ANDRIĆ I SOKOLOVIĆ

Povezani članci

• Godine koje su pojeli pacovi
• Sarajevska blasfemija
• Obilježena 29. godišnjica masakra na pijaci Markale u Sarajevu
• Noam Chomsky potpisao Deklaraciju o zajedničkom jeziku
• Premijerno izvedena predstava ‘A lijepo sam ti rekla’ – predstava koju zaokružuje perspektiva žene
• Damir Miljević: Novi Zakon o radu olakšaće otpuštanje radnika

Foto: Dženan Kriještorac, Radiosarajevo.ba

Ovih dana u Sarajevu se obilježava nesvakodnevna glumačka obljetnica. Zijah Sokolović obilježava pola stoljeća svoje histrionske predanosti daskama koje život znače. Čini to Sokolović na krajnje neobičan i neuobičajen način. Prošetao je sarajevskim prometnicama okovan u te iste daske…

Bez pompe, govora i lovora Zijah Sokolović je, govoreći tekstove iz svoje drame Glumac … je glumac, … je glumac svojim sugrađanima, slučajnim prolaznicima, ustvari pokazao ovdašnjim kazališnim upravama da ne zavrjeđuju njegovu pozornost. Jer, glumac koji je igrao u svim sarajevskim teatrima i to briljantno, eto ne slavi u teatru obljetnicu kojom se pohvaliti ne mogu mnoge njegove kolege. Međutim, ostavimo taj problem onima koji ga nisu osjetili u pravom trenutku.

Vraćam se pola stoljeća natrag, u dane naše teatarske mladosti. Radin i požrtvovan u teatru kakav je Sokolović oduvijek bio, za prvu  ozbiljnu kazališnu rigorozu odabrao je Andrićeve Znakove pored puta. Ni težeg zadatka ni izazovnije inscenacije.

Sokolović je već tada govoreći hrabro Andrićevo poetsko biserje u prozi zacrtao svoje umjetničko poslanje, koje će decenijama kasnije potvrđivati, nikada ne odustajući od ozbiljnog rada, zapravo kopanja po svojim nutrinama.

Sokolovićev jubilej govori kako samosvjestan glumac može učiniti gest kritičkog rezoniranja u odnosu na cijele kulture: onu sarajevsku i onu bosanskohercegovačku.

Sokolovićev šamar sarajevskoj uspavanoj teatarskoj stvarnosti još odzvanja. Naravno u ušima i u duši onih koji razumiju fenomen TEATRA.

I vole TEATAR, nadasve!!!