Zlatko Lagumdžija: Pošaljite oba helikoptera na Ameriku!

Amer Tikveša
Autor 22.9.2014. u 09:26

Zlatko Lagumdžija: Pošaljite oba helikoptera na Ameriku!

Nebrojeno mnogo bilo je reagiranja na nemar i lopovluk vlasti i povodom poplava i drugim povodima. I pojeo vuk magarca! Ali kad reaguju službenici međunarodne zajednice, onda se političari uzbune. Zadnje reagiranje pristiglo je s bloga američke ambasade. Napisali su ga David Barth, direktor misije Američke agencije za razvoj u BiH (USAID), i pukovnik Scott Miller, vojni ataše u BiH. Tekst nosi naziv „Nečuveno“. U suštini jedan relativno blag, kratki tekst koji je konstatacija stanja da je međunarodna zajednica uradila više po pitanju saniranja posljedica od poplava nego domaći političari koje nazivaju „nesposobnim ili nespremnim“. Činjenica je da se radi o dva diskreditirajuća kvalifikativa, ali još uvijek u granicama diplomatske komunikacije jer su to ustvari eufemizmi, a moglo bi se reći i netačni kvalifikativi. Nije vlast ni nesposobna ni nespremna, ona je banditska. Nespremnost i nesposobnost mogu se popraviti, mogu biti i kažnjene tako da vladajuća garnitura siđe s vlasti, ali to je nedovoljno za društveni i državni oporavak. Mnogi od njih moraju u zatvore. Da su rekli da se radi o bandi, to bi značilo to, narode, skidajte ih po svaku cijenu i svim raspoloživim sredstvima, tad bih skinuo kapu, ovako tekst mogu ocijeniti samo kao blagi pokušaj animacije biračkog tijela da se izbori za promjene. A ko je ta promjena, ne znamo. Ona je, baš kao i napadnuta vlast, uopštena. Svako se u njoj može prepoznati.

Javlja se tako i Mustafa Cerić, kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva, koji sebe vidi kao promjenu. Oslanjajući se na tekst dvojice Amerikanaca na službenom putu u BiH on u svom tekstu „Ne sramotite nas više“ kaže: „Vrijeme im je da odu s vlasti i da nas više ne sramote!“ Pa nije li upravo on taj koji je cijelu svoju karijeru reisa potrošio na kreiranje političke slike u BiH? Funkcija reisa je bila, između ostalog, i politička funkcija jer otkako je Islamska zajednica iz svog naziva izbacila odrednicu „vjerska“ ona je aspekt svog djelovanja proširila na sve sfere društvenog života muslimana, uključujući i politiku. Sjetimo se samo njegove strašne izjave kako su SDA i SDP na strani onih koji se „iftare čvarcima, klanjaju dženazu krmetu, terorišu vjernike po džamijama u lovu na vještice“. Dakako, bilo je perioda kad je obje te partije podržavao, ali i perioda kad je podržavao rahmetli SBiH i novorođeni, nažalost ne i mrtvorođeni SBB Fahrudina Radončića.

Javlja se i Emir Suljagić, također kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva, kaže kako je on još prije mjesec dana upozoravao na ono što Amerikanci ističu! A to su, je li, mahinacije i manipulacije donatorskim sredstvima namijenjenim za poplavljena područja. Upozoravati na takvo što, ne čini te promjenom. Podsjetimo se da su i Emir Suljagić i njegov novi-stari lider Željko Komšić upravo izašli ispod Lagumdžijinog šinjela. Da je Suljagić jedan od najzaslužnijih za stvaranje kulta ličnosti Zlatka Lagumdžije o kojem je napisao hvalospjev, knjigu s naslovom „Pogled na profil, ideologiju, politiku – Zlatko Lagumdžija“ gdje tog čovjeka sofizmom izjednačava sa samom BiH: „U onoj mjeri u kojoj bi danas bilo nemoguće zamisliti Bosnu i Hercegovinu bez SDP-a, nemoguće bi bilo zamisliti i SDP bez Zlatka Lagumdžije. Jer samo je čovjek njegovog iskustva i političar njegove vizije mogao odoljeti silnim iskušenjima i nastaviti da se bori za principe na kojima se ideja ljevice temelji u ovoj zemlji od njenih skromnih početaka.“ Eto ti ga na! Dakle, BiH je nemoguća bez SDP-a, laž; SDP nemoguć bez Zlatka, laž; BiH nemoguća bez Zlatka, laž.

To je objavljeno ne tako daleke 2008., Emir je bio kadrovik SDP-a s doktorskom titulom, nikakav maloljetni naivac koji piše sastav o Titu. Svjesno laže i postaje SDP-ov ministar. Da li takav čovjek može biti promjena?

SDA također reakciju Amerikanaca tjera na svoj mlin. Povodom njihovog teksta oni su, između ostalog, objavili sljedeće: „Očito je da nadležne institucije ne prate odgovarajućim tempom  ono što su za vrijeme poplava radile Oružane snagne BiH i predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović. Uspjeh postignut na Donatorskoj konferenciji u Briselu treba pretvoriti u konkretne aktivnosti i projekte. Stoga, SDA zahtijeva od nadležnih institucija da se efikasnije uključe u pomoć najugroženijim područjima.“

Stranka čiji se najugledniji članovi sumnjiče za najcrnje stvari, kakva je, recimo, zloupotreba ratne humanitarne pomoći, stranka zaslužna za arhaizaciju Bošnjaka i u službi stvaranja neobegovata hoće da je promjena? I pritom je od prije rata na vlasti! To znači prije naše ere.

Doduše, od umilne reakcije svoje stranke odstupa ministar Salmir Kaplan koji je na svom Facebook profilu objavio: „Šta se dešava sa ovim ljudima iz Američke ambasade i USAID-a?? U sljedećem obraćanju javnosti očekujem poruku da će nas bombardovati ako ne glasamo za Radončića ili Suljagića. Gospodo Amerikanci, smanjite doživljaj, nije vam ovo ni Afganistan ni Irak!!! Polupali ste lončiće. A Radončiću dajte američko državljanstvo i neku visoku funkciju u State Departmentu kad vam je već tako dobar i kad ga tako volite. Jer kad može kod nas biti državnik kao naturalizirani državljanin zašto ne bi mogao biti i kod vas!?“ (dijakritičke znakove uveo autor teksta).

Salmir je po ko zna koji put ispao glup jer, za razliku od svoje stranke, našao se prozvanim. Dalo bi se raspravljati o tome jesmo li Afganistan ili Irak, ili smo, pak, u goroj gabuli, ali zanimljivije je u kontekstu cijele priče to da Kaplan kao američke favorite vidi Radončića i Suljagića. I to više Radončića jer ga spominje dva puta. Zašto u američkom zahtjevu za promjenama, recimo, ne vidi Našu stranku? Demokratska fronta i SBB bi vrlo lako mogli preoteti dobar dio glasčkog tijela od SDA i toga se Salmir boji. Dvije populističe partije skoncentrisane na milion puta prevareno bošnjačko biračko tijelo Kaplanova su noćna mora i dobro je što se izlanuo jer lijepo je vidjeti znake slabosti i straha kod političkih štetočina makar se plašili i gorih od sebe.

Prozvanim se našao i Zlatko Lagumdžija, ministar vanjskih poslova BiH. On se posebno osvrnuo na uopštenu ocjenu Amerikanaca: „Nismo svi isti. A naročito nismo budale kojima se svako može praviti pametan.“ Mogu se složiti s Lagumdžijom da nisu svi isti, od goreg uvijek ima gore, samo nikako da dokučim za koga to misli da je gori od njega? Teško je takvog naći: dvadeset i kusur godina prisustva u politici brižno planiranog i provođenog urušavanja svih društvenih vrijednosti garantuje mu prvo mjesto u društvu najgorih. Pritom treba imati u vidu da je na čelu partije s najjačom infrastrukturom, od zgrada, preko finansija, do broja članova i kadra, pravnom sljednicom SKBiH, dakle partijom koja je mogla praviti čuda, a bila je samo generator kriza. I to još međuetničkih trzavica kakve poslije rata ni sam Dodik nije uspio proizvesti, a radi se o partiji kojoj su puna usta međuetničkog povjerenja.

Krajnje licemjerno Lagumdžija autorima teksta „Nečuveno“ podvaljuje Dejtonski sporazum: „Nažalost, zaboravili su da spomenu i to da se mi u BiH nismo borili samo protiv poplava, nego i protiv birokratskih nepogoda koje su generirane činjenicom da imamo najsloženiji politički sistem sa trinaest nesinhroniziranih nivoa vlasti i sa velikim problemom preklapanja nadležnosti. Bilo bi fer da su podsjetili javnost i na to kako je taj sistem u Dejtonu napravljen.“

Kako, majku mu, taj Dejton ne smeta kada treba krpiti budžetske rupe i jeftino kupovati socijalni mir, kao, npr., u slučaju gušenja štrajka Univerziteta u Sarajevu? Isplaćene su tri ipo zakašnjele plate uposlenicima Univerziteta u Sarajevu, a dio tih sredstava Vlada kantona je, prema pisanju medija, povukla sa računa namijenjenih za pomoć poplavljenim područjima.

Oglasio se i Lagumdžijin žrtveni jarac Bakir Hadžiomerović ocijenivši da američke diplomate vode kampanju za „druge stranke“. Zanimljivo, on također ima osnova da sebe percipira kao „promjenu“, po istom kriteriju kako to radi Mustafa Cerić ili Fahrudin Radončić. Naime, iako je kao novinar bio u službi SDP-a, on je formalno u politiku ušao nedavno, prije svega par mjeseci. Svoj kredibilitet kao potencijalnog člana Predsjedništva on, očigledno na osnovu takvog istupa, ne vuče iz sebe nego iz stranke. Jer iako je „nov“, napad na SDP posmatra kao napad na sebe. On čak i ne zna za koga Amerikanci navodno vode kampanju, zato i spominje neodređeno „druge stranke“, ali odnekud zna da je kampanja protiv SDP-a. On im na tome zamjera, ali, ako uđemo u značenje rečenice: „Oni vode kampanju za druge stranke“, lako je uvidjeti tu opoziciju „drugi vs. mi“, „sami protiv svih“ i kroz to se da zaključiti da on Amerikancima ne zamjera što se oni „upliću“ u predizbornu kampanju, već što nisu na SDP-ovoj strani. Na „pravoj strani istorije“, kako to voli reći Lagumdžija. Osjeti se tu ozlojeđenost, pa i strah, i to, također, raduje i upućuje na špekulaciju o neprijateljskim odnosima SDP-a i američke diplomatije u BiH kao na istinu. To ih stavlja rame uz rame sa posestrimom partijom SNSD Milorada Dodika. U istoj su, dakle, interesnoj sferi i istom se od njih nadati.

No, ono što je također zanimljivo u reakcijama na tekst „Nečuveno“ je što one dolaze samo od bošnjačkih političara, izuzmemo li dežurno Dodikovo k(l)ev(e)talo Rajka Vasića. Biračko tijelo kod Bošnjaka, činjenica je, mnogo je više disperzirano negoli kod Srba i Hrvata, ali to ne znači da mogućnost glasanja za nekog drugog nije i tamo moguća niti znači da je pod postojećom vlašću pripadnicima tih naroda dobro. Ono što se nameće kao jedan od zaključaka i što zabrinjava ako se ispostavi istinitim jest da unutar tog biračkog tijela nema interesa za stav međunarodne zajednice o njihovoj budućnosti iako tu budućnost najvećim dijelom kreira upravo ta zajednica. Naime, ako ne reaguju Dodik i Čović, moguće je da je to upravo zbog toga što smatraju da to neće uticati na njihove birače.

S druge strane, jako je važno što su se i Amerikanci pridlužili drugim faktorima međunarodne zajednice u stvaranju nezadovoljstva postojećim političkim stanjem. Sjetimo se samo Hidea Yamazakija, ambasadora Japana u BiH, koji je ovdašnjim političarima poručio da su bahati. I cijeli je niz međunarodnog nezadovoljstva našom politikom. Imajmo u vidu i bečku konferenciju o BiH čiji je jedan od inicijatora Wolfgang Petritsch, jedan od bivših visokih predstavnika. Ono što je zanimljivo u vezi s tom konferencijom je što na njoj nema političara, pozvani su ljudi iz nevladinog sektora te učesnici plenuma i socijalnih protesta koji su se održavali ove godine. Razlog je jednostavan, nestala je vjera u mogućnost bolje budućnosti s postojećim političarima. Treba još samo reći: „Nije dovoljno izaći na izbore, treba i listić poništiti“, te krenuti u građanski neposluh.

U ovdje razmatranoj američkoj reakciji kao posebno važnu činjenicu treba istaći da je takvo mišljenje iznio direktor USAID-a, organizacije koja je jedan od najvećih donatora u BiH, te se nadati da će lančanom reakcijom njihov primjer slijediti i drugi te strožije i bolje, bez mogućnosti upliva ovdašnjih vlasti, usmjeravati svoja sredstva namijenjena za naš razvoj.

 

Amer Tikveša
Autor 22.9.2014. u 09:26

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija