BESKOMPROMISNI KRITIK

Povezani članci

• DIJETE: Dokumentarac Elme Kazagić o Davidu Dragičeviću 17. januara na FTV (VIDEO)
• Odgođena promocija knjige „Priče o dobrim ljudima“ autora Milana Račića
• DODIJELJENE NAGRADE NA PRVOM VIVA FILM FESTIVALU
• Pobunite se već jednom
• Časopisi – vitalitet književnosti
• Ozren Kebo poručuje učenicima: Jebo školu…

Ili o kritičkom „teatru“ Seada Fetahagića

Piše: Gradimir Gojer 

Sead Fetahagić pripadao je plejadi najtalentiranijih prozaika  – pripovjedača, koji su stvarali u međuraću (između Drugog svjetskog rata i agresije na BiH!). Proricana mu je bilastava karijera, u literarnom žanru koji je bio reprezentativan za BiH kao stvaralački prostor, dakle u pripovjeci („pripovjedačka Bosna“), ali uz uspjehe na planu proze vrlo rano ovaj će književnik iskazivati i sustavnu strast prema kazališnoj kritici. Iskazao se Fetahagić, u nekoliko navrata, i kao dramatičar, kako u kazalištu jednako i u području radio-dramskog stvaralaštva.

Značaj Fetahagićevog djelovanja u području kazališne kritike može se samjeravati, vjerojatno, sa određene vremenske distance koja bi davala pouzdaniju validnost, ali, ipak, usuđujem se zboriti kao suvremenik Fetahagićevih kritičkih prosudbi, i nerijetko kao predmet njihovih ocjena, o utjecaju ovog kazališnog kritika na razvoj teatra, poglavito u BiH. Sead Fetahagić je svoje kritičke prosudbe ispisivao uglavnom na stranicama sarajevskog dnevnika Oslobođenje, gdje je redovito valorizirao uglavnom scenska postignuća bh teatarskih profesionalnih kuća. Fetahagić ima osobiti afinitet, ali i sasvim pouzdan kritički refleks prema komediji kao scenskom žanru.

Njegova kritička recepcija podrazumjevala je jasno izražene komponente: beskompromisan sud prema redateljskom konceptu i njegovoj konzekventnoj provedbi, stanovitu favorizaciju  glumačkog stvaranja i ne pretjerano slojevitu kritičku angažiranost kada je u pitanju glazbena i likovna oprema predstava.

Fetahagić je imao poseban tvorački senzibilitet prema mladim glumcima, čiji talenat je znao osjetiti, u svim fazama razvoja podsticati, pa nerijetko i blago vrednovati kada bi došlo do određenih neravnina u njihovom ispoljavanju.

Pisao je maksimalno zorno, čitko, izravno žigošući nekvalitet u predstavama. Ovaj kritik nikada, u pravilu, nije bio egzaltiran u pohvalama, pa sljedstveno tome niti rasipan u kritičkim komplimentima. Bio je maksimalno suzdržan. Fetahagić je tek naznačavao pozitivnu ili negativnu stranu izvedbe kazališnog djela da bi u procjeni ostvarenja svoja zapažanja saobražavao sa aktualnim kretanjima u europskom i svjetskom kazalištu, kritičkim poetikama doba u kojem je živio i stvarao.

Beskompromisno prosuđujući teatarsku umjetnost u BiH poseban osjećaj je imao prema domaćim dramskim autorima, kako klasicima, tako i prema suvremenim piscima.

Ispoljavajući osobnu literarnost i preko kolumnističkih formi izraza Sead Fetahagić je i tu, često sa ironičkom i satiričkom akcentuacijom znao stvari staviti na svoje mjesto.

Kritičarski rad Seada Fetahagića bio je i ostao cijenjen ne samo u bh teatru, već i u regionu, a značajan doprinos scenskoj umjetnosti Fetahagić je dao i u radu niza žirija na bh. teatarskim festivalima, kao i u ulozi selektora pojedinih festivalskih manifestacija.