CRVENI STARI MOST ALICE JAKIROVIĆA
Povezani članci
Foto: Flickr
Kada god susretnem, a biva to svakodnevno, Stari most, mostarski na nekoj vrsti crvene užarene draperije, što je plodom imaginacijskog vrela mostarskog slikara Alice Jakirovića, zapitam se o, siguran sam u to, dvije komponente slikarevog odnosa prema Starom mostu.
Prva je ona vezana za prirodne fenomene, pa se može kazati da slikar intenzivno proživljava jaru neviđenih mostarskih vrućina – zvizdana, a druga je vezana za povjesne ugroze Staroga mosta.
Samim načinom crtačke vehementne skicoze Jakirović progovara istinito i krajnje proživljeno o mijenama, koje je povjesno gledajući proživljavao i preživio Stari most.
Od čuvene rečenice mimara Sinana, koji ni sam nije povjerovao da je izgradio Stari most: “Uzgor je, ljudi, most stoji, uzgor je…“ preko zločinačke zapovjedi: “Pali!“, pa do blasfemično krajnje neuvjerljivih govora političara na otvaranju obnovljenoga mosta, koncentrirala se Jakirovićeva tvoračka magma, koja je onda prešla u svojevrsni pucanj umjetnikove energije u kojoj su supstituirane i povjesne istine i laži i tmice i oluje što su bile stoljetnom ugrozom ovoga zema ljudskoga čuda, koje u vremenu plijeni skladnošću i ljepotom graditeljske imaginacije.
Ovom slikom Jakirović nije samo pokazao tvoračku originalnost, već i dubinski studij slojeva povjesti i sadašnjosti na našim zemljopisnim i hirovitim političkim prostorima…
Crvena draperija kao svojevrsna kulisa iza Staroga mosta simbolički mi šapuće da dok je radio na ovoj slici u uhu Alice Jakirovića kao da su odjekivali Miljkovićevi versi: “…Ko ne ume da sluša pesmu slušaće oluju…“
Jedinstven portret ovozemaljskoga čuda nad Neretvom iz imaginacije, ali i znanja Alice Jakirovića.