Božica Jelušić: ANALFABETSKI ČVOR

Božica Jelušić
Autor/ica 16.4.2019. u 15:52

Izdvajamo

  • Kao osoba koja je život posvetila obrazovanju, i koja čita, piše i misli aktivnih 60 godina, osjećam se poraženo, razočaranom i iznevjerenom od vlastite civilizacije. U njoj, očito, ima sve manje mjesta za obrazovane, za altruistične, slobodnomisleće ljude, vođene idejom napretka.

Povezani članci

Božica Jelušić: ANALFABETSKI ČVOR

I Crkvi i vlastima na stanovit način odgovaraju primitivizam, neukost, zagriženost, ameboidna povodljivost, mišljenje i govorenje iz primozga, da se previše ne “opterećuje” koji režanj i ganglije, rezervirane za umne napore. Operira se famoznom “većinom”, teorijom velikih brojeva. Oni su glasački stroj, njima je podređeno obrazovanje i izbor predmeta, za njih se kroje kurikuli i programi, podešavaju prosjeci, slažu studijske sheme. Proizvodnja kadrova potisnula je istinsko obrazovanje u drugi plan. Ideologije caruju, miješaju se u život građana od stola do postelje, od uređenja okućnice do javnih spomenika. Kič dobiva opravdanje u “općenarodnoj zahvanosti” Velikom Vođi, odrasli se povlače pred vladavinom gomile (ohlokracija), a djeca su mozak pohranila u računala, pa više vjeruju stroju, nego Bogu, roditeljima i učiteljima.

Nisam kanila pisati o jednoj uličnoj epizodi, no sve se nekako skupilo i povezalo u “analfabetski čvor”, pa moram pribilježiti. Dakle, prolazim parkom, staza pored crkve je zakrčena: muškarac srednjih godina, korpulentan, neošišan, u narozanim hlačama, s užasnim cipelama, govori nešto u kameru-mobitel mladiću koji ga snima, dok djevojka asistira. Čujem u prolazu, deklamiranje s poremećenim naglascima: “Ako ja uđem u taj Europski parlament, ja bih se zalagao za….”. Dakle, u pitanju je nekakav promotivni video, a zapušteni subjekt je jedan od SAMOUVJERENIH KANDIDATA, koji ne poznaje distraktore, nema samokritičnosti, i vjeruje da će ga njegova minorna strančica, po svoj prilici blesava ko noć, izgurati do JEVROPE. Ne bih se uopće čudila da to uspije, pa da sjedi zdesna Ruži ili uz rame Dubravki, uživajući kao bubreg u loju, a o ostalim pogodnostima da se i ne govori. Prosjek pameti ostao bi svakako nenarušen.

Zgrozila bih se da mi jutro nije pružilo još veća “zadovoljstva zakorovljenog uma” i odurnog snobizma. U prvom slučaju najavljivačica vijesti koja izgovara ime francuskog klasika kao HUGO, s naglaskom na “u”, u istoj sekvenci visoko pozicionirani crkvenjak, koji govori “Notr Dejm”, i to dva puta, tako da nema riječi o zabuni, već o anglo-snobizmu, koji je preplavio svijet. Kao osoba koja je život posvetila obrazovanju, i koja čita, piše i misli aktivnih 60 godina, osjećam se poraženo, razočaranom i iznevjerenom od vlastite civilizacije. U njoj, očito, ima sve manje mjesta za obrazovane, za altruistične, slobodnomisleće ljude, vođene idejom napretka.

I Crkvi i vlastima na stanovit način odgovaraju primitivizam, neukost, zagriženost, ameboidna povodljivost, mišljenje i govorenje iz primozga, da se previše ne “opterećuje” koji režanj i ganglije, rezervirane za umne napore. Operira se famoznom “većinom”, teorijom velikih brojeva. Oni su glasački stroj, njima je podređeno obrazovanje i izbor predmeta, za njih se kroje kurikuli i programi, podešavaju prosjeci, slažu studijske sheme. Proizvodnja kadrova potisnula je istinsko obrazovanje u drugi plan. Ideologije caruju, miješaju se u život građana od stola do postelje, od uređenja okućnice do javnih spomenika. Kič dobiva opravdanje u “općenarodnoj zahvanosti” Velikom Vođi, odrasli se povlače pred vladavinom gomile (ohlokracija), a djeca su mozak pohranila u računala, pa više vjeruju stroju, nego Bogu, roditeljima i učiteljima.

Jadno, da jadnije ne može biti. Toliko ste ponižavali inteligenciju, toliko potiskivali izvrsne i nadarene, da se analfabetski čvor stegnuo oko vrata zajednice i na njemu visi beživotno truplo kulture, a negdje na prsima visi cedulja s porukom koju nitko ne zna pravilno pročitati, otprilike sahranitemeunotdejmu akojošpostoji. Stoje agramotni ljudi i bulje, i proklinju kolaps interneta, pa ne mogu konzultirati GUGLETA, da im veli o čemu se tu radi. Šteta, beskrajna šteta, a mislili smo da su ta sranja davno riješena.

 

Božica Jelušić
Autor/ica 16.4.2019. u 15:52