Bosna i Hercegovina u ćorsokaku

Haris Jašarević
Autor 3.4.2018. u 14:11

Izdvajamo

  • Prezasićenost i paranoja umetnuta u naš mozak zbog slijepe pokornosti našim „vođama“ nas je dovela do toga da bježimo od drugačijeg, a kada čovjek počne bježati od drugačijeg gotovo je nužno očekivati da počne bježati i od sebe, od onoga što on jeste. Istinska sloboda znači prihvatiti samog sebe i spremno prihvatiti drugačije. Takvu vrstu slobode vam neće donijeti milion konvencija i dokumenata o ljudskim pravima. Bruce Wayne je prevazišao svoj strah tako što ga je prigrlio. Nakon toga je postao superheroj. Jesmo li mi spremni biti superheroji?!

Povezani članci

Bosna i Hercegovina u ćorsokaku

Lavež se čuje negdje u daljini. Bijesan neki pas. Vjetar puše lagano i u moje nosnice nanosi miris pokošene trave koja u njima stvara umjetno proljeće, koje sa svojim silikonskim Suncem i bolesnim kišama tjera turiste da škilje i traže zaklon. Vozim se ka jugu, ka Blagaju, tom mjestu iznenadnih provala bijesa, jada i šačice stranaca koji pričaju jezikom koji ne razumijem. Opet me sjeo Brko sa renolom. Zaustavio se naglo, dok se oblak prašine kovitlao iznad auta, otvorio vrata i bez jedne riječi, pokretom glave rekao da uđem. Ušao sam i nazvao mu selam. Nije mi odgovorio ništa, samo je zamišljeno gledao ispred sebe. Ušutio sam i ja, i to mi je prijalo. Volim se voziti u tišini. To ostavlja čovjeku prostora za intenzivnije razmišljanje. Imam osjećaj da su moje misli kao točkovi na autu, okreću se i okreću, vodeći me u nepoznato sve dok se ne pojave obrisi poznatog krajolika koji su u skladu sa istinom.

Bosna i Hercegovina. Čudna je to država, moj stari zna često reći za nju da je divlja, poput džungle u kojoj uvijek pobjeđuju jači i primitivniji, vođeni svojim strastima i neukim ženama, koje, udobno smještene u predgrađu pomažu svojim muževima da prevaziđu kukavan i bijedan narod te osiguraju sebi penziju i djecu koja će biti baš kao i oni – praktični i lukavi.

U zadnje vrijeme, bosanskohercegovački javni prostor, pored nacionalističkih retorika i ratnohuškačkih priča, zagađen je i nekom verzijom agresivnog ateizma koji se pojavljuje kao protuteža antisekularnoj politici koju sprovode mahom desničarsko-nacionalističke stranke u dosluhu sa vjerskim zajednicama. Ova ateizacija javnog prostora nije ništa drugo nego (ne)logičan odgovor na državnu bijedu i jad u koju su nas uveli „političari koji idu u džamiju ili crkvu“.  Tako, prosječan ljevičar-ateista pogleda u brojke nezaposlenosti, pogleda u slike gdje penzioneri kopaju po kontenjerima, pogleda u prepune stanice mladih koji sa rusacima na leđima idu u Njemačku da peru guzice starih Švaba za koji euro više i zaključi da je svo zlo ovoga svijeta ili barem ovo bosanskohercegovačko, koje se ogleda ponajprije u ekonomskoj stagnaciji, rezultat religije, koja je zapravo tu, da podjeli ljude i stavi im brnjice na usta. Pa tako, u sklopu toga duha, sve češće se pojavljuju članci gdje se ljudi, koji vjeruju u Boga,  idu u crkvu ili džamiju karakterišu kao primitivni divljaci koji nemaju nikakvu sposobnost za kritičko razmišljanje. Svakim danom sve je više kvazi stand-up komičara koji satirom (koja je baj d vej totalno neukusna i neduhovita) prikazuju svu pogubnost religije. Nije novost vidjeti i jutjubere koji na svojim kanalima pričaju takve gadosti i šale koje su toliko providne i jadne da vrijeđaju čovjeka. Ta uvrijeđenost ne dolazi primarno zbog toga što te šale često vrijeđaju ono najsvetije kod kršćana, muslimana ili židova, nego zbog toga što im nedostaje kreativnosti, inovacije ili zdravog razuma. (i da, šali itekako može nedostajati zdravog razuma) Kreativnom čovjeku se oprašta dosta toga, ali neduhovite, proste kompleksaše koji liječe neke svoje frustracije tako što će poniziti drugačije od sebe vrijeđajući i satirizirajući ih, teško je amnestirati, a kada vi prepoznate takve frustracije u javnom prostoru i ukažete na njih, brzinom svjetlosti bivate proglašeni religijskim fanatikom koji nacionalizam koristi da bi uspio u životu. Sloboda govora, sloboda govora svi ponavljaju, a ti se pitaš koliku količinu gluposti može donijeti ta sloboda govora.

Hajde da pojednostavimo stvari, mada nisam fan pojednostavljivanja stvari jer se često u tom pojednostavljivanju izgube kompleksni faktori i okolnosti koji su nam nužni da bi došli  do istine ali nadati se je da će nam ovo pojednostavljivanje služiti kao prečica do istine, bez spomenutih posljedica.

Jugoslavija se raspala na nekoliko državica koje misle da su najljepše na svijetu. (to najljepše treba uzeti u dosta širem kontekstu) Jedna od tih država je i Bosna i Hercegovina. U njoj politika vodi čitav show. Tri dominantne stranke, od Srba, Hrvata i Bošnjaka, prodesničarski orijentisane, uzele su uzde države i vode je prema provaliji. Drže narod potčinjen, putem straha, propagande i uske saradnje sa  medijima i vjerskim zajednicama koje nerijetko, na osnovu naloga iz partije pričaju svojim članovima kako će razmišljati i šta raditi.(iako je suština vjerskih knjiga totalno drugačija ali hej, ko se još bavi sa tim,naučnim radom i ozbiljnim iščitavanjem vjerskih tekstova, jednostavnije je da nazovemo sve religiozne ljude izgubljenim ovcama)

Opozicija raštrkana na milion malih stranaka nije u puno boljoj situaciji. Kritikuju i kritikuju ne nudeći konkretna rješenja. U taj politički lonac ubace se i nezavisni ljevičari intelektualci koji primjetivši ovu spregu između desnice i religije po defaultu počnu generalizirati i demonizirati religiju i ljude koji se usude otići u vjersku ustanovu, i  često iz toga proizađu članci i satira o kojoj sam već govorio. To generaliziranje se pretvara u pakao na zemlji jer više ne prilazimo čovjeku, ne prilazimo pojedincu, ne pokušavamo shvatiti njegove želje, težnje, strahove, da bi razumjeli njegove postupke. Puno je lakše samo vidjeti kako se čovjek zove i vjeruje li u Boga da bi ga osudili i svrstali u zabludjele ovce. Zajebi razgovor, ko još danas razgovara da bi shvatio, zar ne?!

Je li ovo BiH kojoj težimo?! Gdje gomila neukih ali lukavih ljudi vodi veliku većinu u propast a intelektualci satiriziraju sve to?! (mlade ljude ne spominjem namjerno, jer oni čilaju negdje, živi i mrtvi u isto vrijeme)

Kada čovjek počne pričati o stvarima o kojima nema pojma sa apsolutnom sigurnošću – to je Bosna i Hercegovina. Nažalost.

Prezasićenost i paranoja umetnuta u naš mozak zbog slijepe pokornosti  našim „vođama“ nas je dovela do toga da bježimo od drugačijeg,  a kada čovjek počne bježati od drugačijeg gotovo je nužno očekivati da počne bježati i od sebe, od onoga što on jeste. Istinska sloboda znači prihvatiti samog sebe i spremno prihvatiti drugačije. Takvu vrstu slobode vam neće donijeti milion konvencija i dokumenata o ljudskim pravima. Bruce Wayne je prevazišao svoj strah tako što ga je prigrlio. Nakon toga je postao superheroj. Jesmo li mi spremni biti superheroji?!

Stigli smo u Blagaj, Brko je bez riječi zaustavio auto a sa njim su nekako i moje misli utihnule. Šutio je i dalje i čekao da izađem. Zahvalio sam mu se, a on je i dalje  šutljivo i mrko gledao ispred sebe sve dok nisam izašao. Dočekao me hladan zrak i toplina rodnog mjesta. Došao sam kući. Na radiju je svirao Zoster.

————————————————————————

Haris Jašarević je student Škole kritičkog mišljenja iz Mostara

Haris Jašarević
Autor 3.4.2018. u 14:11

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija