„Chick Lit“, mostarski hit

tačno.net
Autor/ica 22.11.2013. u 14:20

„Chick Lit“, mostarski hit

I Mostar i tamošnja teatarska produkcija dobili su, konačno, „svoju“ predstavu; „Chick Lit“ se zove, dramski tekst napisao je Damir Šodan, a režirala ju je Tanja Miletić-Oručević

Piše: Ahmed Burić, Slobodna Bosna

U svijetu u kojem veliki jedu male, na kraju uvijek pobijedi neka vrsta pravde. Uvijek, naime, bude nekako tako da oni koji imaju nešto reći, negdje iz svog malog svijeta urade neku dobru stvar i kvazivelikima pošalju poruku da umjetnost raste izvan ukaza i dogovora, i da ako je dobra, govori sama za sebe. Tako je i s teatrom: u poplavi nekakvih kvazipostmodernih «spektakluka», Sulja, Muja, Fata, kabaretskih i običnih mahaluša i mahalaca, te na kraju onoga što Peter Brooke naziva mrtvačkim teatrom, jedna predstava u posljednje vrijeme odskočila je svježinom i unutarnjom snagom.

U „NULU“ IZMEĐU BOSILJKA I BRIŠKULE

Riječ je o Chick Litu, drami Damira Šodana, djelu hrvatskog pisca trenutno nastanjenog u Holandiji, u režiji Tanje Miletić-Oručević. Šodana dosad uglavnom znamo kao urednika biblioteke Feral Tribune (s Predragom Lucićem), odličnog pjesnika i prevodioca s engleskog, te antologičara koji, što bi se reklo, niti se htio brljati u mainstream novije hrvatske književnosti, niti je od nje izvlačio kakav profit. Šodan je izvan teatarskih lobija, politički baš i nije umiljat, pa se njegov dramski opus ne izvodi prečesto: prvu dramu Zaštićena zona je godine 2000. na konkursu za autore u Beču žiri nagradio prvom nagradom, a u režiji Dušana Jovanovića izvedena je 2002. u zagrebačkom ZKM-u. Njegov tekst Noć dugih svjetala praizveo je Mostarski teatar mladih 2005., takođe u režiji Tanje Miletić-Oručević, a predstava je igrala i na Festivalu MESS.

S dramom Chick Lit dogodilo se da je tekst nagrađen trećom nagradom na konkursu Ministarstva kulture RH za nagradu Marin Držić. Malo je nakupljao prašinu po zagrebačkim kazalištima, a označen je kao «ne baš pogodan za izvođenje, jer se u njemu ništa ne događa». To je obično vrlo česta izlika onih koji odlučuju šta će se igrati, kad ne žele da se prodrmaju ustaljene predodžbe o društvu i teatru. A stvar «izvana» za početak izgleda prilično naivno.

Termin Chick Lit, zapravo, označava žanr popularne fikcije namijenjene prije svega zaposlenim i neudanim ženama srednjih godina: stvar je krenula u devedestim sa Seksom i gradom i Dnevnikom Bridget Jones, («chick» je kao što znamo sleng izraz sa mladu ženu, a «lit» skraćenica od literatura), da bi dobila različite inačice i podžanrove: kontekst se svodi na elegantne junakinje koje najčešće rade u PR agencijama, modnoj industriji i izdavaštvu, a zapleti se svode na ljubavne probleme i intrige te tračeve na radnom mjestu.

U tom smislu autorski tekst u adaptaciji Dragana Komadine i predstava u režiji Tanje Miletić-Oručević pogađaju u «nulu». U sami centar novokomponiranog (hrvatskog, ali i ostalih tranzicijskih) društ(a)va: sve počinje u ukusno namještenom salonu otmjene vile u vlasništvu obitelji Crnjac, u kojem su domaćini Fani (igra je Jelena Kordić-Kuret), poduzetnica i spisateljica koja očekuje promociju nastavka svoje knjige Cosi Fani Tutti II, zbirke savjeta po principu «kako – prodati – svoju – anamonju – sponzoruše – ne – misliti – ništa – svojom – glavom – a zaraditi – pare», i njen suprug Ivica Crnjac (Ivo Krešić), tajkun i vlasnik velekonfekcije. Na partyju se očekuje birano društvo, gornji sloj kulturne elite: Bosiljko Kujundžić Boss (odlični Miro Barnjak) najplodniji i najmoćniji domaći pisac, doseljenik iz Dervente, pseudoljevičar koji govori «čaršijskim» naglaskom. I ne može da se nadivi svojoj pameti, a uglavnom citira Marxa i američke bitnike, te njegov antipod i idealni (ne)prijatelj kolumnist i književni kritičar Branimir Briškulić «Briškula» (Nedžad Maksumić), član svih redakcija i ontološki demagog.

