UZBRDICE/NIZBRDICE Ljubo R. Weiss: UPOMOĆ, GOLI OTOK ZOVE NA UZBUNU

Ljubo Ruben Weiss
Autor 28.10.2013. u 07:10

UZBRDICE/NIZBRDICE Ljubo R. Weiss: UPOMOĆ, GOLI OTOK ZOVE NA UZBUNU

Pomislit ćete, po naslovu ove kolumne, da se šalim. Ne, ne šalim se, već se pitam, kao i vas:

1.ima li smisla mjesecima gledati uhićenja, s velikim talambasima, dramatična, filmska, urnebesna,

2. ima li smisla gledati pravosudne sapunice, jer još nisu sjeli na optuženičku klupu a potencijalni osuđenici okruže se najskupljim i najpopularnijim odvjetnicima,

3.ima li smisla gledati kako pravosuđe (suci) mlako odrađuje svoj posao koji za dokazanu pljačku odeđuju kazna – društveno koristan rad,

4. ima li smisla ako i neka velika riba dospije u zatvor, da se u zatvoru osjeća kao doma,

5.ima li smisla sva ova  uzbuna u Hrvatskoj – aktualna – oko Vidoševića, Kalmete. Livakovića, ovo prebacivanje odgovornosti s jedne na drugu ili treću stranku?

Dakle, ne zove prostata na uzbunu, već – Goli otok!

OD ČEGA ŽIVI RAJA?

Raja živi od simbola do simbola, od uzbune do uzbune: red hapšenja, red smrti poznatih i „poznatih“, red plašenja uraganima, tornadima, prisluškivanjima, novim porezima, sankcijama iz Bruxellesa… Većinom su to negativni znakovi  na kojima raja liječi svoje frustracije, ponekad likujući kada ikone padaju, mitovi padaju, ogledala padaju i razbijaju se. A sada će i kiše, jesenske, s magluštinom, nestaje serotonina, višak je dopamina,  dani kraći, sve posloženo za put u depru negdje do proljeća, kada će se, na sreću vratiti  sunce, rode i lastavice. Svojom pasivnošću i nedjelovanjem učinit ćemo da hrvatska država ( a slično je i  drugim južnoslavenskim državicama) postane konačno močvarom i živim pijeskom, a za sve nedaće, krivit ćemo uvijek ONE DRUGE!  Naravno, i ćirilicu.

Paradira Sanader, paradiraju  kriminalci, bilo u društvu policajaca, bilo kao svjedoci, bilo kao autoriteti i moralne vertikale, natiskani u VIP lože stadiona, u prvim redovima  Fashion predstava,  ili potiho, zaklonjeni zidovima vila ili zaštitarima slave svoje „uspjehe“. Dočekati neku PRAVOMOĆNU presudu okorjelim lašcima i  nekada uspješnim poduzetnicima, blagdan je za tzv. male ljude koji zapravo žive od hrane koja se zove – zavirivanje u tuđe živote, sitno malograđansko likovanje u nedostatku  muda u pravo vrijeme stisnuti pest i reći: JEBITE SE GOSPOĐE I GOSPODO!  Naravno, u medijima  će se pokušati opravdavati cjelokupni cirkus – javnim interesom i nekim sjećanjima na slavni Domovinski rat!  Ako koja mrvica pokradenog se vrati u državnu kasu, organizirat ćemo narodno veselje…
Inspiracija za ovu kolumnu je članak u Jutarnjem listu na temu uspona Nadana Vidoševića  više od desetljeća predsjednika Hrvatske gospodarske komore i naslovnica Jutarnjeg: „Gledajte me u oči, nitko mi nije dao ni lipe!“

NIJE DOBIO, ON JE, VRLO VJEROJATNO, UZEO

Naravno, to je istina jer Nadan je, po svemu sudeći, UZEO milijune kuna sa svojom pajdašicom i pajdašima, koje moja persona već godinama naziva hrvatska pseudoelita!  Nadan se kandidirao za Predsjednika RH 2009 i iznio većinu svoje   imovine, dovoljne za  tisuću normalnih života, a nije mi poznato da li je to ikada zainteresiralo Poreznu upravu, DORH, niti MUP, USKOK, policiju. Doduše, za DORH i Bajića se šuška da su s Nadanom prst i nokat, bilo je i nekih  optužnica za izvlačenje novca iz “Hajduka” ; sve mi se nekako čini da  „splitska grupa“  Sanader- Kerum – Vidošević – Bajić je jedan bolje uigrani tim, a evo, ove godine bi i njihov Hajduk mogao osvojiti prvenstvo i tako, ako se ne umiješa riječko-istarska grupa, ako zagrebačka ne izgubi na tempu, konačno Dalmatinci vraćaju vlast koju su im Hercegovci plus zagorski general  nakratko uzeli. U svemu tome mi se čini sjajnim taj uspon Vidoševića, koji kao da je jedna posve tipična hrvatska priča, da se ne radi ipak o novcima, u krajnjem, nas „radnika i seljaka te poštene inteligencije“, koji i pored svih znanja i sposobnosti nemamo socijalistički pedigre i tako – spretne mame.
Naime,  Nadanova majka otkad je otišla u mirovinu iz  splitske “Jugobanke” ( a sin Nadan s mjesta referenta plana i analize u tvornici cementa, koje je bio direktor Nadanom otac) – dala se u poduzetničke vode i postala – jedna od najbogatijih hrvatskih umirovljenica: vila ovdje, vila ondje, uspješna i Nadanova žena…Samo vila na Prekrižju u vlasništvu Vidoševića je široka i duga – 740 kvadrata! Eto, vi imate diplome, i ja imam dvije diplome i jednu specijalizaciju, ali neće vas, kao ni  mene, poduzetnički duh. Jer da znamo business onda bi i vi i ja, imali ranč u nekoj ličkoj planini, s umjetnim potokom, s konjima, naravno, registriran kao planinarski dom. Znali bi napraviti Potjemkinovo selo usred Moskve (predstavništvo HGK, spektakularno otvoreno u zgradi nepoznatog vlasnika, s enormnom najamninom, da bi Jaca Kosor zajedno s Nadanom  pokazala kako smo okrenuti ruskom tržištu, a nakon povratka u Hrvatsku, predstavništvo jedva da je životarilo… Vi ćete možda reći da sam kao bivši „kraševac“ zavidan Nadanu što je  uspješno vodio Kraš, istina bio u njemu i na plaći, vodio HGK, i nikada nije ustanovljen sukob interesa…Vrh obrasca

VRIJEME PREOKRETA?

Što gore to bolje,  kažu  upućeni, vrijeme preokreta se približava. Preokret u kojem smjeru? Molim vas da me ne shvatite previše ozbiljno (ali i možete, ako će to odagnati depru!), ali jedini ozbiljni preokret vidim u ponovnom otvaranju – Golog otoka! Ne kao turističke atrakcije, nego kao zatvora  za našu pseudoelitu koju bi se možda, moglo zaplašiti onom teorijom koju stručnjaci nazivaju – teorijom odvraćanja! Za teški  ekonomski kriminal  tucati kamen, ponavljati odgojnu mjeru vikanja i kajanja: „Da, krao sam,  ugrozio sam temelje hrvatske države,  osiromašio sam svoje sugrađane, svjestan sam da to nije čestito ponašanje hrvatskog domoljuba, svjestan sam da je to moj grijeh, veliki grijeh, mea culpa, i  pravedno sam kažnjen…! Kajem se, dragi Tuđmane kajem se dragi HDZ, kajem se dragi SDP , kajem se dragi HNS …!“Vrh obrasca

Ne pišem zbog mogućih zasluga za preokret! Evo, koga zanima neka  pronađe u googlu tekst „Sretna zemlja moralnih nula“, od 13. 01. 2013., ne radi se tu samo o meni i mom pisanju.  Radi se o NAŠEM pisanju, koje, ma kako nezgodno zvučalo, ispada pišanje u vjetar gdje nam se kapljice pišaline vraćaju šibajući nas u lice.
Za ništa! Jer, neki će reći, tko šljivi javnost, neka psi laju, karavane prolaze… I to je dio hrvatske, i ne samo hrvatske tragedije, danas.
Nama su nasušna potreba zviždači, istraživački novinari, kritička javnost, s kvalitetnim medijima! Bez toga vrtjet ćemo se u krug, do definitivne propasti ili do vremena kada će nas opet neka pseudoelita nahuškati  na „one druge“ i gurnuti u rovove, uz gromoglasne povike:

 U BOJ, U BOJ, ZA NAROD SVOJ!

(28. 09. 2013.)

 

 

Ljubo Ruben Weiss
Autor 28.10.2013. u 07:10

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija