ADIO MAESTRO

Povezani članci

• Barack Obama: Kriza na Balkanu nije riješena, kaznićemo rušitelje Daytona
• FESTIVALSKI VIKEND U ZNAKU ČETIRI PREDSTAVE I PROGRAMA POSVEĆENOG SLOVAČKOM TEATRU
• Slavljenica POŠTANSKA MARKA
• Podignuta optužnica protiv pet osoba zbog prikrivanja dokaza u slučaju “Dženan Memić”
• Čarobna “Noć Harry Pottera” održat će se u Sarajevu 3. februara u organizaciji Biblioteka Sarajevo
• Logor smrti Omarska

foto: šg

Ostala je moja trajna želja da sa Đelom, negdje na nebeskim plavetnostima, snivamo naše nove snove. Tiho, uz obvezatnu La musica di notte…

Maestro Đelo Jusić bio je moj prijatelj. Spojili su nas lijepa glazba i poetski tekstovi. Bili smo, tijekom druženja, nevjerojatno bliski.

Počeli smo suradnju onoga trena kada sam na jednom poratnom Ramazanskom koncertu Sarajevske filharmonije čuo njegovu kompoziciju za gitaru i orkestar. Rodila se ideja za komorni balet, temeljem Đelove orkestralne svite Dubrovački kantuni. Ta predstava sa repertoara Kamernog teatra 55 dospjela je čak do pariške reprezentativne dvorane, gdje je dvije tisuće gledatelja, na nogama dočekalo kraj briljantne izvedbe.

Potom smo uradili dva baleta za Narodno pozorište Sarajevo: Katarinu, bosansku kraljicu i Omera i Merimu, on kao skladatelj, a ja kao libretist.

U međuvremenu dobri je i plemeniti gospar Đelo Jusić radio scensku glazbu za moje redateljske pothvate (Gospoda Glembajevi Krleže i Sablazan u dolini Šentflorijanskoj Cankara).

Inicirao sam i Đelovo komponiranje kongenijalnog oratorijuma Srebrenički inferno, kao i opere Andaluzija, prema tekstovima Džemaludina Latića.

Spremao sam tekstove i razrađivao dramaturški koncept za Oratorio Mostariensis.

Bilo je ljudski sadržajno i plemenito surađivati sa ovom raritetno imperijalnom osobnošću gospara hercegovačke korjenike (otac iz Prozora, majka iz Blagaja).

Đela sam predložio za počasnog građanina grada Sarajeva i bio je, naravski izabran…

Zajedno smo bili članovima kora dobitnika prestižnog priznanja Mimar mira Centra za mir i multietničku saradnju iz Mostara.

Vijest da mog prijatelja Đela nema više među nama našla me je u Beogradu, a nedavno smo se dogovarali oko beogradske promocije knjige Gospar, koju sam napisao o životu i stvaralačkom djelu skladatelja, dirigenta i gitariste, aranžera, tvorca nezaboravnih Dubrovačkih trubadura i Malog raspjevanog Dubrovnika.

Ostalo je mnogo naših planova nerealiziranih.

Ostali su dani i noći u kojima ću uz milozvuk orkestralne, operne, scenske, baletne, filmske glazbe prijatelja moga Đela, dobrog čovjeka mocartovskog talenta, budan sanjati neke Arkadije koje smo znali slušati na Porporeli, ispod Minčete ili na balkonu Đelova stana, odakle puca najljepši pogled na Dubrovački akvatorij.

Ostala je moja trajna želja da sa Đelom, negdje na nebeskim plavetnostima, snivamo naše nove snove.

Tiho, uz obvezatnu La musica di notte…