CRTANJE ŽIVOTA – SLIKANJE NESTVARNOG

Povezani članci

• PREMIJERA PREDSTAVE “WHAT IS EUROPE“ 31. JANUARA U DOMU ORUŽANIH SNAGA BIH
• Kako je „IZBORNI ZAKLON“ u 7 tačaka napravio OTKLON OD NEOVISNE POLITIČKE ANALIZE
• Cem Özdemir: “Ne želim da Saudijska Arabija gradi džamije u Njemačkoj”
• Preminuo akademik Tonko Maroević: otišao je velikan kulture, istaknuti književnik, povjesničar umjetnosti i publicist
• KRALJEVSKI RAZVODI MAČEM I SJEKIROM
• Je li smijeh vražje djelo?

Foto: klix.ba

Ili ulaženje u alkemiju slikarstva Irfana Hoze

Sarajevski likovni umjetnik Irfan Hozo svojim ukupnim stvaralačkim i životnim samozatajem pokazuje da se vrijedno likovno djelo postiže u procesima unutar prostora ateljea, a ne jeftinim medijskim i klanovsko-klijentelističkim djelanjem.

Jedno dopodne provedeno u Hozinom ateljeu pokazalo mi je daleko širi izbor njegovih radova, naravno, nego pojedine izložbene postavke i kataloška oprema bilo koje od njih.

Kao kod svakog istinskog umjetnika likovne meštrije i kod Irfana Hoze crtež je temeljnica, grunt. Ne bježeći od realiteta, a ostajući u krajnjim rezultatima svojih slikarskih traganja vrlo često u sferama maštom oplođivane nestvarnosti, Hozo je postizao nesvakidašnje rezultate. Najbolji primjer za ilustriranje ove tvrdnje je slikarev ciklus u kojem je njegovom inspiracijom bila sarajevska Vijećnica u stanju devastacije prouzrokovane granatiranjem i paljenjem tokom opsade Sarajeva i agresije na Bosnu i Hercegovinu. Hozo duboko prodire u materijale devastiranih dijelova ovog reprezentativnog arhitektonskog zdanja. Gotovo crtačkom analitičnošću on osvjetljava unutrašnju strukturiranost, pa je pojavna dimenzija svakog kamenog bloka, ustvari, svojevrsni studijski vivisekt doba, običajnosti, pa čak i rituala življenja ove negdanje knjižnice i vrela saznanja i znanja studenata i učenika, poglavito, a danas sjedišta gradonačelnika Sarajeva.

Hozin crtački potez je razbokoren u finom dosluhu sa šarom maurske impostacije vanjske, fasadne likovnosti Vijećnice. Spoj umjetnikove imaginacije i realiteta rađa potpuno novu likovnu vrijednost, koja nije realitet, već Hozin unutarnji osjećaj hûja vremena, koje je Vjećnica trpila, odolijevajući i bivajući gordom u svojoj graditeljskoj imaginaciji i stvarnosnoj uspravnosti.

Umjetnički angažman Irfana Hoze na raskrižjima realiteta i čiste imaginacije donio nam je rapsodično razbokoreni Hozin slikarski odnos prema prošlosti, sadašnjosti, destrukciji i ponovnom trijumfu graditeljskog i umjetničkog vjeruju!