Вальтер

Autor/ica 26.5.2011. u 02:22

Вальтер

JOSIP BROZ TITO

Ime Titovo postalo je danas dramatskim simbolom pokoljenja svih naših naroda, otkada se piše historija krvlju i mesom naših naroda… Njegov put od Kumrovca i Jajca, do Beograda i do Zagreba put je našeg naroda , da bi od sredovječnog, zaostalog čovjeka postao građaninom budućih sretnijih stoljeća… To je naša historijska volja koja se objavljivala u mnogobrojnim naporima kroz vijekove… Tito, to je uspravan i smion stav pred velikim, stranim silama čitavog svijeta… Tito, to je slavoluk između mrkih i krvavih zidina naše sredovječne prošlosti i put do civilizacije… To je karteča koja se kroz dim i maglu naše zaostalosti probila kao usijani znamen nad zvjezdanim barjacima naše suvremene političke svijesti.

                                                                                                          Miroslav Krleža

AUTOBIOGRAFIJA

Još 1935, naj­vjerojatnije u veljači, došav­ši poslije izdr­žavanja robije na rad u Kominternu u Moskvi, Josip Broz je napi­sao svoju au­tobiografiju. Pisao ju je ru­kom, na ru­skom jeziku i potpisao kon­spirativnim imenom Valter. Original te autobiografije čuva se u arhi­vu Kominterne a kod nas je njen prije­vod objavljen samo jednom, i to u »Sabra­nim djelima« Josipa Broza Tita, u izdanju »Komunista«, BIGZ-a i »Na-prijeda«,   1977.

Faksimil posljednje stranice autobiografije Josipa Broza  što ju je pod konspirativnim imenom Valter napisao u Moskvi 1935. godine

Rođen sam 1893. godine u Hrvat­skom zagorju u Jugoslaviji… (Utvr­đen je podatak u Statusu animarumTuheljske župe da je Josip Broz rođen 7. svibnja 1892. godine. Među­tim u policijskim i osobnim doku­mentima stoje i neki drugi datumi, i to ožujak i svibanj 1892. kao i ve­ljača, ožujak i svibanj 1893. Dvade­set peti svibanj zabilježen je u jed­nom vojničkom dokumentu au­strougarske vojske; taj datum se za vrijeme rata slavio u Zagrebu kao dan Titova rođenja, a i Hitler je taj datum odredio za desant na Drvar. Budući da se taj datum bio uvriježio kao dan Titova rođenja, ni on sam ga nije poslije promijenio.)

Moj otac je bio seljak – sred­njak, ali je već 1913. godine gotovo cijelo imanje bilo rasprodato zbog dugova bankama, pa je moj otac po­stao nadničar. Osim mene u porodi­ci su bili još četiri brata i dvije se­stre i svi su oni postali radnici...

(U obitelji Franje i Marije Broz ro­đeno je petnaestoro djece, a u živo­tu su ostali: Josip, Martin, Dragutin, Stjepan i Vjekoslav, te Matilda i Te­reza.)

Završio sam osnovnu školu (pet godina) i dvije godine građan­ske škole. Godine 1907. po sopstvenoj inicijativi stupio sam na izuča­vanje zanata u jednu bravarsko-mehaničarsku radionicu u gradu Sisku. Zanat sam završio 1910. godi­ne kada sam postao samostalni bra­var, mehanički radnik...

(Bravarski zanat je Josip Broz izučavao od studenoga 1907. godine do 23. rujna 1910. godine u radionici Nikole Karasa u Sisku u Galovačkoj, danas Tomislavova ulica broj 6.)

Čim sam završio učenje postao sam član Socijalističkih sindikata... (U listopadu 1910. godine Josip Broz postaje član Saveza kovinarskih radnika kojem je sjedište bilo u Ilici broj 53 u Zagrebu. Sudjeluje i u po­litičkim demonstracijama koje je organizirala Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije.)

U početku sam radio u jednoj fabrici mašina u Zagrebu...

(Odmah po završetku zanata, već 26. rujna Josip Broz se zapošljava u Bravarskoj radionici Izidora Haramine u Zagrebu u Ilici broj 63, a ra­dio je do 19. studenoga.)

Zatim sam radio u fabrici ma­šina u Sloveniji, u Ljubljani...

