Stručno uputstvo za reket: Kako uz pomoć države ukrasti preko desetine miliona KM

Predrag Blagovčanin
Autor 28.8.2020. u 11:01

Stručno uputstvo za reket: Kako uz pomoć države ukrasti preko desetine miliona KM

Šta se događa sa institucijama zaduženim za provedbu Zakona o javnim nabavkama? Od informacije da je nekadašnja direktorica Agencije za javne nabavke Đinita Fočo davala smjernice i direktno komunicirala sa Matom Ćatićem direktorom zagrebačke firme B4B d.o.o. koja je kroz 26 tenderska ugovora inkasirala preko 16 miliona KM, do navoda da se preko Ureda za žalbe „reketiraju“ kompanije u Bosni i Hercegovini.

Piše: Predrag Blagovčanin

Početkom avgusta ove godine Ured za razmatranje žalbi BIH, jedna od institucija odgovornih za poštivanje Zakona o javnim nabavkama donosi nevjerovatno rješenje u slučaju žalbe firme Lanaco u vlasništvu Nebojše Ninića na ugovor između Elektroprivrede RS-a i kompanije Dwelt Banja Luka o uslugama softverske platforme.

Naime, tenderski ugovor o softverskim uslugama u Elektroprivredi RS-a kroz regularnu proceduru dobija kompanija Dwelt Banja Luka. Međutim na dodjelu ovog ugovora Uredu za žalbe, žalbu dostavlja kompanija koja u konačnici nije ni učestvovala u ovom javnom pozivu.

Prema pisanju ATV-a, Ured za žalbe BIH prihvata žalbu kompanije Lanaco s tim da o tome ne upoznaju kompaniju Dwelt što po zakonu moraju učiniti. Ured, žalbu prihvata međutim odbijaju prijedlog kompanije Dwelt o obnovi postupka.

Mehanizam za „reket“

Stefan Krneta direktor banjalučkog Dwelta u izjavi za medije obrazložio je motive za ovakvu odluku Ureda za žalbe BIH.

“Ti motivi nisu čak ni skriveni, nama se nakon što je završen čitav postupak, mi smo završili kompletan projekat nude razne vrste dogovora, da sad kad smo završili dajemo njima procenat prihoda od tog projekta iako je projekat završen. Razlog zašto se Lanako nije prijavio na poziv, najprije vidim u činjenici da Lanako nije imao tad u tom trenutku proizvod koji je tražen. Da li oni sad na neki način pokušavaju da kupe vrijeme da razviju taj prozivod, mi to ne znamo.”

foto: Akta.ba

Podsjećamo, nekada omiljena firma vlasti u Republici Srpskoj, Lanaco, u vlasništvu Nebojše Ninića sa članskom kartom SNSD-a, pozicioniranjem Prointer kompanije koja se dovodi u vezu sa Igorom Dodikom sinom predsjednika SNSD, gubi primat u RS-u.  Međutim po svemu sudeći uticaj koji Ninić ima na entitetske i državne institucije nije smanjen. Upravo u tom kontekstu može se posmatrati i sporna odluka Ureda za žalbe na čelu sa predsjednicom Željkom Klobučar.

Osnovna nadležnost Ureda za žalbe je da, kao drugostepeni organ, osigura provođenje odredbi Zakona o javnim nabavkama, a koje se odnose na postupke po pravnim lijekovima u postupcima javnih nabavki.

A o kredibilitetu ove institucije koja je u protekloj godini po dostupnim izvještajima od ukupno 3230 žalbi usvojila 1119 najbolje govori podatak da je jedan od članova Ureda za razmatranje žalbi  Dragan Vukajlović uhapšen za uzimanje mita od 40.000 KM za 3,4 miliona vrijedan posao Puteva RS-a.

Izvor portala Tačno net naglašava da je Ured za žalbe izgubio kredibilitet te da u konačnici svojim odlukama predstavlja mehanizam za „reketiranje“ ponuđača.

„Nije samo ova odluka vezano za Dwelt sporna, na tenderima se pojavljuju ponuđači koji kasnije „reketiraju“ firme koje su dobile poslove. Ja znam nekoliko firmi koje žive od obaranja tendera. Dakle ja dobijem posao regularno, međutim ne mogu krenuti u realizaciju jer mi stalno neko ulaže žalbe. Na kraju se stvari tako završe na način da se dogovori procent koji će se davati od posla kako bi konačno mogao krenuti u realizaciju projekta.“

Damjan Ožegović iz Transparency International BIH ističe da neosnovanim žalbama konkurencija ne može izvršiti uticaj osim što može odgoditi nastavak postupka do rješenja po žalbi, međutim konkurencija može ulažući žalbe poništiti zaključene ugovore.

„Ukoliko ugovorni organ zaključi ugovor sa ponuđačem bez javnog nadmetanja putem nekog manje transparentnog postupka, kao npr. pregovaračkog postupka, konkurencija može vršiti uticaj jer smo svjedoci da se ovim vrstama postupaka najčešće namjerno zaobilaze standardne procedure bez utemeljenja u zakonu kako bi se ugovori zaključili sa preferiranim ponuđačima, naročito u periodu pandemije KOVID-19. Nezadovoljna konkurencija koja želi, a ne dobije neku protivvrijednost od izabranog ponuđača može ulažući žalbe poništiti zaključene ugovore, a Zakon je mogućnost izjavljivanja žalbe dao isključivo ponuđačima koji imaju ili su imali interes da podnesu ponudu, te se oni ovim oruđem veoma vješto služe.“

Iz Ureda za žalbe BIH do objave ovog teksta nisu odgovorili na naše upite o eventualnim uticajima na rad ove institucije.

Od dvije do tri milijarde godišnje

Krovna institucija za nabavke u BIH, Agencija za javne nabavke, također je u ozbiljnoj krizi bez obzira na činjenicu da prema Službenom listu ima dva direktora.

U Službenom listu BIH objavljenom 7. avgusta, prema rješenju Vijeća ministara Muamer Bandić imenovan je za vršioca dužnosti direktora Agencije za javne nabavke BIH do okončanja konkursne procedure, međutim u istom Službenom listu objavljena je i odluka Agencije za državnu službu BIH prema kojoj se na ovu poziciju imenuje Kenan Vehabović.

Kenan Vehabović/Muamer Bandić foto: Slobodna Bosna

Ožegović iz Transparency International govoreći o podatku da su dvije osobe imenovane na istu poziciju naglašava da se radi o pravnom presedanu. Također prema njegovom mišljenju ovaj presedan pokazuje značaj ove pozicije.

„Transparency International u Bosni i Hercegovini već 20 godina prati imenovanja i situacija da su u istom broju „Službenog glasnika“ objavljena dva rješenja o imenovanju različita dva direktora jedne institucije je svojevrstan pravni presedan. Višegodišnje čekanje, ponavljanje konkursa, žalbe i cjelokupna situacija zapravo pokazuju koliko je pozicija direktora Agencije bitna.“

Značaj ove pozicije najbolje prikazuju podaci o vrijednostima javnih nabavki koje se godinama u BIH kreću između dvije i tri milijarde KM. Iz tog razloga dok traje trakavica oko imenovanja važno se prisjetiti prijašnjih direktora te njihovih postupaka.

Nekadašnji direktor Dženan Salčin razriješen je sa pozicije direktora ne samo zbog činjenice da mu je mandat istekao prije dvije i pol godine, nego i zbog posljedica odluke sa početka pandemije korona virusa o direktnim nabavkama medicinske opreme koje su rezultirale neviđenim kriminalom o čemu je portal tačno.net uključujući i druge medije iscrpno izvještavao.  Od afere Respiratori, kupovine vojne bolnice dodjele milionskih ugovora fiktivnim firmama poput milionskih ugovora za visočki Patrio koji se dovodi u vezu sa Kadrijom Kolićem advokatom suspendovanog direktora Federalne uprave civilne zaštite Fahrudinom Solakom.

Komunikacijom do miliona

Korupcija u javnim nabavkama evidentna je već desetljećima u Bosni i Hercegovini. I dok nadležna Tužilaštva i Sudovi procesiraju minorna krivična djela poput krađe drveta za ogrjev, višemilionskim kriminal ostaje nekažnjen.

U tom kontekstu važno se podsjetiti i na predmet o 26 tenderskih ugovora hrvatske kompanije B4B sa Elektroprivredom BiH u periodu mandata Elvedina Grabovice kao i drugim institucijama poput Elektroprivrede HZHB, Elektroprenosa BiH, JU Apoteke Sarajevo.

Elmedin Grabovica/foto: Žurnal

B4B je u tom trenutku u vlasništvu Mate Ćatića, pobjede na milionskim tenderima osiguravao je potvrdama o ekskluzivitetu koje im je dostavljala podružnica njemačkog SAP-a, SAP West Balkans iz Beograda.

O načinu na koji je B4B favoriziran mediji su pisali ranije. Kolege sa portala Žurnal.info navode da je Elektroprivreda kupovala SAP licence od beogradske filijale SAP West Balkans. Međutim 2012. godine umjesto da im direktno prodaju licence iz SAP-a ih usmjeravaju na B4B sa obrazloženjem da prema korporativnim pravilima samo zagrebačka kompanija ima pravo prodaje licence sa održavanjem. Prema procjenama stručnjaka licence su bile skuplje do 40%.

Uporedo, tenderskom dokumentacijom eliminatorni zahtjev je bio posjedovanje obrasca proizvođača preciznije autorizacija, koju je na osnovu potpisanog ugovora mogla dobiti jedino kompanija B4B Zagreb. Međutim potvrde SAP West Balkans koje su naznačavale informaciju da je B4B jedini ovlašteni partner za prodaju i implementaciju SAP sistema jednostavno nisu bile tačne.

Pismo autorizacije SAP West Balkans

Također indikativno je da je kompanija B4B podršku imala i od Đinite Fočo tadašnje direktorice Agencije za javne nabavke. U email prepisci Đinita Fočo sa privatnog emaila daje smjernice Mati Ćatiću o načinu kako i sa kojom dokumentacijom aplicirati na tendere u Elektroprivredi BiH.

email prepiska između Đinite Fočo i Mate Ćatića 

Đinita Fočo do objave ovog teksta nije odgovorila na naš email o povezanosti sa Matom Ćatićem kao i autentičnosti email prepiske.

Damjan Ožegović naglašava da je po odredbama Zakona o javnim nabavkama Agencija nadležna za pružanje tehničke pomoći i savjetodavnih mišljenja ugovornim organima i ponuđačima međutim prema njegovom mišljenju svako privatno komuniciranje otvara sumnju u neetične i koruptivne radnje.

„Osim navedenih službenih kanala komunikacije za sve vrste pomoći, svako privatno kontaktiranje sa zaposlenima u Agenciji nije preporučljivo jer otvara sumnju u postojanje neetičnih i koruptivnih radnji. Ukoliko ponuđač pri pripremi ponude ima nedoumice u vezi sa tenderskom dokumentacijom, jedina adresa za upite je ugovorni organ koji sprovodi postupak javne nabavke. I ugovorni organi imaju svojevrsno ograničenje jer se upit može pisanim putem postaviti najkasnije deset dana prije isteka roka za podnošenje ponuda.“

Đinita Fočo/Foto: CIN

Kao što vidimo sa ove vremenske distance kompanija B4B, Elektroprivreda BiH kao i direktorica Agencije za javne nabavke nisu se pridržavali zakona. Ova neformalna komunikacija u konačnici je rezultirala milionskim tenderima koje je B4B potpisao sa Elektroprivredom BIH. Važno je napomenuti da je samo jedan ugovor sa kompanijom B4B iznosio preko 6 miliona KM.

A o iznosima sredstava uloženim kroz IT nabavke u ovom preduzeću najbolje govore podaci  odjela IKT u okviru Elektroprivrede na čijem čelu se nalazio Džemo Borovina.

Prema zvaničnim izvještajima u periodu od 2008. do 2018. godine samo za softverske licence SAP, Oracle i Microsoft licence izdvojeno je preko 20 miliona KM dok su ukupna „ulaganja“ u IKT projekte bili preko 61 milion konvertibilnih maraka ne računajući IT „ulaganja“ u druge kompanije iz koncerna JP Elektroprivrede BiH.

Podaci i informacije o namještanju tendera, preuveličanim cijenama, privatnim konekcijama između ponuđača, ugovornih organa kao i rukovodioca agencije za sprovođenje Zakona o javnim nabavkama poznati su Tužilaštvu BIH koje od 2015. godine vodi istragu o ovom slučaju.

U međuvremenu Mato Ćatić je prodao kompaniju i sada je vlasnik medicinske klinike na čijem otvorenju je bila i tadašnja predsjednica R. Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović. Đinita Fočo još uvijek radi u Agenciji za javne nabavke.

Nekadašnji SDP-ov kadar Elvedin Grabovica je uspješni privatnik koji se dovodi u vezu sa BS Telecomom. Također, vlasnik je i kompanije Meganet d.o.o. Sarajevo koja danas uspješno surađuje sa Elektroprivredom.

Meganet tako u periodu pandemije korona virusa dobija ugovor sa Elektroprivredom u vrijednosti 449.137 KM bez PDV-a. Dok je Džemo Borovina savjetnik aktuelnog generalnog direktora Elektroprivrede BIH za IT.

Poslovanje njemačkog softverskog giganta, kompanije SAP-a kao i njihovih partnera bilo je predmetom sudskih procesa i istraga u Panami, Južnoafričkoj republici, Tanzaniji te Keniji. U Bosni i Hercegovini proces se još uvijek čeka.

Predrag Blagovčanin
Autor 28.8.2020. u 11:01

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija