Adamić u srijedu predstavlja četiri nova naslova: Step by Step po hrvatskom cvijeću zla

Boris Pavelić
Autor 8.11.2016. u 13:40

Adamić u srijedu predstavlja četiri nova naslova: Step by Step po hrvatskom cvijeću zla

Fotografije: Dragan Ogurlić – FB

Adamić će predstaviti novo izdanje Dežulovićevih »Pjesama iz Lore« iz 2005, prošireno s dodatkom naslovljenim »Pjesme iz 2016«, zatim  »Step by step – Stepinac & još mnoge popularne pjesme«, novu knjigu pjesničkih parodija Predraga Lucića od koji su mnoge objavljene upravo u Novome listu, pa uspješnicu »Zovem u vezi posla« splitske autorice Bobe Đuderije, te »Pasje novelete« Miljenka Smoje, po prvi put sa svim autorovim tekstovima o psu Šarku

Gledala bi onda čejena na podu/ ovaj sjeban sav krvav upišan/ cvilio bi zavijao i/ držao se za međunožje/ a tamo dolje modar ljubičast/ majke mi moje/ isti onaj omekšivač od lavande// Pa bi vratila sisu/ nasmijala se i rekla čedi/ ma boli te kurac// Jest tako je boli te kurac/ kako si se toga sjetio/ bogati šta je sad s njom/ gdje je šta radi// Nemam pojma/ kažu da se razvela/ preselila i sredila/ navodno piše poeziju/ i antiratne romane// Sereš«.

Zanima li vas je li u ovome odlomku pjesme »Plavi anđeo« Borisa Dežulovića »svaka sličnost sa stvarnim osobama slučajna«, doznat ćete možda od njezina autora u srijedu u Novinarskome domu u Zagrebu, gdje će riječki nakladnik Adamić promocijom četiri nova naslova predstaviti nastavak svojega uspješnog izdavačkog niza, što ga je prije koju godinu pokrenuo Adamićev direktor i urednik Dragan Ogurlić.

Predstavit će Adamić četiri naslova: novo izdanje Dežulovićevih »Pjesama iz Lore«, čije je prvo izdanje 2005. objavio Durieux Nenada Popovića, da ih Adamić u sadašnjemu drugom izdanju donese s dodatkom naslovljenim »Pjesme iz 2016«, u kojemu je i »Plavi anđeo«, razorna sardonička aluzija na jednu poznatu, tek usputno književnu karijeru, koju citiramo na početku ovoga teksta.

Potom, »Step by step – Stepinac & još mnoge popularne pjesme«, nova knjiga pjesničkih parodija Predraga Lucića, koji je poslije 25 godina stvaranja Feral Tribunea – što ga je utemeljio s Dežulovićem i Viktorom Ivančićem – 2008. prešao u Novi list, u kojemu piše i danas.

14980646_1594780950831504_1952007693163045138_n

Foto: Dragan Ogurlić

Kontinuitet zapaženih naslova

Adamić će u srijedu u Zagrebu predstaviti i uspješnicu »Zovem u vezi posla« splitske spisateljice Bobe Đuderije, koju je od objavljivanja prije nekoliko mjeseci zapazila publika diljem bivše Jugoslavije, a uskoro će biti objavljeno i drugo izdanje te knjige. Naposljetku, na zagrebačkoj će promociji publici biti ponuđeno i novo izdanje »Pasjih noveleta«, jedne od kultnih zbirki Miljenka Smoje, u kojoj je splitski bard uzvratio ljubav svojemu psu Šarku, pretvorivši ga u poznati lik ovdašnje književnosti, jer eto, dok »druge pase dresiraju, Šarko je prave visoke skule svršija…«

Brojem naslova velika, a civilizacijskom težinom objavljenih izdanja važna Adamićeva promocija označit će kontinuitet u kojemu je mala riječka izdavačka kuća posljednjih godina objavila važne i zapažene naslove.

U tome nizu razabiru se dva temeljna izdavačka pravca: tradicionalnoj posvećenosti povijesti i suvremenosti Rijeke i riječkoga kraja Ogurlić je pridružio i novo područje interesa – istraživanje i proširivanje splitskoga spisateljsko-satiričkoga kreativnog kruga, čiji su centar autori okupljeni oko nekadašnjeg splitskog tjednika Feral Tribune.

U prvome, njegovome tradicionalnome izdavačkom polju interesa, jedno od najvažnijih Adamićevih nedavnih izdanja jest fotomonografija legendarnog fotografa Novog lista Petra Grabovca Ćuće, kojom je Adamić, kroz mnoštvo Ćućinih »fotki« – »očiju ovoga grada« – te tekst novinara Edija Jurkovića, svojemu gradu poklonio njega samog, onako kako ga je vidio njegov najpoznatiji fotograf. No Grabovčeva »Rijeka« nije jedino vrijedno Adamićevo izdanje o riječkim temama, dapače: tu je vesela šarena monografija »Rijeka otvorena svima« autora Edija Jurkovića i fotoreportera Petra Fabijana i Marka Gracina, pa vrijedna »Međuratna arhitektura Rijeke i Sušaka« Julije Lozzi Barković, potom elegantna monografija »Opatija – Beč« Manreda Matzkea i Nevena Ivanića…

Onaj drugi, novinarsko-spisateljski niz Splita i šire okolice, započeo je Adamić potkraj 2014, kronikom »Smijeh slobode – uvod u Feral Tribune«, da ga nastavi »Razgovorima sa Smojom« Borisa Dežulovića, a sada i naslovima Predraga Lucića i Bobe Đuderije. Na rubovima toga izdavačkog niza objavljeni su i ne manje važni naslovi – monografija »Igraonica za odrasle: Polet 1976-1990.«, iscrpna studija novinara Željka Krušelja o Poletu, najpoznatijem izdanku »omladinske štampe« dekadentnoga socijalizma, te »Vizije«, nažalost nedovoljno zapaženo dvojezično izdanje poezije Jima Morrisona iz prevoditeljske radionice staroga Feralova suradnika, Dubrovčanina Voje Šindolića.

Prešućeni stihovi

Kako god bilo, Adamić je u posljednje dvije godine učinio pothvat gotovo nevjerojatan za ova vremena izdavačkih jadikovki: ta je mala izdavačka kuća, skromnim tehnološkim kapacitetima te minimalnome broju zaposlenih usprkos, uspjela othrvati se kreativnoj krizi te objaviti i tržištu nametnuti lijep broj zapaženih izdanja, razvivši pritom u Opatiji dopadljivu knjižaru.

15032663_1595831690726430_7752232823847099093_n

A da pritom nije činila svjetonazorske ustupke, potvrđuju naročito novi naslovi Lucića i Dežulovića. Novo izdanje »Pjesama iz Lore«, nezasluženo ali razumljivo prešućenih stihova koje Dragan Ogurlić zove »hrvatskim Cvijećem zla«, past će u današnju Hrvatsku poput kamene gromade u kužnu močvaru.

– Pustio sam Zlo da pjeva svojim riječima – opisao je Dežulović motive za nastanak te zbirke govoreći o prvome izdanju iz 2005.

– Lora je samo sinonim za Zlo pred kojim smo zatvarali oči i spuštali rolete. Pjesme stoga nisu samo iz Lore i o Lori, već i pokušaj seciranja mentaliteta koji je Loru učinio mogućom.

Uistinu, naizgled jednostavan pjesnički – ili, preciznije, antipjesnički – postupak doima se kao da je novinar s diktafona »skinuo« šankerske razgovore okorjelih ratnih veterana, koji govore u šiframa, jer to što bi imali reći, ni sebi jedni drugima zapravo ne žele verbalizirati: da se ubijalo, da je bilo mahnito, da je bilo uzaludno, i da velike riječi uistinu nisu više doli – puke riječi… Ili, kao što kaže »Catharsis«, jedna iz novododanog poglavlja:

»Bogati/ dođe li ti i danas u san/ pita// Tko/ on/ ne/ kažem/ nije odavno bio// A tebi// Ma kakvi/ pa ja/ kaže/ imam kredit u/švicarskim francima/ tri soma kuna mjesečno/ koji ti je kurac// Imam ja zbog čega/ noću ne spavati«.

Opake parodije

Poezija Predraga Lucića formalno je posve različita od Dežulovićeve, ali njezin je moralni izvor identičan – poruga i smijeh u lice nasilju, nacionalizmu i isključivosti svake vrste. Nije nikakva novost da je Lucić najproduktivniji i najumješniji parodičar hrvatske književnosti kojega je, štoviše, filolog Sinan Gudžević, u svojoj analizi Lucićevih parodija »Protiv svih nastava«, nazvao jednim od najvećih u književnoj povijesti uopće. Dovoljno je podsjetiti da je Lucić dosad objavio pet opsežnih knjiga svojih pjesničkih parodija – »Haiku haiku jebem ti maiku« satira je objavljivana u Feralu, ali uglavnom su to Lucićevi pjesnički urnebesi; »Sun Tzu na prozorčiću»; »Bezgaća povijesne zbiljnosti« u dva sveska, te »Gusle u magli«.

Pridodao je tome Lucić »Ljubavnike iz Verone«, slobodne stihove o svijetloj i tamnoj strani ljubavi te »Mjesec iznad Splita«, zgusnutu pjesničku posvetu marginalnim likovima iz povijesti njegova Splita, dok je »Greatest shits – antologija suvremene hrvatske gluposti«, koju je 1998. zajedno s Dežulovićem izažeo iz kultne istoimene Feralove rubrike, odavna već legendarna.

14938384_1595828600726739_6716002230111251114_n

»Step by step – Stepinac & još mnoge popularne pjesme«, dakle, šesta je zbirka Lucićevih parodija. Te su pjesme već objavljene, ili u Novome listu, ili na portalu Radija Slobodna Europa, ili na nekima od mnogih »Melodija ovoga i onoga«, što ih Lucić, prigodno mijenjajući naslov, s Dežulovićem već deset godina održava diljem ovoga svijeta, od Kastva i Užica do Osla i Helsinkija. No ovako ukoričene, te pjesme dobivaju novu, trajnu vrijednost, postajući uvijek dostupnim užitkom čitateljima, trajnim izazovom književnim profesionalcima, ali i više od svega – moralnim apelom naročitog parodijskog umijeća, kakvo se rijetko susreće:

»Sanjao sam noćas da sve nemam/ Da ležim budan u ćeliji bez svega/ I tiho, tiho, neka nova smjena/ Moje ime proziva kroz noć/ Ružan san…« – to je, recimo, band »Napadan Vidošević & gospodarska komorna glazba«, i njihov glazbeni broj »Sanjao sam noćas da sve nemam«, objavljen u Novome listu 2. studenoga 2013.

14632910_1595833684059564_6109114469148666723_n

Legenda o Šarku

Smojine »Pasje novelete« u Adamićevu su izdanju posve nova knjiga. Premda ih je Feral Tribune u svojoj književnoj biblioteci prvi put objavio 1995, a potom u još dva izdanja, te premda ih je splitski Marjan tisak 2004. u Splitu izdao još jednom, ovo, ukupno peto izdanje, prvi put objavljuje sve Smojine tekstove o Šarku. Sva dosadašnja izdanja bila su izbori iz građe, pa ih je Dragan Ogurlić sada objedinio prvi put, što će Smojinim poklonicima, ne treba sumnjati, predstavljati posebnu preporuku.

»Zovem u vezi posla« Bobe Đuderije, nakon što je ljetos objavljena, proteklih je nekoliko mjeseci zaredala promocijama uzduž i poprijeko bivše Jugoslavije, pa su se autorica i urednik upravo vratili iz Makedonije – u pravi čas za zagrebačku promociju, ususret desetoj obljetnici »Melodija Predraga i Bore«, toga crnohumornog cabareta koji nas, srećom, podsjeća da najbolji među nama, usprkos svemu, ne odustaju tako lako.

novilist.hr

Boris Pavelić
Autor 8.11.2016. u 13:40