Borba protiv hrvatske kazališne laži

Gradimir Gojer
Autor 31.10.2018. u 08:35

Izdvajamo

  • Zašto je Banovićkina knjiga više nego značajna u ovom trenutku? Prije svega zbog toga što ona sadrži odvažnost izricanja (Kasim Prohić) u trenutku sveopće šutnje i krajnje reakcionarnog spuštanja glava i gledanja u vlastite postole, u trenutku trijumfa malograđanštine i okorjelog klijentelizma koji su pokorili cjelokupni kazališni sustav u Hrvatskoj, u trenutku kada politička permanentna kriza dozvoljava da kazališnim životom rukovode i vladaju estetski mediokriteti, ljudi nedozreli da vode ni mnogo manje značajne institucije kulture od nacionalnih kazališta.

Povezani članci

Borba protiv hrvatske kazališne laži

Foto FB

Snježana Banović „Službeni izlaz“, Fraktura, Zaprešić 2018.

Ovo nije knjiga oproštaja od teatra okovanog u metastaze, već je to dapače borbeno, gotovo revolucionarno demontiranje hrvatske kazališne laži. 

Kada netko tko se strasno bavi kazalištem napiše knjigu o metastazama ustajalog, ucrvotočenog teatarskog života u Zagrebu i u Hrvatskoj, u isto doba govoreći, naravno i o rijeđim povisilicama u kazališnom življenju, a profesionalac je par excellence, na priliku redateljke i spisateljice Snježane Banović, onda dobijete knjigu koja je putokaz nedođijama, zabludama i svakojakim besmislicama teatarskog života i smrti.

Službeni izlaz (kakav sjajan naslov!!!) je knjiga eseja, ogleda, kolumni o kazalištu, kulturi i politici, kako je i sama autorica Snježana Banović, sveučilišna profesorica, podnaslovila ovu svoju knjigu.

Zašto je Banovićkina knjiga više nego značajna u ovom trenutku? Prije svega zbog toga što ona sadrži odvažnost izricanja (Kasim Prohić) u trenutku sveopće šutnje i krajnje reakcionarnog spuštanja glava i gledanja u vlastite postole, u trenutku trijumfa malograđanštine i okorjelog klijentelizma koji su pokorili cjelokupni kazališni sustav u Hrvatskoj, u trenutku kada politička permanentna kriza dozvoljava da kazališnim životom rukovode i vladaju estetski mediokriteti, ljudi nedozreli da vode ni mnogo manje značajne institucije kulture od nacionalnih kazališta.

I zbog toga što Banovićka, inteligentno supstituirajući kazališnu praksu i iznimno znanstveno pozicioniranje stvari, piše čitko, jasno i nadasve ubojito rastvarajući kadaverične prostore dobrano oboljelog hrvatskog kazališta unutar itekako kanceroznog hrvatskog društva i države danas.

Pozornost i stanoviti čitateljski hedonizam izmamili su mi posebno eseji o družini mladih (nekada!) i više nego tragičnoj sudbi Teatra ITD (danas!), čime tek omeđujem svoja strastvovanja sa ovim inteligentnim i nadahnutim vivisekcijama kazališnosti u Hrvatskoj.

Snježana Banović stilski rijetko ujednačeno ispisuje svoje faze patnje i bola kao profesionalka koja ne može više mirno i sa distance da promatra opći sunovrat organizacijskog i umjetničkog kala koji je zahvatio kazalište.

Ovo nije knjiga oproštaja od teatra okovanog u metastaze, već je to dapače borbeno, gotovo revolucionarno demontiranje hrvatske kazališne laži.

Kompliment i za izdavača koji ovom knjigom angažirano reagira na sveopći odron u hrvatskoj recentnoj kazališnosti.

Gradimir Gojer
Autor 31.10.2018. u 08:35

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija