CIKLON

Ivo Anić
Autor 27.1.2018. u 19:58

CIKLON

CIKLON

Na tuširanje smo ušli nijemo, u tišini
drhteći od straha, od zime, od srama
sablasno je odzvanjao lavež u daljini
kada je umjesto vode potekla tama

Mrak, krici, nevjerica, psovke
udaram, grebem, mahnito se penjem
preko mekog mesa, sred te mišolovke
i urlam, i mokrim, i proklinjem, i stenjem

Iznenadna svjetlost obasja nam tjelesa
izbezumljeni razum ne želi priznat grijeha
da se zraka želiš domoć preko tog mesa
dok krvnici pred vratima umiru od smijeha

O Bože veliki zar je to grijeh
preko mrtve djece dokopat se komore
O Bože veliki ima li te gore
dok im čuješ pijani, razuzdani smijeh

Hoće li itko iza ovog pisat pjesme?
Hoće li svijet iza ovog vjerovat u tebe?
Hoće li se klanjat u dvorima od stakla?

Iza ovog užasa koji uzimaš na sebe,
i tvoga običnog, nakaradnog pakla

Na tuširanje smo ušli nijemo u tišini
drhteći od straha, od srama, kojih kriju
sva ta tjelesa što se svlače ka sudbini
da nestanu u dimu, između kostiju

O Bože veliki hoće li itko ikada
pisati o nama, kako su nas ugušile svinje
ili će sve biti kao i sada
sve će prekriti zaborav, i inje

Ivo Anić

Ivo Anić
Autor 27.1.2018. u 19:58

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija