Nedžad Maksumić: Nerzuk Ćurak pokazuje da kritički i beskompromisni intelektualci još postoje

Nedžad Maksumić
Autor 13.5.2022. u 16:26

Nedžad Maksumić: Nerzuk Ćurak pokazuje da kritički i  beskompromisni intelektualci još postoje

Foto: šg

U Mostaru je održana  promocija knjige „Zašto je Bosna a ne ništa“ Nerzuka Ćurka, u izdanju Centra za kritičko mišljenje iz Mostara. Eseji sabrani u ovoj knjizi nastali su kao redovne mjesečne kolumne koje je Ćurak objavljivao na portalu Tačno.net.

Objavljujemo govor sa promocije pisca i glumca Nedžada Maksumića.

Piše: Nedžad Maksumić

Za Nerzuka Ćurka je svaki nacionalizam esencijalni neprijatelj Bosne i Hercegovine. Sistemska kritika ideologije krvi i tla te  svih onih koji tu ideologiju potiču kao jedinu mogućnost i zakon ovog prostora i vremena, dosljedna je od prvih stranica ove knjige. Knjiga je podijeljena u šest poglavlja i to: Bosna i Hercegovina i njeni (ne)prijatelji, Dejtonska klinika i njeni „garanti“, Genocid i masovna ubistva naroda, Vrli stari svijet, Ponos i predrasude i, na kraju, Direktna demokratija, poglavlje u kojem je samo jedan tekst, proglas, pamflet, manifest pod znakovitim nazivom „Pobunite se!“.

U ovom proglasu Ćurak, između ostalog, kaže:

„U ime sebe, u ime djece, u ime unučadi, u ime biljaka i životinja, u ime zemlje s kojom smo povezani pupčanom vrpcom i koju smo izdali kada smo pristali da dostignuti stepen emancipacije poništimo povratkom na plemenski način organizacije političkog života…“, „Nema djelimične slobode. Djelimična sloboda je negacija slobode…“, „Nacionalisti moraju biti poraženi, iako im sve ide na ruku. Moramo se boriti. Ako se ne borimo naša skorašnja budućnost biće etnička geta.“

U početku knjige Ćurak pod lupu istine stavlja diskutabilno političko i svjetonazorsko naslijeđe Alije Izetbegovića. Taj dobri čovjek loših rješenja i njegova politička zadužbina pod strogom su i budnom zaštitom njegovih pristaša čak i nakon smrti. Na svaki način spriječava se čak i otvaranje debate o Izetbegovićevoj politici koja je proizvela stranku neizlječivo opijenu feudalnim nepotizmom i koja „svoju“ državu konstrurira kao plemensku zajednicu. U globalnom društvu socijalnih mreža ova stranka pokreće krvavo i tribalističko srodstvo. To je stranka jedne porodice ili nekoliko odabranih porodica, nešto što bi istraživači Srednjeg vijeka prepoznali kao „porodično leno“. Zemlja postaje privatna država. Bračni par vladara, nasljednika počivšeg vladara udaje kćer i zatvara glavni grad „svoje“ države sve dok svadba ne prođe. Cuius regio, eius religio – Čija vlast njegova i vjera – ili po SDA matrici, „u svojoj vjeri, na svojoj zemlji“. Ono što je pisalo u Augsburškom miru 1555. provodi se u zemljici Bosnici u 21. stoljeću.

U piramidi njihove vlasti su na vrhu odabrani oni, a ispod njih su odani sljedbenici koji grade i brane političku, ekonomsku i religijsku moć. U temelju te piramidalne vlasti su lojalni objekti vlasti, pripadnici svog naroda i svoje vjere, nekada kupljeni za male pare, nekada zaduženi kakvom uslugom, nekada uplašeni od onih drugih, ušuškani u vlastitoj toploj rupi u koju su se sklonili od onih drugih.

Je li ova knjiga oštra i beskompromisna?

Jeste, a kakva bi drugačija mogla biti.

Je li ova knjiga teška i bolna?

Jeste, jer ove istine nisu lake za nositi i bole dok se ne progutaju.

Nerzuk nas u svojoj knjizi podsjeća da smo žrtve „etno-klepto dogovora“ i da je na djelu „korporativni etnički postfašizam“. Etnički dogovor vladara kao krovni princip nadilazi načelo države koja tako gubi temelje i ne može samu sebe da prepozna. Jesu li neodgovorni očevi odgojili djecu stariju od sebe samih, konzervativniju i podloženiju zamkama prošlosti od sebe samih. Ta nacionalistička mladež odgajana u duhu etnoklerikalne mobilizacije nasljeđuje sve predrasude i negira samu suštinu Bosne i Hercegovine. Ali, u ovoj knjizi, naravno, nije pošteđen ni dogmatski antifašizam pun starih i novih predrasuda kojeg treba, kako Ćurak kaže, zamijeniti „maštovitim antifašizmom koji se ne zatvara naspram prošlosti i koji će stvoriti uslove da stalna proizvodnja rata bude zamijenjena proizvodnjom mira“. Potreban je razgovor istomišljenika i neistomišljenika. „Ako nije zajednička, naša budućnost nije budućnost, već vječito vraćanje u prošlost.“

Naslov ove knjige „Zašto je Bosna a ne ništa“ parafraza je izvedena iz zaključka znamenitog pristupnog predavanja Martina Heideggera iz 1929. godine, na Univerzitetu u Freiburgu: „Zašto je uopće bitak, a ne naprosto ništa?“

Ova zemlja, Bosna i Hercegovina, stalno se dovodi u pitanje, to stalno „zašto je“ i, usprkos svemu, uspijeva opstati. I to je, za njene mrzitelje, njen najveći grijeh. Citirajući Orwella i njegovu misao da „nacionalista ne samo ne osuđuje zločine, nego ima izvanrednu sposobnost da za njih i ne čuje“, Ćurak ulazi i u strasnu polemiku sa intelektualnom nacionalističkom Srbijom, koja negira kosmopolitizam i odbija samokritičku samorefleksiju. Takođe, ni zagrebački nacionalistički  predvodnici nisu pošteđeni Ćurkovih analiza, koje prepoznaju krivi odnos prema Hrvatima u BiH koji ih polako pretvara u „zajednicu u iseljeništvu“ u „dijasporu“ sa „maticom“ u drugoj zemlji. Iz originalnih Bosanaca i Hercegovaca dobrohotni zaštitnici njihovih interesa pretvaraju ih u falsifikovane državljane susjedne zemlje.

I Beograd i Zagreb i Sarajevo… I Brisel i Moskva i Amerika i Turska… svi namrgođeni i nagnuti nad kartama podjela, nad ovo malo Bosne… Krstare ovom knjigom, kao oblaci na vjetru, likovi iz komično-tragičnog stripa sličnog Alanu Fordu. Svi naši Miloradi, Dragani, Bakiri, Vučići, Dačići, lutaju kao precijenjeni slijepci iz Domanovićevog „Vođe“ i vode nas do ruba provalije.

Tri naše strane i tri naše stranke. Šalju svoje ljude na državni nivo da bi, kako kaže Ćurak, „obesmislili državni nivo.“ Apsurdima brane svoja apsurdna pravila i grade suludi bosanski paradoks. Što gore to bolje. Što više štete za BiH to više koristi za njih. Što veći dug to čvršća vlast. Što više nereda to manje potrebe za redom. Umijeće nepostizanja dogovora ideal je vrhunske vještine njihovog vladanja.

Kako ostati kritički intelektualac u svemu tome, to zna Nezruk Ćurak, redovni profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, esejist, novinar, javni intelektualac, kolumnist portala Tačno.net. Član je Profesionalnog američkog udruženja za političke nauke, Udruženja politologa BiH, član Regionalnog odbora Centra za napredne studije Jugoistočne Evrope Sveučilišta u Rijeci. Član je Odbora za političke nauke ANUBIH i PEN Centra BiH. Piše knjige koje valja čitati i koje volimo čitati.

Nedžad Maksumić
Autor 13.5.2022. u 16:26