Jasenko Selimović: Švedski kralj trebao bi odbiti da Handkeu preda nagradu

Povezani članci

• Postanite dio priče o spašavanju antifašista koji su u ovom ratu drugi put stradali
• Intelektualna poslastica: Viktor Ivančić i Drago Bojić o slobodi govora
• Zatvor za mokrenje po Smojinom spomeniku
• Mile Stojić: “HATIDŽA, VELIKA LJUDSKA MAJKA”
• KNIN SE KNINOM IZBIJA
• Pretpremijera mjuzikla ‘Chicago’ večeras na Maloj sceni HNK Mostar

Peter Handke 21. septembra 2014. u Oslu: Jedna žena drži plakat sa natpisom „Negator genocida“

I u Švedskoj se žestoko diskutuje o Petru Handkeu. Sada se čak zahtijeva od švedskog kralja da ovom književniku ne preda Nobelovu nagradu.

Piše: Matthias Wyssuwa- Faz.net

Preveo i uredio Ešref Zaimbegović

Kad je Peter Handke krenuo na sjever da primi svoju nagradu atmosfera je bila puna nervoze. On je bio vrijeđan kao „fašista“ a na plakatu koji je držala jedna žena ispred njega pisalo je: „Negator genocida“. Slike pokazuju Handkea kako stoji u gomili naizgled zbunjen. To je bila 2014. godina, Handke je dobio Ibsenovu nagradu u Oslu. Ove godine 10. decembra on može na sjeveru opet preuzeti jednu nagradu: Nobelovu nagradu za literaturu u Štokholmu. I u Švedskoj je atmosfera prije predaje nagrade napeta, diskusija vrela, opšta – i lična.

U Švedskoj su linije argumentacije slične onima u Njemačkoj. Šta je Handke stvarno napisao, rekao, kakve veze to ima sa njim, kakve sa njegovim djelom – i kakve sa stvarno doživljenim patnjama u Bosni? Može li i treba li se razdvajati umjetnik i djelo, za šta se daje Nobelova nagrada i za šta ne? Ali u Švedskoj usto dolaze još dva elementa: Jedan je tuđi jezik autora. Drugi je da je kulturna scena pregledna i da neki koji pišu u novinama i diskutiju brane odluku koju su sami donijeli. Članovi žirija za Nobelovu nagradu su uključeni u diskusiju.

Odmah nakon objave nagrade za riječ se javio Jasenko Selimović. On je rođen 1968. u Sarajevu a 1992. pobjegao je pred ratom. U Švedskoj je vodio jedno pozorište i bio je poslanik male partije „Liberale“ u Evropskom parlamentu. Već na dan objave on je citiran sa izjavom da je „bizarno“ da je akademija izabrala takav put. To je sramotno. Kasnije je Selimović napisao da Handke ima pravo da kaže sve te gluposti. Samo Nobelovu nagradu nije trebao dobiti. On pobija egzistenciju i identitet žrtava pa iako Handke ne pobija da su u Srebrenici ubijani ljudi on ipak negira da se desio genocid. Za svoje dokaze Selimović između ostalog uzima dijelove iz Handkeovog teksta „Zimsko putovanje Dunavom, Savom, Moravom i Drinom ili Pravda za Srbiju“.

Selimović također notira šta se okrutno tada desilo i to ga vodi ka zahtjevu da bi švedski kralj trebao odbiti da Handkeu preda nagradu. Sa zaprepaštenjem o odluci je pisao i Johannes Anyuru, švedski pisac sa inostranim korijenima – i kritikovao Akademiju uopšte i specijalno njeno razdvajanje djela i autora. To nisu bili jedini oštri napadi na Švedsku akademiju. Pošto je prošle godine bio potresen skandalom oko indiskrecije i seksualne zloupotrebe žiri se ove godine sastojao od pet stalnih članova – i pet takozvanih eksternih eksperata, prije svega literarnih kritičara. Oni odlučno brane njihovu odluku za Handkea. Tako Mikaela Blomqvist odgovara na prigovore Selimovića i kaže da ne postoji švedski prevod Handkeovog „Zimskog putovanja“. Ona piše da ne želi braniti Handkeov „literarni projekat u Jugoslaviji“, ona ga smatra neuspjelim. Međutim ona traži preciznost i to da se rečenice moraju shvatiti u njihovom kontekstu.

Na četiri primjera ona pokušava da oslabi kritiku: Tako ona predbacuje Selimoviću da radi sa netačnim prevodima – onim koji u švedskom sa pojmom „takozvani“ predstavlja navodnu distancu Handkea od zločina a u njemačkom stoji „kako kažu“. I Henrik Petersen brani odluku Komiteta kome i on pripada. On pobliže argumentira djelo i biografiju Handkea i piše da ga on smatra „ radikalno nepolitičkim“ autorom.

Mnogo pažnje privukao je tekst Rebecke Kärdes u „Dagens Nyheter“. Ona je sa 27 godina najmlađi član Komiteta za dodjelu Nobelove nagrade i piše da se radi o tome da se Handkeovo djelo ocjenjuje kao cjelina. Doduše tu spadaju i njegovi tekstovi o Srbiji, međutim pri tome to nisu ni nacionalistički pamfleti niti se iz jednoga „perifernog“ teksta kakav je „Zimsko putovanje“ može izvesti dogmatični stav.

Komitet je pored ovih tekstova morao pročitati sedamdeset drugih Handkeovih djela. Tako se došlo do zaključka da on „u najvišem stepenu zaslužuje Nobelovu nagradu“. Ona piše: „Time što dajemo nagradu Handkeu mi tvrdimo da je zadatak literature nešto drugo a ne potvrđivanje i reprodukovanje onoga šta glavni tok društva smatra za moralno ispravno.“ Odmah nakon toga Selimović ju je kritikovao kao naivnu jer joj nedostaje saznanje o Srebrenici. A Kärde je opet odgovorila. Tako će sigurno ići još neko vrijeme.