trebamo glasnije progovoriti protiv metoda uzgajanja istog, da bi ljudi saznali i za drugačiji obrok..

Pod geslom: „Nulta tolerancija za netolerantne!“, do idućeg čitanja…

Kuhar Juda iz Čemerike.

Goran Pandža
Autor 22.4.2011. u 07:28

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija