Zaista, tko se Vojislava Šešelja boji još?

Marijan Vogrinec
Autor 22.4.2018. u 11:23

Izdvajamo

  • Taj osuđeni ratni zločinac - 10 haaških godina zatvora, među inim i zbog protjerivanja Hrvata iz Vojvodine, osobito iz Hrtkovaca i Slankamena, Subotice i Tavankuta - ne postoji bez maloumnih incidenata i medijskih povećala. Medijska buka mu daje veće značenje, nego što objektivno zaslužuje. Vojislav Šešelj je golobrada huškačka avet neočetničke krvave prošlosti, velikosrpski lajavac kojeg su se za haaškog odsustva odrekli bivši i današnji i predsjednik Srbije Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić, Težak je balvan na proeuropskom putu Srbije i stalna provokacija odnosima s RH i BiH. Ako se Vučić bude držao vlastitih zakona - povod uopće ne mora biti incident s hrvatskim izaslanstvom u Skupštini - Vojislav Šešelj mora izgubiti poslanički mandat.

Povezani članci

Zaista, tko se Vojislava Šešelja boji još?

Foto: N. RAUS / RAS SRBIJA 

Svaka je vlast ovih bantustana na zapadnom Balkanu odgovorna svojim građanima i još više budućim naraštajima za pravodobno i učinkovito discipliniranje svojih kretena koji koče uzbrdo. To vrijedi i za Srbiju i za RH, ali i za BiH, jer šešeljâ i šešeljizama je preko svake mjere. Ako nema kritične količine zrelosti i spremnosti za to da se odvoji žito od kukolja, ništa od izglednije budućnosti. Morat će to opet činiti netko sa strane. Kao što je činio balkanskim Slavenima kroz cijelu povijest, u korist njihove štete 

Marijan Vogrinec

Razlikuju se i u RH i u Srbiji stajališta o tome je li izaslanstvo Hrvatskog sabora, koje je vodio predsjednik Gordan Jandroković, trebalo naprasno prekinuti posjet Srbiji zato što je osuđeni u Haagu ratni zločinac Vojislav Šešelj izazvao diplomatski incident na ulazu i u predvorju Skupštine Srbije. Naime, četnički vojvoda, redikulozni predsjednik Srpske radikalne stranke i narodni poslanik Šešelj – kako su prenijeli mediji, a on se potom javno hvalio novinarima svojim „herojskim činom“ – zajedno je s poslaničkim kolegom radikala Filipom Stojanovićem oborio s postolja hrvatsku zastavu, gazio ju i pokušao poderati, a hrvatske parlamentarce na izlasku iz Skupštine vrijeđao i psovao im „ustašku majku“. Jandroković se odmah čuo s premijerom Andrejem Plenkovićem u Zagrebu te je dvodnevni službeni posjet prekinut, a izaslanstvo se vratilo u RH.

„Šešelj je novinarima detaljno opisao tok incidenta rekavši da je pokušao da iscepa zastavu ispred skupštine ali da mu to nije uspelo, pa je onda bacio zastavu na zemlju i temeljito izgazio“, izvijestio je srbijanski Espreso. „Lider SRS je bio iznenađen pitanjima da li se to zaista dogodilo, i kao potencijalne svedoke naveo pet ili šest radnika obezbeđenja koji su pokušali da ga spreče, zatim članove hrvatske delegacije koji su morali da čuju njegove uvrede, a također je novinare uputio da od policije zatraže snimak sigurnosne kamere.“ No, ispostavilo se da takvih dokumenata nema, jer sigurnosne kamere nisu ništa od toga snimile budući da je to što se, kako se i ako se dogodilo bilo u tzv. mrtvom kutu. Sic. Članovi Jandrokovićeva izaslanstva, pak, nisu vidjeli Šešelja i Stojanovića kako divljaju nad hrvatskom zastavom, nego su „obaviješteni o tom incidentu“, koji je bio okidač za prekid saborskog posjeta Srbiji.

„Lider radikala je rekao“, navodi također Espreso, „da ostaje da se vidi da li će protiv njega biti vođen postupak za gaženje hrvatske zastave ispred Skupštine Srbije i vređanja hrvatske delegacije (…), ali da on veruje da sve srpske patriote i časni Srbi podržavaju ono što su uradili on i Filip Stojanović iz SRS.“ Hoće li se i možebitno što dogoditi Vojislavu Šešelju, vidjet će se sljedećih dana. Odmah su, međutim, njegovo divljaštvo osudili srbijanska premijerka Ana Brnabić, predsjednica Skupštine Srbije Maja Gojković i veći dio političke i intelektualne javnosti, a sa stanovitom zadrškom i relativizirajućim tonom predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

Verbalni dvoboj Bulj-Vučić

Premijerka Srbije Ana Brnabić, inače Hrvatica s otoka Krka, kamo svakog ljeta odlazi baki u posjet i na odmor, tvrdi da je odmah zvala kolegu Plenkovića u Zagreb, ali „on mi se nije javio“. Nije podignuo slušalicu. „Mi smo jasno osudili Šešeljev incident i što još trebamo učiniti“, kazala je. U RH je gotovo bez iznimke na političkoj, medijskoj i šire društvenoj razini autoriziran Jandrokovićev potez prosvjednog prekida službenog prvog parlamentarnog posjeta Beogradu. Tu i tamo se mogu čuti drukčija mišljenja, ali opći je dojam da se međudržavni/međususjedski kontakti moraju nastaviti i da taj nemili događaj ne bi smio bitnije utjecati na međusobne odnode.

Predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović opovrgnula je Vučićevu tvrdnju o tome da je početkom godine, za svog službenog posjeta Zagrebu, doživio „čak mnogo gore uvrede i progon“, da su „paljene srpske zastave dan uoči i na dan“ njegovog dolaska u RH, ali svejedno – „nisam prekinuo posetu“. Valjda je želio poručiti da ne treba dopustiti šovinistima, psihopatima, notornim budalama svake vrsti i takvima oktroirati državnu politiku. Zlim je marginalcima mjesto na margini, u zloj prošlosti. Nevažni su i nepotrebni i narodni poslanik Vojislav Šešelj – kad je na radaru neophodnost pune normalizacije odnosa RH i Srbije – i saborski zastupnik Miro Bulj, na kojega je Vučić mislio kad je spomenuo „poslanika koji me progonio po Markovom trgu, dok nisam stao i okrenuo se prema njemu“. Kako su mediji zabilježili, Bulj je izazivao Vučića: „Kada ćeš u hrvatsku Glinu?“ Ovaj se okrenuo i odvratio mu: „Da ne mislite da sam se uplašio vas i vašeg dobacivanja. Možete vikati što god hoćete, koliko god hoćete.“

bulj-vucic

Foto: ATV

Indikativno za osnove kućnog odgoja: Bulj „ti“ Vučiću kao da je s njim ovce čuvao, a Vučić “vi“ Bulju kao što je pristojno reći svakom nepoznatom. Bulj tekstilni radnik iz Sinja na plaći Mostovog saborskog zastupnika, Vučić akademski obrazovan pravnik iz Beograda na plaći predsjednika države i pobjedničke političke stranke. Pa sad… Kad je riječ o miru i stabilnosti na ovim prostorima, dobrosusjedstvo, ekonomska i ina suradnja ne mogu imati alternativu. Rat i mržnja su prošlost koju se, doduše, neće zaboraviti, ali rat i mržnja ne smiju i ne mogu biti gradivni elementi baš ničije bolje budućnosti. Nekima to nikad neće sjesti u glavu, ali to je njihova osobna tragedija.

Prema pisanju srbijanskih medija, Šešelj je navodno prišao hrvatskom izaslanstvu u predvorju Skupštine Srbije „i rekao ‘sad sam vam tamo napolju izgazio ustašku zastavu, j*em vam majku ustašku svima’, a zatim je produžio u skupštinsku salu, kako su rekli iz SRS, ‘da obavlja svoje redovne poslaničke dužnosti’. Zanimljivo, radikali, koji uvek snimaju sve što rade i uredno snimke plasiraju na društvene mreže, ovog puta su ‘ostali bez baterija’, ili se desilo nešto drugo što ih je sprečilo da koriste kamere na mobilnim telefonima“. Kako bilo, teško je oteti se dojmu da Šešelj nije već unaprijed isplanirao međunarodni diplomatski incident baš radi toga što se i dogodilo, a time je ponovno skrenuo javnu pozornost na svoju malenkost.

Taj osuđeni ratni zločinac – 10 haaških godina zatvora, među inim i zbog protjerivanja Hrvata iz Vojvodine, osobito iz Hrtkovaca i Slankamena, Subotice i Tavankuta – ne postoji bez maloumnih incidenata i medijskih povećala. Medijska buka mu daje veće značenje, nego što objektivno zaslužuje. Vojislav Šešelj je golobrada huškačka avet neočetničke krvave prošlosti, velikosrpski lajavac kojeg su se za haaškog odsustva odrekli bivši i današnji i predsjednik Srbije Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić, Težak je balvan na proeuropskom putu Srbije i stalna provokacija odnosima s RH i BiH. Ako se Vučić bude držao vlastitih zakona – povod uopće ne mora biti incident s hrvatskim izaslanstvom u Skupštini – Vojislav Šešelj mora izgubiti poslanički mandat.

Em ga je haaški mehanizam nedavno pravomoćno osudio kao ratnog zločinca na 10 godina zatvora – što je već odgulio prije no što je pušten „kući umrijeti od karcinoma“ – em srbijanski zakon predviđa oduzimanje mandata svakom narodnom poslaniku, koji je pravomoćno osuđen na više od šest mjeseci zatvora. Zašto to već nije učinjeno?

Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić ustvrdio je u listu Danas da on zbog Šešelja ne bi napustio Beograd. Saborsko izaslanstvo je prekidom službenog posjeta „samo dalo na značenju“ marginalcu i redikulu Šešelju, „što je on svojim ponašanjem i želio postići. Njegova je namjera bila isprovocirati i napraviti zbrku između naše dvije zemlje. Ja bih, da sam bio na mjestu hrvatske delegacije, ignorirao Šešeljevo ponašanje. Njemu ne treba nikako davati na važnosti. Incident neće utjecati na odnose dviju zemalja. Šešelj je problem Srbije, a ne Hrvatske. Ako želi ući u EU, Srbija mora riješiti probleme sa susjedima, uključujući i Hrvatsku. U tom kontekstu, za Srbiju su nezgodni incidenti koje radi Šešelj. On izaziva neugodnosti Srbiji i može se reći da je trn u peti vlastima u Beogradu“.

Itekako još ima na objema stranama onih kojima – najčešće iz osobnih i sektaških razloga – nije u interesu normalizacija odnosa RH i Srbije, dobrosusjedstvo i boljitak dvaju najvećih naroda na zapadnom Balkanu od kojih izravno ovise mir, sigurnost i stabilnost cijele regije. Takvi se permanentno vraćaju u olovno razdoblje 1991.-1995., izmišljaju „razloge“ zašto „još nije vrijeme“ za normalizaciju, traže „isprike“, spominju „nezacijeljene ratne rane“, tko je koga i zašto napao, je li raspadom SFR Jugoslavije zakuhan građanski rat ili je bila agresija Srbije i tzv. JNA na Hrvatsku i BiH, itsl. Dok su te priče na tihoj vatri, a ima onih koji ih iz osobnih i sektaških interesa opetovano potpiruju, Šešelj i njemu slični s obiju, ali i b-h strane, imat će hrane za preživljavanje. Od rata u RH i BiH prošle su 23 godine; koliko još stoljeća treba minuti, koliko se naraštaja treba izmijenjati da se napokon duboko zakopaju ratne sjekire i utihnu osvetničke trube?

Svaka je vlast ovih bantustana na zapadnom Balkanu odgovorna svojim građanima i još više budućim naraštajima za pravodobno i učinkovito discipliniranje svojih kretena koji koče uzbrdo. To vrijedi i za Srbiju i za RH, ali i za BiH, jer šešeljâ i šešeljizama je preko svake mjere. Ako nema kritične količine zrelosti i spremnosti za to da se odvoji žito od kukolja, ništa od izglednije budućnosti. Morat će to opet činiti netko sa strane. Kao što je činio balkanskim Slavenima kroz cijelu povijest, u korist njihove štete.

E sad, jesu li srbijanska vlast i nekakve tamošnje sigurnosne službe morale imati na oku ratnog zločinca, koji Hrvate smatra ustašama, a RH surogatom tzv. NDH? Jesu, a nisu. Incidentni Šešelj tvrdi da je RH okupirao tzv. SAO Krajinu, i prijeti: „Vuka mi se osušiva, ako ju zabovavimo i nećemo osvoboditi. Ponovit ću sve vatne zvočine još žešće“. Je li to samo larpurlartizam i preseravanje gubitničkog marginalca ili opak ima razloga za strah vojvođanskih Hrvata od novog terora? Treba li se plašiti njihov politički vođa Tomislav Žigmanov, narodni poslanik u Skupštini Srbije, od Šešeljeve prijetnje likvidacijom cijeloj Žigmanovljevoj obitelji? „Od tebe ću pvvog početi“, grozio se Šešelj netom po proglašenju konačne haaške presude te najavio „veviki miting vadikava baš u Hvtkovcima za dve sedmice“.

Politički poučak Federice Mogherini

Znakovito, u nekada većinski hrvatskom mjestu u Vojvodini, gdje su Šešeljevi četnici 1992. ubijali i masovno protjerali Hrvate preko Dunava. Ostaje vidjeti kako će na taj događaj, bude li ga uopće, reagirati Vučić-Brnabić vlast koje je zadnjih mjeseci dala razloga hrvatskoj manjini u Srbiji vjerovati da će im se poboljšati položaj. Plod je to i stanovitom odleđivanju odnosa nakon hrvatsko-srbijanskih susreta na vrhu. Ako, pak, jedan Vojislav Šešelj može zaustaviti pozitivne procese u tom smislu, onda su i ti susreti na vrhu zapravo bili dijalozi s figama u džepu, što se nikako pak nikako ne bi svidjelo onima u Bruxellesu koji su baš na dan skupštinskog incidenta poslali iz Crne Gore u Beograd svoju vanjskopolitičku ministricu Federicu Mogherini pohvaliti Srbiju da „dobro napreduje prema članstvu u Uniji“.

Upitana za Šešelja i njegov skandalozan postupak u odnosu na hrvatsko saborsko izaslanstvo, nevoljko je odmahnula rukom i neobavezno pripomenula kako je „i sama doživjela od njega neugodnosti u Skupštini Srbije“ i da takvi incidenti „ne ostavljaju dobar dojam o Srbiji“. Iskusna europska političarka sugerirala je da marginalcima tipa međunarodno osuđenog ratnog zločinca ne treba pridavati nezasluženu pozornosti.

„Odluka predsjednika Hrvatskog sabora o prekidu službenog posjeta Srbiji bio je jedini mogući odgovor na divljaštvo osuđenog ratnog zločinca Vojislava Šešelja“, poručila je priopćenjem predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović. „Njegovo gaženje hrvatske zastave izraz je nemoći predvodnika poražene zločinačke politike koja je donijela mnogo zla hrvatskom narodu, uključujući Hrvatima u Vojvodini. Njemu i takvima najveća je kazna postojanje neovisne hrvatske države i potpuni slom projekta Velike Srbije. Pozdravljam reakciju najviših dužnosnika Republike Srbije i izražavam nadu da ovaj događaj neće pokvariti napredak u odnosima naših država, koji smo postigli u posljednjih nekoliko mjeseci.“

Kakvo je stanje, odnosno čvrstina/debljina leda na Dunavu, vidjet će se i po tome hoće li Grabar-Kitarović još prije ljeta – dakle, za mjesec ili dva – kako se očekivalo, putovati predsjedniku Aleksandru Vučiću u uzvratni službeni posjet u Beogradu. Ili će se u međuvremenu još iskomplicirati odnosi. Unatoč tome što obje strane „izražavaju spremnost i ulažu napore“ za rješavanjem spornih pitanja među dvjema državama i što RH „želi svim sredstvima pomoći Srbiji da čim prije zadovolji uvjete za priključenje EU“. Bivši Vjesnikov vanjskopolitički urednik Jurica Körbler, sada kolumnist tjednika Globus i dnevnika Jutarnji list, smatra da hrvatsko izaslanstvo u Beogradu nije imalo ni jednu drugu opciju osim prekida posjeta, jer su time „samo branili integritet Hrvatske“ te je „odluka o prekidu posjeta bila brza i opravdana“ budući da je „incident bio ružan i neciviliziran“.

„Kao da se povijest u hrvatsko-srpskim odnosima zadnjih dvadesetak godina stalno ponavlja, po onom ‘korak naprijed, dva natrag’“, ocjenjuje Körbler. „Posljedica će sigurno biti, jer su se Jandroković i članovi izaslanstva vratili u Zagreb ne samo razočarani već i svjesni da postoje veliki otpori normalizaciji odnosa dviju zemalja. “Dakako, mudar puk zna reći u takvim prilikama: „Živi bili, pa vidjeli“. Više je razloga i s jedne i druge strane, međutim, za spustiti loptu na zemlju. Obje zemlje su itekako upućene jedna na drugu i dijalog se jednostavno ne može izbjeći, kao što ga odavno već ne izbjegavaju pametni ljudi iz gospodarstva, kulture, znanosti…

vojislav-seselj-burning-croatian-flag

Foto: yahoo.com

No, incident se u Beogradu mogao znatno unosnije politički kapitalizirati, nego što je to odlučio tandem Plenković-Jandroković inatljivim bijegom iz srbijanske prijestolnice, što su neki ocijenili pukim kukavičlukom u celofanu obrane dostojanstva države RH. Gaženje, trganje i čak paljenje zastava, najsvetijih državnih simbola, globalna je prosvjedna pojava, od SAD-a do neke zemlje bogu iza nogu. I ne od jučer. Zbog toga se ne vode ratovi, ne prekidaju diplomatski odnosi niti se „uvrijeđeni“ brzopotezno vraćaju kući. Recimo, američkog je predsjednika Georgea W. Busha mlađeg 2008. godine na presici u Bagdadu irački novinar gađao cipelom u glavu, što je u arapskom svijetu najveće sramoćenje, pa nije prekinuo posjet Iraku, koji je neovlašteno napala njegova vojska (plus 47 savezničkih!). Portret njegova oca, Busha starijeg, 2003. je izložen na ulazu u tamošnji elitni hotel, gdje je odsjeo, kako bi ga gosti i prolaznici mogli gaziti, ali ni taj američki predsjednik nije navrat-nanos odmaglio u Washington.

Četnički vojvoda, pa golobrad

Ni dvomandatni predsjednik SAD-a Barack Obama nije se „uvrijedio“ i smjesta otišao sa skupa demokrata 2010. godine u Philadelphiji, gdje su ga gađali knjigom u glavu, a jedan se manijak skinuo dogola ne bi li ga izvrijeđao. Gažene su, trgane i paljene i njemačke zastave, francuske, američke, ruske… Na izravne se uvrede i prostačka dovikivanja za svojih državničkih posjeta nisu se niti se obaziru ni važni državnici poput Angele Merkel, Donalda Trumpa, Vladimira Putina, okrunjenih glava…

A na rubu svijeta, gdje je stjecaj povijesnih okolnosti namijenio Hrvatima i Srbima doživotno obitavati jedni uz druge – ne moraju se ljubiti ta slavenska braća, ako baš ponekad neće, ali moraju biti pristojni jedni prema drugima – i Šešeljevi režirani incidenti dobivaju prenapuhano međudržavno značenje. Vojislav Šešelj, ma dajte, tko se Šešelja boji još. Nije on više nikakav vuk, ma koliko god da mu je šubara crna, a jezik izlizan oštrom crtom Virovitica-Karlovac-Karlobag. Ništa od toga. A za ono iz Jagodnjaka, da Hrvate treba klati hrđavom žicom i bacati ih psima iza plota, dobio je u Haagu 10 godina i medalju ratnog zločinca. Jest da to boli i da za takvu bol nema lijeka, ali sam si je kriv. Nekada najmlađi doktor znanosti u bivšoj SFR Jugoslaviji prometnuo se u četničko strašilo. Vojvodu? Sic. Golobradog. Sic. Kojeg je priroda kaznila govornom manom, pa ne može izgovoriti glasove „r“ i „l“.

„Neki dan u Beogradu, radi se o jednom ridikulu kojeg samo u Hrvatskoj doživljavamo kao facu“, ironizirao je Predrag Matić-Fred u „Novom danu“ televizije N1 Hrvatska, saborski zastupnik SDP-a i bivši ministar hrvatskih branitelja u vladi Zorana Milanovića. „Hrvatski vrh je reagirao kukavički. Vučić je bezveznjak, ali je doktor znanosti za ove naše. Naše izaslanstvo je trebalo sazvati konferenciju za novinare i usred Beograda se prisjetiti Škabrnje… Učinjeno je jedno degradiranje naše države, ali treblo im se to vratiti deset puta. Nemojte se baviti politikom, ako niste spremni. Uvijek možete doživjeti vrijeđanja i podmetanja. Nemojte se time baviti, ako niste spremni. Politika je sposobnost poentiranja.“

Marijan Vogrinec
Autor 22.4.2018. u 11:23

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija