ENG
Božica Jelušić: BESKRAJNO ODJEKIVANJE PRAZNINE
Autor/ica 👤Božica Jelušić
Izdvajamo
- Praznina i taština, tmina i pustolina. Boschov košmar, raskoljena Apokalipsa novoga doba, koja se u beskraj ponavlja pred našim očima, čvrsto zatvorenima pred stvarnošću. Crno sukno i pljesnivi blajburgeri. Vanitas vanitatum.
Povezani članci
Jao nama, ako je gomila u pravu, jer gomila nema mozak, već se povodi za najglasnijima, najpsihotičnijima i najopakijima, kao što povijest dokazuje! Ako smo zakočeni u stanju stalnoga ZORTA pred vlastima, ako nam u sjeni “ratnih zasluga” promiču najbolji, najtalentiraniji i najbiraniji u carstvu duha, naš je izlaz jedino crni tunel i pečalba ili dosmrtni teror prosječnosti! A ona sa sobom nosi silništvo, korupciju, nemoć i blokadu, strah, sram i zdvajanje pred budućnošću! Nikamo se ne stiže s teorijom velikih brojeva i feudalnim pravima, provučenim do 21. stoljeća! Ne začuje li se uskoro građanski glas, pretvoren u cijuk miša iz neožbukane rupe, ne preuzmu li kormilo ljudi jakog karaktera i bistre pameti, praznina će pojesti sve što smo voljeli i sve u što smo sav svoj napor i trud, sve preostale nade polagali.
Voljela bih da se duhovnici, školnici, obrazovatelji i animatori svih vrsta upitaju koliko mora biti PRAZNA i otužna jedna društvena stvarnost, u kojoj generacije srednje i mlade dobi žive od podgrijanih mitova, zagorijelih povijesnih fantazmi (poput ustašije i bogihrvati filozofije) i mrtvih, netočnih riječi o “stoljetnom snu” i “povijesnim pozdravima”? Imati ohole, preplaćene, nereprezentativne i gramzljive političare, konzerviranu ruralnu svijest u glavama falšnih “europejaca” i frustriranih dijasporaca, te zboriti o nekakvoj “naprednoj” politici i integrativnim procesima, zaista je šuplje blebetanje, neiskreno prenemaganje i potajice treniranje na ratnim bubnjevima.
Djeca i mladež u crnom suknu, s tim morbidnim, slugansakim znakovljem, pa ti učmali klerici, i njihovi nasljednički bunceki koji buncaju biologijske nesuvislosti i pervertirane “moralne postulate”, to je, zapravo, neizdrživo! Tu oni traže nekakve “sadržaje”, time ispunjavaju svoje aktivne sate, tako kompenziraju osjećaj PRIPADNOSTI nečemu? Pripadati štakorskoj formaciji iz kloake revizionističkih ideja i pokreta, to je jako uzbudljivo, adrenalinski, junački? Dapače, to je ultrapatriotski, to voljenoj domaji daje glanc i štih, odvaja je od krvoločnog i primitivnog “Balkana”, kojega se grozimo kao mrskog pojma i nepodnošljive sprege?Ili smo možda negdje fulali loptu i ceo fudbal, približivši se upravo onoj rutavoj, neukoj, zaslijepljenoj i suludoj gomili očajnika, koji isto tako traže pozornost, važnost i svoje mjesto pod Suncem, ma koliko to bilo pogrešno, ma koliko koštalo? Na fotkama se samo kape i željezarija mijenjaju, izrazi ostaju isti: isprana, tupa, poživinčena lica, oči bez trunka bistrine, blesavi izrazi Tkojesadnaredu, koga treba udariti?
Jao nama, ako je gomila u pravu, jer gomila nema mozak, već se povodi za najglasnijima, najpsihotičnijima i najopakijima, kao što povijest dokazuje! Ako smo zakočeni u stanju stalnoga ZORTA pred vlastima, ako nam u sjeni “ratnih zasluga” promiču najbolji, najtalentiraniji i najbiraniji u carstvu duha, naš je izlaz jedino crni tunel i pečalba ili dosmrtni teror prosječnosti! A ona sa sobom nosi silništvo, korupciju, nemoć i blokadu, strah, sram i zdvajanje pred budućnošću! Nikamo se ne stiže s teorijom velikih brojeva i feudalnim pravima, provučenim do 21. stoljeća! Ne začuje li se uskoro građanski glas, pretvoren u cijuk miša iz neožbukane rupe, ne preuzmu li kormilo ljudi jakog karaktera i bistre pameti, praznina će pojesti sve što smo voljeli i sve u što smo sav svoj napor i trud, sve preostale nade polagali.
Praznina i taština, tmina i pustolina. Boschov košmar, raskoljena Apokalipsa novoga doba, koja se u beskraj ponavlja pred našim očima, čvrsto zatvorenima pred stvarnošću. Crno sukno i pljesnivi blajburgeri. Vanitas vanitatum.
Autor/ica 👤Božica Jelušić