„TURBO GLEMBAJEVI“

Tu je, nadalje, i Alma Svalina, nekadašnja femme fatale jet-seta, inače Briškulićeva djevojka (vrlo dobra Dijana Ondelj-Maksumić), zatim estetski kirurg, gay i modni mačak dr. Hrvoje Grgur (opet odlični Emir Spahić). Onda, dvojica «duovnjaka», velečasni Časlav Ambroz Medić, (Robert Pehar, ponajbolji lik u predstavi) i Aba Aziz Guru Babaja (Velimir Pšeničnik Njirić) šef «poliamorne» duhovne zajednice, lavordžija koji svoju teoriju & praksu bazira na tantričkom seksu i beskrajnoj «kosmičkoj» ljubavi. Tu su i turbo-folk pjevačica Nikolina (Angela Bulum), njezin nasilni dečko Jure Čitluk «Čunjac» (Ivan Skoko), i vođa sindikata Ivan Sunara Suri (Saša Oručević). I, naravno, posluga: diler Krpa (Igor Vidačković), te poslužiteljica Manda/Mendy (koju igra Nikolina Marić).

Ovaj alanfordovsko- neoglembajevski hranidbeni lanac tranzicijske kulture ne može mirno dernečiti, piti skupa vina, žderati i opijati se do mile volje jer pred, praktično, njihovim vratima traju protesti radnika gazdine firme Servus. Oni traže svoja prava, neisplaćene plaće, traže svoja radna mjesta nazad i otpuštanje pedeset Kineza koje je zaposlio gazda Crnjac. U tih devedeset minuta na maloj sceni HNK-a u Mostaru, zapravo, vidimo cijeli taj lažni mainstream, to kukavičko – pohlepno bratstvo između tajkunerije, lake «literature», literarne i estradne prostitucije, new age duhovništva, thompsonovskog i palanačkog duha koji na kraju rezultira beskrajnim i besmislenim orgijanjem čije se finale unaprijed zna: ne treba vam ga otkrivati, jer ćete, nadamo se, vidjeti predstavu. Baš kao i stotine Mostaraca koji, nakon dužeg vremena, hrle u pozorište i žele na pozornici vidjeti nešto dobro i živo. Iako bi se možda najveća «zamjerka» mogla uputiti da se u ovom osvježenju na našim pozorišnim daskama događa «previše», a ne premalo stvari.

Nije, stoga ni čudo da publika ansambl vraća na bis i po četiri puta, ili da su za petu reprizu karte rasprodate!

Uživanje u radu na ovoj predstavi vidljivo je u svakom prizoru, u kojem se smjenjuju ozbiljne kulturne reference i «vrh» društvenog prizemlja, kakav je upravo (kulturni) život koji živimo. Chick Lit je ozbiljna burleska, zagrljaj turbo-folka i nekakvih novih Glembajevih, «produkcija» lažnih vrijednosti pod svilenim, a smrdljivim jorganom (poplunom) liberalnog kapitalizma. Tako su i Mostar i ovdašnja teatarska produkcija dobili «svoju» predstavu. Kako kaže dramatrurg Dragan Komadina, «ne podlegavši tome da rade teatarski ekvivalent jeftine političke mantre o spajanju dviju obala, ova predstava ne popravlja prošlost, nego nudi zalog za budućnost».

Baš tako. Jer, kad već provjereni intelektualni i teatarski «kadrovi» ne mogu vidjeti svijet oko sebe i staviti ga na pozornicu, tu su outsideri. Koji, nekako, uvijek ispadnu bolji i pametniji dio društva. Ma kako ono nakaradno bilo.

tačno.net
Autor/ica 22.11.2013. u 14:20