Božica Jelušić: MINUTA DO PONOĆI

Povezani članci

• Korona minus
• Tolerancija netolerancije u kulturi komemoracije
• Klemm Security na udaru Matice hrvatske
• Stjepan Mesić u Mostaru: Vrijeme za Dayton II
• AERODROM NA ŠTAKORSKOJ RUTI
• Promocija knjige Zvonimira Nikolića “I zbog ovoga volim moje Sarajevo”

Kažu da je jutro pametnije od večeri. Predahnimo, pričekajmo. Kako bi rekao Gotovac: “Sve je moglo biti drugačije, ali bez ponosa i bez ljepote. Smrti moja, ja te pretvaram u pouku”.

Život se zaista može potrošiti na bezbroj načina, od kojih su dva-tri dobra za čovjeka, a ostalo je kič, jeftina melodrama, pretjerivanje, natezanje granica, prenavljanje pred đavolovim zrcalom, bezvezarenje i prekapanje po smetlištima svijeta u potrazi za “višim smislom”. Već je Pascal govorio kako se “polovica zala ne bi događala, kad bi ljudi naučili mirno sjediti kod kuće”, ali da! Tko bi onda rovario, potkapao, potkradao, uništavao društvo i odnose, potkurivao sukobe, nanosio bol, izvrtao prošlost i trovao sadašnjost?

Tko bi svoju mediokritetsku inferiornost nadoknađivao lopovlukom i spletkama, grandomanskim razmetanjem, kupovinom grobnica vrijednih 50 malih škola? Tko bi se kitio perjem krepanoga pauna, nosio toge i talare, proglašavao se vitezom, zveckao odličjima, šireći istodobno dah truljikave ispraznosti u riječima, djelima i namislima? Tko bi se busao u kokošja prsa, trubeći i kriješteći o domoljublju, a da pri tom rečenice koje izgovara zvuče rogobatno i nakazno na jeziku te iste domovine?

Ljudi kopaju kratere jedni pod drugima: akademičari jednako kao i selske protuhe, crkvenjaci navlas isto kao i zaplotnjaci s dna društvene kanalizacije. Sjekirom u glavu umjesto knjigom na knjigu, uvredom i prijetnjom umjesto argumenta, ako se dirne u njihove “svetinje”. Huliganski “humor”, klevetanje, ideološko nadbijanje, obrana neobranjivog, umjesto težnje za istinom, ma kakva ona bila. Ustrajnost u neukosti i njeno podizanje na pijedestal u ime “općega dobra”. Nekrofilski izljevi, obogotvorenje kvislinških kukavelja i negacija realne povijesti, koja još ima živućih svjedoka.

Jad takve stvarnosti prepunio je čašu, ali snage za pobunu imaju rijetki, koji bivaju utišavani od praznoslovaca i otrcanih figura, koje su promašile stoljeće, scenu i svoj monolog, ali vršljaju prašnom pozornicom, kličući operetne fraze pred praznim gledalištem. Evo je minuta do ponoći, noć bez Mjeseca, sve govori da bi dan mogao biti lijep, ali potraga za svjetlonoscima potrajat će još podosta vremena.I sve te riječi “crne od dubine” vrtjet će se možda tek u svemiru naše glave, ne steknemo li dojam da ih netko negdje očekuje i želi čuti.

Kažu da je jutro pametnije od večeri. Predahnimo, pričekajmo. Kako bi rekao Gotovac: “Sve je moglo biti drugačije, ali bez ponosa i bez ljepote. Smrti moja, ja te pretvaram u pouku”.