Zakon o prebijalištu ili segregaciju nema ko da spriječi

Autor/ica 👤Amila Kahrović - Posavljak 28.4.2014. u 08:26

Povezani članci

Foto: Mr Shin

Fancy ljevičarima nije do Zakona o prebivalištu, desničarima je došao kao kec na desetku, NGO podiže svjesnost o opasnosti od plastičnih kesica, a povratnicima policija RS kuca na vrata i traži dokaze da oni zapravo tu i žive. A, sve to u danima kada se porodice ubijenih Prijedorčana bore da se iskopa Tomašica, jer na iskopavanju Tomašice nema previše dobrovoljaca.

Piše: Amila Kahrović-Posavljak

U Republici Srpskoj na snagu je stupila odluka o provjerama prebivališta. Prećutno, ova se odluka odnosi na povratnike. Iako je Željka Cvijanović rekla da namjera ove odluke, kao ni predloženog donošenja Zakona o prebivalištu na entitetskom nivou, nije da se bilo ko diskriminira, jasno je da je zakon donesen baš sada kako bi se smanjilo povratničko izborno tijelo u Republici Srpskoj. Postoje čak i indicije da je predlaganje Zakona o prebivalištu na entitetskom nivou i donošenje odluke o provjerama prebivališta zapravo odgovor na stvaranje jedinstvene liste bošnjačkih i hrvatskih stranaka za oktobarske izbore za RS. Kao da nismo dovoljno nesretni samim tim što nam se stranke dijele na bošnjačke, hrvatske i srpske.

Međutim, ovaj problem ima još jednu dimenziju koja je brutalno zanemarena što je iznimno opasno. Naime, ukupna problematika žrtava, genocida, ratnog naslijeđa, zločina, etničkog čišećenja i prava povratnika se ne promišlja ozbiljno u javnom prostoru niti se poduzimaju ozbiljni koraci koji bi spriječili segregaciju svake vrste koja u BiH postaje pravilo. Ozbiljne analize nema jer se ozbiljni analitičari, baš kao ni ljevičari šminkerske provenijencije, ne bave ovim stvarima jer naprosto nisu cool. A, nisu cool jer se radi o nanama/bakama i djedovima koji su povratnici na svoja predratna ognjišta i jer se radi o ljudima koji pokušavaju živjeti od poljoprivrede i njihovoj ubogoj dječici koja imaju pokvarene zubiće (jer njihovi roditelji nemaju vremena za podizanje stomatološke svijesti), hodaju u poderanim čizmicama, uče svetosavlje u školi i pišu zadaće dok čuvaju po koju ovcu po minskim poljima. Puno se modernije baviti segregacijom pandi u kineskim zoološkim vrtovima ili problemom izumiranja vjeverica u Kanadi ili radničke klase u Namibiji. Aktivizam je u BiH postao modni dodatak, kao Pradina tašnica. Segregaciju nema ko da spriječi.

Na stranu karikiranje. Često se govori o naslijeđu rata, a zanemaruje se činjenica da je sistem u kojem živimo naslijeđe rata i da je sazdan na segregaciji i za segregaciju. A, tome su itekako doprinijeli kofol antinacionalisti, a zapravo fancy kvazi-mislioci.

Naime, često se čuje, i istina je, da se genocid koji se desio, ratni zločini i silovanja, poslijeratna ubistva povratnika upotrebljavaju kao oruđe desne retorike. I to je tačno, ali otkud oni u rukama desničara? To je ključno pitanje. Nisu li se lijeve opcije u BiH, bilo da su iz lažne socijaldemokratije prešle u otvoreni nacionalizam ili da su svedene na lamentiranje nad nekadašnjim lijepim i ugodnim životom posvetile cool temama? Okrenuli smo glavu od povratničke bijede i sada nam se to vraća. Izručili smo problematike ratnih zločina i povratnika desničarima, a oni su ih kao gladne ajkule prihvatili u svoje segregacijske ralje i sada se hvale. Naša segregacija je bolja od vaše. Ili, kako sam jednom već napisala: naše su laži bolje od vaših. Mašala i aleluja.

Zato je Republika Srpska serbez i mirna predložila Zakon o prebivalištu na entitetskom nivou. Znaju da imaju ideološku braću u Federaciji BiH. A federalni političari znaju da pobjeda nad segregacijom u RS neće biti dobra za njih. Uslov našeg geta je njihov geto, misle federalni političari. Naravno, ako uopće ono što rade smatraju getoizacijom, a ne oslobađanjem vlastitog naroda od ko zna čega. Jedinstveno ludilo: kada se nekom u glavi pomiješa oslobađanje i getoizacija.

U svemu tome, Dodick sretno trlja ruke. Prvo je uspio spriječiti masovne proteste u RS, potom je našao još jedan dobar predizborni trik: otjeraćemo Turke iz naše (proklete) avlije.

Bošnjački političari su, šućur Dodicku, odahnuli. Sada će se oni boriti protiv toga da RS izglasa ovaj zakon. Prijetit će i larmati ali ništa neće poduzeti. Nisu ludi. Ako Dodick padne, pašće i oni. Pri tome, zaboravljaju da, ako se povratnicima oduzme prebivalište ništa od glasova za zajedničku listu. Ali, briga njih, ionako je Srpska za bošnjačke i hrvatske političare – srpska. To je uvjet sarajevskog begovata i herceg-bosanskog patronata.

A, međunarodna zajednica ima da bude kuš. Cvijanovićka je zaprijetila visokom predstavniku, Inckiću kako ne smije da se petlja. Ali, on se ionako ne petlja. Uzima ogromne novce da koristi bonske ovlasti, ali ih ne koristi nikada. Bez obzira, umirala djeca zbog JMBG, učila svetosavlje u školama, dešavala se ubistva povratnika, organizirani kriminal ili zataškavanje ratnih zločina, Inckić odašilja poruke ljubavi i pomirenja umjesto da radi svoj posao. A, s druge strane, ludo je očekivati da euro-birokrati riješe neki problem.

I, tako se krug zatvara. Fancy ljevičarima nije do Zakona o prebivalištu, desničarima je došao kao kec na desetku, NGO podiže svjesnost o opasnosti od plastičnih kesica, a povratnicima policija RS kuca na vrata i traži dokaze da oni zapravo tu i žive. A, sve to u danima kada se porodice ubijenih Prijedorčana bore da se iskopa Tomašica, jer na iskopavanju Tomašice nema previše dobrovoljaca. Nije im dovoljno fancy.