(Josip Broz je u Ljubljani uzalud tražio posao, pa odlazi u Trst, ali ni ondje ne nalazi zaposlenje. Iz Trsta se vratio u Zagreb i zaposlio u mehaničarskoj radionici Augusta Knausa u Prilazu 65. Sudjeluje i u radničkim manifestacijama u povo­du 1. maja, a 12. lipnja sudjeluje i u svome prvom štrajku, štrajku zagre­bačkih bravarskih radnika. Potom odlazi u. Kamnik i radi u tvornici metalne robe, danas »Titan«.)

Krajem 1911. otišao sam u Čehoslovačku. U početku sam radio u fabrici za proizvodnju metala u Jince-Čenkovu i u gradu Plzenu u fa­brici »Škoda«. Dalje radio sam u Njemačkoj u fabrici »Benz« u Mannheimu i u Austriji u fabrici »Daimler« (fabrika automobila)...

(U tvornici metalne robe u Jince-Čenkovu, čiji su vlasnici bili Moric Arndt i Jajteles, Josip Broz je radio od 10. svibnja do 23. kolovoza 1912. godine. Zatim odlazi u Plzen gdje desetak dana radi u tvornici »Ško­da«. U rujnu 1912. godine prelazi u Mannheim i zapošljava se u tvorni­ci sidara, a zatim kod »Benza«. Mje­sec dana poslije toga dolazi u Beč u tvornicu »Griedl«, a poslije kraćeg vremena prelazi u Bečko Novo Mje­sto u tvornicu automobila »Dai-mler«)

… U jesen 1913. godine bio sam pozvan na odsluženje vojnog roka, služio sam u 25. pješadijskom puku u Zagrebu...

(Vojsku je Josip Broz počeo služiti u Beču u tehničkoj službi artiljerije, ali je uskoro premješten, na osobni zahtjev, u Zagreb. Bio je smješten u kasarnu 25. domobranskog puka u Ilici broj 232.)

Početkom augusta 1914. godine otišao sam na srpski front kao vod­nik. Na srpskom frontu bio sam do drugog odstupanja austrijske vojske u decembru 1914. godine. Početkom januara 1915. prebačen sam u Gali­ciju na ruski front.

(Zbog antiratnih izjava Josip Broz je bio zatvoren u Petrovaradinsku tvrđavu.)

Pao sam u rusko zarobljeni­štvo 12. aprila 1915. godine. Ležao sam ranjen...

(Ranio ga je jedan Čerkez kop­ljem.) … i bolestan jedanaest mjeseci u Uspenskom manastiru u gradu Svijažsku. Iz Svijažska prevezen sam u grad Alatir gdje se koncentrisao srpski dobrovoljački korpus za front na Dobrudži...

(Srpski dobrovoljački korpus for­miran je na teritoriju Rusije od za­robljenih ili prebjeglih Jugoslavena iz austrougarske vojske. Dio je pre­bačen u Srbiju i uključio se u srpsku vojsku. Potkraj travnja 1916. godine formirana je u Rusiji Prva srpska dobrovoljačka divizija, a Druga divizija i tzv. Dopunski bataljon potkraj 1916. godine. Međutim s obzirom na zakletvu »srpskom kra­lju Petru«, a ne – »jugoslaven­skom«, i s obzirom na zahtjeve soci­jalistički orijentiranih vojnika, po­doficira i oficira za »Jugoslaviju«, a ne »Veliku Srbiju«, znatan broj Ju­goslavena odbijao je da pristupi ovim dobrovoljačkim jedinicama. Tako je učinio i Josip Broz.)

Zajedno sa 70 drugova odbio sam da idem na front. Preveli su nas u grad Ardatov i dodijelili na rad seljacima. Ja sam radio u selu Kalasjejevo kao mašinist u mlinu jednog kulaka. U jesen 1916. godine prebacili su me s ostalim zarobljeni­cima na Ural i rasporedili na rad u željeznici. Radio sam u gradu Kunguru na željeznici kao prevodilac, starješina ratnih zarobljenika. Ov­dje sam se upoznao sa željezničar­skim radnicima. U ljeto 1917. god. pobjegao sam sa ovog rada jer sam bio podvrgnut surovim mjerama i kaznama što sam štitio interese radnika – ratnih zarobljenika. Po­bjegao sam u Lenjingrad u junu i htio sam se zaposliti u Putilovskim zavodima i da radim u svojoj struci. Ali pošto su u junu bile velike de­monstracije. ..

(Demonstracije petrogradskog – danas Lenjingrad – proletarijata održane su 16. i 17. srpnja 1917. go­dine u povodu vijesti o propasti ru­ske ofenzive. Ofenzivu je poduzela Privremena vlada Kerenskog na za­htjev Engleske i Francuske. Proleta­rijat je tražio mir, a ne nastavljanje rata. Privremena vlada ugušila je demonstracije, a boljševičke vođe uhapsila. Izdan je nalog da se uhap­si i Vladimir I. Lenjin. I Josip Broz je bio u opasnosti da bude uhapšen, jer je uhapšen i njegov stanodavac. Josip Broz bježi u Finsku, gdje je u gradu Uleobor, danas Oulu, uhap­šen i vraćen.)

u kojima sam i sam učestvo­vao, promijenio sam svoju odluku i pobjegao u Finsku s namjerom da se prebacim preko granice. U Fin­skoj su me uhvatili pa sam u Lenjin-gradu odležao tri nedjelje u zatvoru. Iz Lenjingrada poveli su me pod stražom nazad u Kungur, ali na pu­tu sam opet pobjegao i otišao u Si­bir putujući najviše pješke.

U Sibir sam stigao novembra 1917. godine. Tada je već bila uspo­stavljena sovjetska vlast. Zbog sla­bog zdravlja, a po savjetu svojih drugova otišao sam na rad u stepu. Otišao sam na rad u selo Mihajlovku, bogoljupska opština, omski srez. U selu Mihajlovku radio sam kao mašinista na parnoj vršalici seljaka S. Škljarova i D. Tabačeka do augu­sta 1918. god. Da ne bih bio mobili­ziran od strane Čehoslovačkog ili Srpskog korpusa, prešao sam u kirgijski aul (selo), gdje sam radio kao mašinist u mlinu Kirgiza Isaija Džaksenbajeva do septembra 1920. god.

Već u proljeće 1918. godine podnio sam pismenu molbu za prijem u sovjetsko državljanstvo i za prijem u Partiju...

(Vijest o pobjedi oktobarske revo­lucije zatekla je Josipa Broza na pu­tu za Omsk, na željezničkoj stanici Atamanski Hutor, gdje je stigao oko 10. studenog 1917. godine. U Omsku se Josip Broz prijavljuje u Crvenu gardu, zapravo u Internacionalni odred Crvene garde, gdje ostaje ne­koliko mjeseci. U lipnju 1918. godi­ne, poslije pobune Čehoslovačkog korpusa i uspostavljanja kontrarevolucionarne vlasti Kolčaka, kada su razbijeni odredi Crvene garde, Josip Broz se povlači u selo Mihaj­lovku.)

Za vrijeme Kolčakovog prevra­ta (udara Čehoslovačkog korpusa) ostao sam u stepi pošto su svi putevi k Omsku bili odsječeni. Za vrijeme Kolčakove vlasti ja sam među selja­cima vodio agitaciju protiv bijelih, pa su me tu smatrali za komunista.

Godine 1918. oženio sam se gra­đankom P. D. Belousovom, kćerkom seljaka iz sela Mihajlovke. Moja že­na E. A. Nikolajeva sada je član VKPfb) i instruktor Šilovskog rajo­na. ..

(Pelagija Belousova Denisova, že­na Josipa Broza, po povratku iz Ju­goslavije, poslije njegovog hapšenja 1928. godine, polazila je Komunisti­čki univerzitet nacionalnih manjina Zapada u Moskvi pod imenom Elena Aleksandrovna Nikolajevna. U toku 1932. i 1933. godine radila je u Oblasnoj partijskoj školi u Kazahstanu.)

Sa saglasnošću svojih drugova u Omsku, u septembru 1920. god. ot­putovao sam sa ženom u Jugoslavi­ju.

Član VKP(b) formalno nisam bio, mada sam radio kao agitator i odr­žavao veze sa članovima Partije u Omsku, na primjer s Tarakanovom, monterom električne centrale u Omsku, i s nekim radnicima željez­ničke stanice...

(Josipa Broza je u veljači ili ožuj­ku 1920. godine primio u članstvo Jugoslavenske komunističke sekcije pri Oblasnom birou Ruske komuni­stičke partije (boljševika) u Omsku Dimitrije Georgijević, koga je Cen­tralni jugoslavenski biro pri RKP(b) uputio iz Moskve da organizira agitacioni rad među Jugoslavenima u Sibiru.)

Josip Broz Tito

Član KPJ postao sam 1920. go­dine. Po dolasku u Jugoslaviju radio sam u metalskom preduzeću u Za­grebu, bio sam član revolucionar­nih sindikata i član legalne Komu­nističke partije...

(U Zagrebu je Josip Broz radio u mehaničarskoj radionici Filipa Bauma u Petrinjskoj ulici broj 3 od 5. studenog 1920. do 2. siječnja 1921. godine. U prvoj polovini studenog postaje član Komunističke partije Jugoslavije. Sudjeluje u akcijama zagrebačkog proletarijata, posebno protiv tzv. Obznane 31. prosinca 1920. godine. Našavši posao preko oglasa u »Novostima«, Josip Broz odlazi u Veliko Trojstvo kod Bjelo­vara.)

Kad je 1921. godine Partija bila zabranjena, otišao sam iz Zagreba i zaposlio se kao mašinist u jednom parnom mlinu u Bjelovaru. Tu sam radio do 1925. godine.

Pošto je Partija bila zabranjena ja sam s nekim drugovima organizi­rao ilegalne komunističke organiza­cije u bjelovarskom okrugu i bio sam član Okružnog komiteta. Godi­ne 1923. prvi put su me žandarmi uhapsili i izbatinali zbog komunisti­čke propagande...

(Josip Broz je bio uhapšen u ožuj­ku 1925. godine. Iako u svojoj auto­biografiji Josip Broz zapisuje 1923. a Vladimir Dedijer 1924. godinu, ipak, prema svemu sudeći, bilo je to 1925. godine. Poslije sprovoda radnika Josipa Vinceka-Valenta uhapšen je Josip Broz jer je nad grobom odr­žao antirežimski govor. Josip Vincek bio je član ilegalnog Okružnog komiteta KPJ za Bjelovar. Zajedno s Brozom uhapšen je i Đuro Šegović, također član Okružnog komiteta KPJ za Bjelovar. U zatvoru su zadr­žani osam dana, a zbog nedostatka dokaza pušteni na slobodu.)

Godine 1925. bio sam otpušten s posla zbog komunizma...

(Bio je, poslije hapšenja, obilježen kao komunist. Policija i žandari su ga maltretirali, a došao je u sukob i s novim vlasnikom mlina Oskarom Rozembergom, te Josip Broz odlučuje da napusti Veliko Trojstvo. Vraća se u Zagreb i po preporuci nekih članova Pokrajinskog komi­teta KPJ za Hrvatsku i Slavoniju od­lazi 21. rujna 1925. godine u Kralje­vicu i zapošljava se u poduzeću »Ju­goslavenska brodogradilišta d. d.«)

Poslije toga zaposlio sam se u brodogradilištu u Kraljevici. Do mog dolaska u brodogradilištu nije bilo ni sindikalne ni partijske orga­nizacije. Ja sam uskoro uspio da osnujem ćeliju koja je imala 15 člano­va a zatim i sindikalnu organizaciju sa 150 članova. Uz pomoć ove partij­ske ćelije uspjeli smo da stvorimo ćelije u okrugu: u Hreljinu, Bakru, Sušaku itd. Osnovali smo Okružni komitet, čiji sam bio član...

(U Kraljevici je Josip Broz s dru­govima organizirao i štrajk jer uprava nije isplatila radnicima nadnice. Štrajk je trajao šesnaest dana i radnici su ostvarili svoje pra­vo. Iz Kraljevice potječu i prvi tek­stovi Josipa Broza napisani za rad­ničke novine »Organizovani rad­nik«. Ali, uprava je uskoro počela otkazivati najaktivnijim radnicima. I Broz je otpušten 2. listopada 1926. godine.)

… U jesen 1926. godine otišao sam u Srbiju i zaposlio se u Fabrici vago­na u Smederevskoj Palanci...

(Josip Broz vraća se opet u Za­greb, ali ne uspijeva dobiti posao. Na prijedlog nekih funkcionara Centralne uprave Saveza radnika metalne industrije i obrta Jugosla­vije odlazi u Beograd. Ni ondje se ne uspijeva zaposliti, te početkom siječnja 1927. odlazi u Smederevsku Palanku. Radi kao bravar-alatničar u tvornici za popravak vagona »Ja­senica d. d.«, danas tvornica vagona »Dragoslav Dordević-Gošo«.)

I ovdje mi je pošlo za rukom da osnujem partijsku ćeliju i sindikal­nu organizaciju. Kao i u brodogra­dilištu, i ovdje su me radnici izabra­li za glavnog radničkog povjereni­ka. Ali, bez obzira na to, izbacili su me iz fabrike kao opasnog komuni­stu i agitatora...

(Josip Broz radio je u Smederev­skoj Palanci dva mjeseca i otpušten je zbog beskompromisne borbe u zaštiti radnika i njihovih prava.)

Otišao sam u Zagreb, gdje sam najprije radio u jednoj radionici...

(Radio je od 11. do 21. svibnja 1927. godine u Umjetnoj i građevnoj bra­variji Dragutin Hamel u Medulićevoj ulici broj 25.)

ali me mjesna sindikalna orga­nizacija metalskih radnika izabrala za svog sekretara...

(U travnju 1927. Josip Broz je iza­bran za sekretara zagrebačke Po­družnice Saveza radnika metalne industrije i obrta Jugoslavije i za člana Mjesnog komiteta KPJ za Za­greb.)

.. .U maju 1927. godine bio sam izabran za sekretara Oblasnog od­bora Saveza metalskih radnika za Hrvatsku, na kojoj sam dužnosti ostao do hapšenja 1928. god... (U svibnju Josip Broz postaje pro­fesionalni sekretar Oblasnog odbo­ra Saveza radnika metalne indu­strije i obrta Jugoslavije. Poslije, kad bude uhapšen, zamijenit će ga na tom poslu Đuro Đaković, a sam Broz će neko vrijeme zamijeniti Blagoja Parovića na mjestu sekreta­ra Centralne uprave Saveza radni­ka kožarsko-prerađivačke industri­je i obrta Jugoslavije.)

.. .Od jula 1927. god. bio sam se­kretar Mjesnog komiteta Partije u Zagrebu...

(Josip Broz bio je organizacioni sekretar Mjesnog komiteta KPJ u Zagrebu. Komitet su sačinjavali: Dušan Grković, politički sekretar, Josip Broz, organizacioni sekretar, i članovi: Milan Milanović, Andrija Hebrang i Zora Nikolić.)

.. .Uz pomoć nekih drugova, u je­sen 1927. god. počeo sam da vodim borbu protiv desne i lijeve frakci­je…

(»Nekih drugova« odnosi se na Đuru Đakovića, Blagoja Parovića, Miloša Markovića, Radomira Vujovića i druge istaknute komuniste koji su smatrali da je sukob između frakcija u KPJ štetan i da i jedna i druga frakcija u suštini razbijaju Partiju. Borba Josipa Broza protiv frakcija vodi se u trenutku kad se desničari svakodnevno suprotstav­ljaju odlukama Aprilskog plenuma CK KPJ iz 1927. godine, strahujući da će izgubiti rukovodeće pozicije u Nezavisnim sindikatima, suprot­stavljaju se premještanju uprava pojedinih sindikata iz Beograda u Zagreb. Naime, u Zagrebu djeluju snažnije antifrakcijske snage. Vođe desne frakcije bili su u to vrijeme dr Sima Marković i Laza Stefanović. U većini rukovodstava sindikalnih sa­veza imali su svoje pristalice, koji su, slijedeći stavove desne frakcije težili stvaranju apolitičkih sindika­ta. To je izazvalo bivše vođe lijeve frakcije da se ponovno angažiraju. Frakcijska borba u Partiji opet se rasplamsala. Josip Broz je poslije o tome zapisao: »… 1927. godine došle su te sve partijske trzavice jasnije do izražaja. Članstvo je vidjelo, a u prvom redu zagrebačka organizaci­ja. ..da, nešto ne valja. Na Aprilskom plenumu i Decembarskom plenumu 1927. došle su do izražaja sve suprotnosti koje su postojale između ljevice i desnice… Svaka je sebe smatrala pravovjernom, a obje su griješile, mada više desna. A članstvo Partije je osjećalo da grije­še obje frakcije”.)

.. .Ta naša borba završila se us­pješno u martu 1928. god. na Konfe­renciji Mjesne partijske organizaci­je…

(Osma mjesna zagrebačka partij­ska konferencija održana je 25. i 26. veljače 1928. godine. Tada je Josip Broz, s pseudonimom Georgijević, u ime manjine Mjesnog komiteta KPJ za Zagreb istupio s koreferatom po­slije izvještaja Mjesnog komiteta ko­ga je podnosilac bio politički sekre­tar Dušan Grković. U svom koreferatu Josip Broz je u sedamnaest to­čaka podvrgao oštroj kritici rad Mjesnog komiteta i iznio prijedloge da se likvidiraju frakcionaštvo i koterijaštvo i prevlada sektaštvo, kako bi se Partiji stvorili uvjeti da se okrene stvarnim problemima rad­ničke klase i naroda. Poslije duge diskusije, većina delegata na Konfe­renciji – njih 27 od 30 delegata – prihvatila je stavove »manjine« i usvojila rezoluciju, plan rada i Di­rektivu za predstavnike zagrebačke partijske organizacije za savjetova­nje u Moskvi, koje je zakazao Izvr­šni komitet Kominterne. Izabran je i novi Mjesni komitet, a Josip Broz za političkog sekretara.)

.. Još prije konferencije, u Mje­snom komitetu došlo je do rascijepa. Bilo je pet članova. Ispostavilo se da su tri člana bila frakcionaši, te sam ja s drugom Hebrangom izašao pred konferenciju sa svojim izvje­štajem, a ostala trojica sa svojim. Na konferenciji sam dobio 29 glaso­va, a protivnici dva glasa. Ova kon­ferencija je odlučila da zamoli Ko-minternu za intervenciju, i rezultat je bio Otvoreno pismo članovima KPJ...

(Sjećajući se tih vremena Josip Broz je, govoreći u Političkoj školi u Kumrovcu 1978. godine, rekao: »U to vrijeme ja sam bio organizacioni se­kretar Mjesnog komiteta. U Komite­tu nas je bilo petorica. Mi smo se veoma intenzivno angažirali u radu s partijskim organizacijama. Imali smo 33 ćelije. Na sastanke smo išli i mi i oni, a došli su i iz Beograda – čak i Sima Marković i Ljubo Radovanović sa desnice, te Rajko Jovanović i Đuro Cvijić sa ljevice. Oni su također obilazili rajonske konfe­rencije, a bilo je pet rajona, uvijek bi se tu našla po dvojica – jedan sa ljevice, jedan sa desnice. Ja sam se zalagao za to da oštrica bude okre­nuta protiv frakcijske borbe, upozo­ravajući da ona slabi Partiju, da radnička klasa i članstvo Komuni­stičke partije nemaju nikakve kori­sti od takvog stanja“. Na konferen­ciji je usvojena već spomenuta Di­rektiva, u kojoj se iznose stavovi za­grebačke organizacije na stanje u KPJ i kako da se pronađu izlazi. Os­novni stavovi Direktive nalaze se u Otvorenom pismu članovima KPJ, koje je uputila Kominterna u trav­nju 1928. jugoslavenskim komunisti­ma.)

.. .U junu 1927. godine bio sam uhapšen, tučen i držan dva mjeseca u raznim zatvorima u Primorju i Li­ci. U jesen 1927. godine osuđen sam na sedam mjeseci zatvora, ali je od­luka višeg suda o tome predmetu donesena 1928. god…

(Josip Broz uhapšen je u Zagrebu na zahtjev Komande 9. žandarmerijskog puka u Sušaku, u povodu is­trage protiv izvjesnog broja radnika-komunista iz Kraljevice, Bakra i Hreljina. Broz je optužen za komu­nističku propagandu. Bio je u zatvo­ru u Sušaku, neko vrijeme u Bakru, a zatim u Ogulinu. Suđenje je bilo u Ogulinu, a do pravomoćnosti pre­sude radnici su pušteni na slobodu.)

.. .Prvog maja 1928. godine bio sam uhapšen i osuđen na tri nedje­lje zatvora...

(U povodu Prvoga maja zagrebački radnici, predvođeni komunisti­ma, organiziraju manifestacije, ali im policija zabranjuje okupljanje. Tada odlaze u kino »Apolo« u Ilicu broj 31. i sukobljavaju se sa socijali­stima. Intervenira policija i hapsi nekoliko radnika, a među njima i Josipa Broza. Poslije 14 dana polici­ja predaje Broza i drugove sudu, ali ih sud, zbog nedostatka dokaza, oslobađa.)

..Juna 1928. god. bio sam uhap­šen, ali mi je pošlo za rukom da po­bjegnem. ..

(Zbog ubojstava prvaka Hrvatske seljačke stranke u Zagrebu se orga­niziraju demonstracije. Poslije suko­ba s policijom poginula su tri radni­ka, a Josip Broz piše letak protiv režima. Policija raspisuje potjernicu, pod brojem 10726, za Josipom Brozom, i hapsi ga 27. srpnja u njegovu stanu u Petrovoj ulici 62. Poslije sprovođenja u policiju, odveden je u prostorije Saveza radnika metalne industrije i obrta Jugoslavije u Ilicu broj 49, radi prisustvovanja preme­tačini kancelarija. Josip Broz uspije­va pobjeći i prelazi u ilegalnost.)

.. .Petog augusta 1928. godine bio sam opet uhapšen: pod istragom sam ostao tri mjeseca i osuđen na pet godina robije...

(Josip Broz uhapšen je noću 4. ko­lovoza pred svojim stanom u Vino­gradskoj ulici broj 46, a od 11. kolo­voza nalazi se u zatvoru Sudbenog stola. Poslije tromjesečne istrage 6. studenoga počinje proces protiv Jo­sipa Broza i drugova. Već sutradan, prilikom ispitivanja na sudu, Josip Broz izjavljuje: »Ja se ne ćutim kri­vim. .. jer ne smatram ovaj sud kompetentnim, već samo sud Parti­je. Priznajem da sam član ilegalne Komunističke partije Jugoslavije, priznajem da sam radio na širenju komunističkih ideja i propagirao komunizam…« Kazna je izrečena 14. studenog 1928. godine – pet go­dina robije. Potkraj veljače 1929. go­dine Josip Broz otpremljen je na iz­državanje kazne u Kazneni zavod u Lepoglavi.)

.. .Na robiji sam proveo šest godi­na. U početku sam bio u Lepoglavi – dvije i pol godine, odakle sam kao organizator štrajka glađu pre­bačen u drugu kaznionicu, u Mari­bor. ..

(Poslije Lepoglave i Maribora, ka­mo je prebačen po kazni, Josip Broz je morao u Ogulinu, u Frankopanskoj kuli, izdržati kaznu zatvora zbog prijašnje osude u Ogulinu.)

.. .Izašavši sa robije u martu 1934. godine, odmah sam počeo raditi ile­galno i stvarati partijske organiza­cije. ..

(Iako pod prismotrom policije, Jo­sip Broz napušta Kumrovec, gdje je po nalogu vlasti morao boraviti, od­lazi u Samobor, ali djeluje politički u Zagrebu, gdje po direktivi Cen­tralnog komiteta KPJ pomaže par­tijsku i skojevsku organizaciju. U Zagrebu ostaje sve do rujna 1934. godine.)

.. .U julu 1934. godine CK KPJ me je pozvao iz zemlje i kooptirao u Politbiro CK KPJ...

(Josip Broz kooptiran je za člana CK KPJ, odnosno za člana Politbiroa CK KPJ 11. srpnja 1934. godine na sjednici Politbiroa u Beču. Posla­na je hitna poruka centralnom par­tijskom tehničaru »Janeku, zapra­vo Marku Zovku, da Broz »dođe što prije«, jer »hitro nam treba«.)

.. .A na IV partijskoj konferenciji, decembra 1934. godine bio sam iza­bran za člana CK KPJ.

(Četvrta konferencija KPJ održa­na je 24. i 25. prosinca 1934. godine u Ljubljani u kući majke Borisa Ziherla uz sudjelovanje 11 delegata. Josip Broz nije sudjelovao na Kon­ferenciji, već samo tri predstavnika Centralnog komiteta. Izabran je no­vi Centralni komitet, a zatim i Polit-biro u koji su ušli Josip Čižinski (Milan Gorkić), Josip Broz, Blagoje Parović, Kamilo Horvatin i Adolf Muk. Sredinom ili potkraj veljače 1935. godine Josip Broz je došao u Sovjet­ski Savez, na rad u Kominternu u Moskvi.)

Autobiografija je potpisana s, »Valter«. Od tada je Josip Broz u svim kontaktima s Kominternom ili funkcionarima Kominterne upo­trebljavao ovo konspirativno ime.

Autor/ica 26.5.2011. u 02:22