Collegium artisticum: MILOŠ POPOVIĆ “Paralelne realnosti” (12.09.-24.09.2018.)

Povezani članci

• Desant na Drvar
• LITERARNI MONUMENT
• SARAJEVO BEHARA TI TVOGA
• Naša stranka Centar: Odbijamo učestvovati u sumnjivim dodjelama poslovnih prostora
• Obilježena stogodišnjica rođenja Maka Dizdara: NEPROLAZNOST PJESNIČKE RIJEČI
• Naša stranka: Ustavni sud je temelj državnosti

U srijedu, 12. septembra 2018. godine, u prostoru sarajevske galerije Collegium artisticum otvorena je izložba mladog umjetnika Miloša Popovića. Izložba pod nazivom “Paralelne realnosti” obuhvata 14 slika, nastalih tokom posljednje tri godine, u tehnici ulje na platnu. Izložbu su otvorili akademik Enver Mandžić i kustosica galerije Sanela Nuhanović.

Realizacijom ove izložbe galerija Collegium artisticum nastavlja da kroz svoj godišnji izložbeni program pruža podršku mladim umjetnicima i umjetnicama te da podstiče njihovo dalje stvaralaštvo i afirmaciju na kulturno-umjetničkoj sceni.

Miloš Popović je rođen 1988. godine u Sarajevu. Diplomirao je 2017. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, na Odsjeku za slikarstvo. Dobitnik je nekoliko priznanja i nagrada za likovno stvaralaštvo a do sada je realizovao tri samostalne izložbe i učestvovao na nekoliko kolektivnih izložbi.

Izložba u galeriji Collegium artisticum je njegovo prvo samostalno predstavljanje publici u rodnom gradu, a svi zainteresovani “Paralelne realnosti” mogu pogledati do 24. septembra 2018. godine.

“Nad slikama Miloša Popovića“             

Kada je 1911. godine Guillaume Apollinaire (Giom Apoliner) okvalifikovao slikarstvo Giorgia de Chirica (Đorđa de Kirika) kao “metafizičko“ otvoren je put novom likovnom izrazu, koji će kroz nekoliko značajnih imena ostaviti duboki trag u svjetskom slikarstvu. Čitajući djela filozofa Friedricha Nietzschea (Frideriha  Ničea) i Arthura Schopenhauera (Artura Šopenhauera) i izučavajući radove Arnolda Böcklina (Arnold Boklin) i Maxa Klingera (Maks Klinger) bio je od velikog značaja za De Chirica i pokret koji je vezan za metafiziku. Proces paralelnih realnosti postaje osnova za nastavak djela koja će proslaviti De Chirica i ostale sljedbenike metafizičkog slikarstva.

Zainteresovan za probleme paralelne realnosti koje postavlja metafizičko slikarstvo, istovremeno izučavajući filozofe kao i De Chirico, Miloš Popović se upušta u avanturu slikanja praznih prostora bez ljudi. To su prostori sa svjetlom i sjenom, sa stolicom kao jedinim znakom mogućeg ljudskog postojanja, sa prikazanim dijelom ljudskog tijela pokrivenog plaštom i samo otkrivenim nogama i rukama što leži na podu ili je na neki čudan način na plafonu naslikane prostorije. Najbolji primjer paralelnih realnosti je slika sa slikom u slici, gdje na gornjoj slici sam autor je naslikao sebe kako stoji u jako osvijetljenom prostoru dok ispod te slike je tijelo autora u ležećem položaju u budnom stanju. Slika u slici, dva paralelna svijeta istog lika potpuno različita u svakom vidu značenja. Slikana majstorski sa predstavom svjetla u gornjem dijelu i nabora prekrivača, ruku i izrazom lica u donjem dijelu slike, autor nas uvodi u paralelni svijet potpuno različite imaginacije.

Analizirajući svjetlo i uzimajući iskustvo najbolje moguće uloge i predstave tog svjetla kod Edwarda Hoppera (Edvard Hoper) Miloš Popović stvara prostor osvijetljen na vrlo specifičan i efektan način. Tako nastaju djela praznih prostora stepeništa, a posebno sobe, što možda predstavlja i najzrelije i najbolje ostvarenje autora pokazano na ovoj izložbi. Naravno, tu su i druge slike koje traže detaljnu analizu, ali šta god pisali o njima ostaje utisak da autor vrlo vješto pokazuje neki svoj specifičan izraz koji nas privlači i traži da odgonetamo postavljenu zagonetku na slikama.

Opšti je utisak da izložena djela Miloša Popovića predstavljaju nam autora snažnog senzibiliteta “zrelog“ slikara, kod koga je genetski kod slikarskog umijeća snažno izražen. Ozbiljnost u izboru tema, majstorstvo u prikazu slikarske stvarnosti, unutarnja snaga izloženih djela, otkriva nam autora čija mladost nije prepreka za stvaranje djela koje plijene snagom trajne vrijednosti. Ta vrijednost se ogleda u sugestivnoj snazi kojom izložene slike djeluju na posmatrača izazivajući u njemu estetski doživljaj kao trajnu vrijednost slika koje je umjetnik stvorio kao estetske predmete.

Enver Mandžić