CRTEŽ KAO TEMELJ I USKLIK

Povezani članci

• KOMŠILUK
• IZAZOVI I PREPREKE SAVREMENE LEVICE U SRBIJI
• Mapa opsade Sarajeva u britanskoj Nacionalnoj biblioteci
• OBILJEŽAVANJE EVROPSKE SEDMICE ZA SMANJENJE OTPADA U KANTONU SARAJEVO
• Naša stranka: Zašto vlast ZDK ne želi vidjeti žene na ministarskim pozicijama?
• ZBOG VELIKOG INTERESA, KONCERT DAVIDA GILMOREA ĆE BITI ODRŽAN U BKC-U

Foto: avaz.ba

Izložba crteža Izeta Alečkovića u Galeriji „Roman Petrović“ u Sarajevu

Izet Alečković rođen je 1944. u Sarajevu. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u rodnom gradu. Slikar je sa ozbiljnim tvoračkim opusom.

Kada neki slikar, skulptor ili, pak, konceptualni stvaralac dobije čast da izlaže u okviru programa Kasselskih dokumenata, u Kasselu, Njemačka, jedna je to od ulaznica za stvaralačku besmrtnost…

Izet Alečković, sarajevski slikar (bliže odredište Malta, privatno maltar par excelance!).

Izet Alečković slikar sa golemim brojem samostalnih i dvije stotine kolektivnih izložbi, ima, između ostalih i taj kasselski certifikat. Za svoju najnoviju eksplikaciju osobnog likovnog tvoraštva odabrao je najzahtjevniju, temeljnu likovnu disciplinu – crtež!!! I tu je išao unekoliko i ispred vremena, jer je ostao na čistini sa svojim crtežima… Igrao je va bank!

I uspio je.

Ne samo uspio silinom poetizma svoje ukupne izložbe, već prije svega, nekom, samo njemu znanom, uravnoteženošću kompletne postavke!

Treba reći da ovom rijetko serioznom izložbom slikar Alečković vraća dignitet suvremenom likovnom stvaralaštvu u Sarajevu i BiH. Dapače, na ovoj soareji Alečković pokazuje da njegovi crteži pjevaju, da se pretvaraju u svojevrsne samoopstojne poetske akte! Jer, sve je počelo crtežom, na ruinama altamirske pećine; sve se razvija crtežom, koji je temelj i usklik i drevne umjetnosti i današnjeg slikarstva…

Kao da temeljnost ljudskih kostiju i skeleta, ali i džinovskih kostura, koji me nemalo podsjećaju i bitno asociraju na izumrle dinosaure – čudovišna bića koja intrigiraju maštu današnje djece (?!), pjeva da taj pjev likovnoga pismena, zanatski bogato opečaćenog, progovara artističkim poetizmom i suvremenoga, ali i negdanjega, gotovo zaboravljenoga svijeta.

Na jednoj od slika – crteža, Alečković varira motiv sa stećka, motiv moćne koncentracije, sa trovrsnom energijom: energijom konja i konjanika; energijom uzbibanog promatrača i malog čovjeka – djeteta u kome se javlja divljenje za čudesni skok u nepoznato…

U nesaznatljivo!

Na ovoj izložbi kao poseban novum Alečković koristi boju kao pozadinu, kao svojevrsni grunt ili background na kojem njegove koščate strukture izvode imaginarne plesove, čudesnu magiju giba, veličajući život iz pozicije smrti…

Alečković koristi boju kao novi motiv u svojoj likovnoj senzacionalnosti da bi zelenim ili plavim plohama dao neku vrstu smirujućeg mementa ukupnoj crtačkoj skulpturalnosti svoga nemalo genijalnog istupa…

Zanimljivi su na ovoj izložbi, posebno, ramovi koje slikar nalazi na jeftinom buvljaku, a oprema likovno decentno, da bi u tom istom ramu skeleti, čudesna bića, prepotopske ptice, ljudi, čudesne životinje,  sve kroz skelet i muskulus, govorili o suvremenosti življenja, sa ishodom koji sluti apokalipsis. Samo,  taj apokalipsis nije običan. On je kod Alečkovića umiren, pretvoren u svojevrsnu sordinu, upravo u svjetlu njegovog predavanja crteža boji…

Na otvaranju ove izložbe u Galeriji „Roman Petrović“, kazao sam rečenicu iz koje apsolutno stojim: da je ovo konačno jedna ozbiljna izložba u Sarajevu, izložba koja vraća dignitet likovnoj umjetnosti u Sarajevu i BiH, događaj koji se izdvaja od poluamaterskog šarlatanstva, a nerijetko i čistog amaterizma stvaralaca (???), koji samo i isključivo medijskim jeftinim obmanama opsjenjuju prostotu…

Ulazeći u fazu zrelosti Izet Alečković sebi ne dopušta luksuz da se poigrava sa osjetilima onog malog dijela svjesne sarajevske publike, koja je zapamtila velike likovne opuse slikara koji su, između ostalih umjetnika iz drugih umjetničkih disciplina, bili veleposlanici istinske umjetnosti Grada na Miljacki.

Poštena izložba istinskih umjetničkih poriva na najtežoj disciplini – crtežu, kao svojevrsnom kliktaju i ushitu likovne umjetnosti.