ANGAŽMAN KOJI NE BLIJEDI

Povezani članci

• Olga Lalić-Krowicka: SA TESLOM U SRCU
• Kako su Hrvati promašili svjetsku revoluciju
• Predrag Blagovčanin: Fašisti su 9. maja 1993. godine na Dan pobjede nad fašizmom likvidirali Mostar
• Odlazak velikog čovjeka i mirotvorca: Umro je Goran Bubalo
• POSEZANJE ZA ŽIVOTOPISOM
• Ceste će prodati sposobniji od ovih

Foto: Danilo De Marco

Pošle su dvije godine u kojima je Mostar, Bosna i Hercegovina i sav napredni svijet prikraćen za političku mudrost i domoljubnu pravdoljubivost lucidije akademika Predraga Matvejevića.

Nema više tananih literarnih eseja, nema britke odsječnosti prema nacionalizmima i fašizmima svih boja, nema među nama jedinstvenog i neponovljivog Europejca s mostarskim likom Predraga Brace Matvejevića.

Čovjek koji nas je sve učio kako se valja odnositi prema književnom zaleđu, prema domovini i zavičaju, kako treba pomagati mladim piscima, profesor Sorbone i La Sapience, Matvejević je markantno obilježio svoje vrijeme knjigama koje su najozbiljnija lektira studentima i čitaocima širom svijeta.

Mediteranski brevijar, jedna od najprevođenijih knjiga južnoslavenskih književnosti kao i Kruh naš znakovi su književne živosti vremena čijim smo dionicima, a Istočni epistolar i Razgovori s Krležom primjeri su angažirane književnosti, i ne samo u našem vremenu.

Zajedno sa Šantićem, Ćorovićem, Đikićem, Jakovljevićem i Zupcem Matvejević je u plejadi pisaca Mostara koji nisu samo zavičajno relevantni nego su dijelom južnoslavenskog književnog Olimpa.
Svojim ukupnim književnim, kulturološkim, ali i političkim angažmanom postao je sinonim za književnu relevantnost, čovjekoljublje, beskompromisno ljevičarstvo, ali i galsku otmjenost.
Zato smo kao Mostarci ponosni na njegovo neprolazno književno djelo. A njegov ukupan angažman koji ne blijedi samo će dobivati na vrijednosti.

Iz posljednjeg susreta u Zagrebu ponio sam za sva vremena neugasli sjaj Predragovih nadasve živih očiju i čudesno zavještanje da nikada iz predstave po njegovom djelu ne izostavim jednu Cigančicu. Sigurno iz vremena njegove mostarske mladosti…

Hvala ti prijatelju za literarne, ali i sve ljudske radosti koje si nam darovao za života.

Veliki Predraže, bio si i ostao ponos Mostara, Zagreba, Sarajeva, Pariza, Rima, svih gradova u kojima je carevao, a nad kojim sada lebdi tvoj genijalni duh Europejca i kozmopolite!

PAZI NA ONU CIGANČICU
Predragu Matvejeviću

Pazi na onu Cigančicu,
Stavi je u predstavu,
Zborio s postelje Predrag,
Koga u Mostaru Bracom
Smo zvali, iz milja, naravno.
Zborio o Cigančici, slabo ga
Razumio, a naum mu ostvario
Nisam. Grešnikom sam postao,
A u trenu oproštaja
Prošaptaću: Braco, Cigančicu
Svakako staviti ću u predstavu.
Možda ćemo je zajedno
Gledati na nebesima…
Dok gledam fotos požutio,
Već drevan, čujem mudri
Bracin glas: Pazi na onu Cigančicu.

Iz knjige Gradimir Gojer Svjetline Laništa, Gariwo, 2018.