Božica Jelušić: Mistifikacije

Božica Jelušić
Autor 23.10.2015. u 15:32

Božica Jelušić: Mistifikacije

Sve je privremeno i posuđeno. Sve će proći.

Ne znam zašto tako jako (odbojno) reagiram na razne mistifikacije.
Recimo, ona o NADAHNUĆU, bez kojega ne možeš raditi i stvarati. Kakve su to nebuloze? Mogu uvijek. Uvjerila sam sebe da mogu. I kad sam bolesna, i tužna, i nesretna i odbačena i nesuvisla od pospanosti i rastrgana od glavobolje. I kad mislim da sam sve vidjela, svuda bila, sve rekla i da mi je blizu sto godina. Aber doch: Sjednem i napravim, pa se naspavam i počastim, ugodim si na jedan od desetak načina.

Pa ona o vremenu, pa o Mjesecu, pa o planetarnim utjecajima. O inteligenciji, nesanici i kajtijaznam. Pa kako se ne može živjeti bez ljubavi. Pa kako treba imati “posebne uvjete” za stvaralački život. Koje, da mi je znati? Dobar madrac, opran tepih, čist stol i jako dobru lampu, olovku i teku. Tri obroka, zdrav san, tople cipele, čarape i kapu. Bicikl. Voće, tekućine, malo kave, bez obaveze. Prijatelje kojima si važan. Zdravu i dobru djecu, unuke. Ogledalo u kome si uvijek lijep(a) u bilo kojoj dimenziji i dobi.

Jako mi je dosadno to prenemaganje. O razvoju, samorazvoju, duhovnosti, tehnikama, duhovnim spoznajama. pa imaš ih s pet godina, sve: poslije malo pozaboravljaš, u školskom zatvoru, pa se prisjećaš u zreloj dobi. Unuci te prisjete svojim pitanjima, vrate život na polazne točke.
I da, sloboda, prevažno pitanje. Užasne mistifikacije. “Hoće li sloboda umeti da peva…” Jaka stvar, Slododan si živjeti na opasan i neopasan način. Slobodan umrijeti od smrti ili od svoje volje.

Najbolje da si čovjek napravi dosta jako dobre (duhovne?) tkanine. Da je načitan, rječit, da ima dobro pamćenje, znade slušati i što kraće govoriti o bitnom. Da je budan za svijet i stvarnost, osjetljiv za ljude, da se ne rasipa uludo i ne pokušava svima ugoditi, svima se svidjeti. Da ne kuka neprestano zbog nepravdi i ne obavještava svijet o svim trivijalnostima svoga postojanja. Da u nevolji drugih vidi onu tanku crtu, koja ga dijeli od spoznaje “to sam mogao / mogla biti ja”. Da se ne uzoholi u dobru, ne povine svakom povjetarcu i ne pati od “zorta” prema silnicima i mediokritetima koji se slučajem uzvisiše. I njihovo će proći, zasigurno. Ničija nije do jutra gorjela, vele u Bosni.

Sve je privremeno i posuđeno. Sve će proći. Do druge obale doplivat će brže oni lagani, imali nadahnuća ili ne — Hoće li “knjige preostati”, kako tvrdi Milosz, to nisam sigurna. Ali približavam se točki kada mi to postaje sasvim svejedno.

F. G.

Božica Jelušić
Autor 23.10.2015. u 15:32

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija