DA LI ĆU DOŽIVJETI

Povezani članci

• VALCER
• U Mostaru izložba fotografija “Sjećas li se Sarajeva” Milomira Kovačevića Strašnog
• OTVORENO PISMO UPRAVNOM ODBORU, PROGRAMSKOM VIJEĆU I MENADŽMENTU BHRT I JAVNOSTI
• Stjepan Mesić: Treba nam Balkan po mjeri čovjeka
• Dajte Srbiju Rusiji!
• Tužilaštvo BiH zatražilo obustavu rušenja kuće zločina u Višegradu

Foto: VKS

Kako zalazim u pozna godišta tako se javljaju skrivene i neskrivene želje. Stari se, prijatelji moji, stari, a nismo toga niti svjesni dovoljno. I eto, tako, ponekad netko i u poznim godištima ima megalomaniju od želja.

Ja, ja, pak, ne…

Nasmijati će se mnogi jednoj od mojih vjerojatno posljednjih želja. A želja proizlazi iz svakodnevnog i svakonoćnog drndanja starudijskim šklopocijama, jer sarajevski tramvaji samo na to još liče.

Ili, kao što je jedan bh. filozof svojoj prijateljici za stanje njenog vozila kazao: Ovo auto samo još boja drži na okupu…

Nehumano je izlagati bubrege i sve svoje druge organe ovakvim tramvajima kakvim nas časti kadaverični sarajevski Gras…

Zato bih poželio da Sarajevom počnu voziti europski relevantni niskopodni tramvaji, da se još ono malo vremena što mi je u životu preostalo civilizirano vozim gradom, koji je među prvim europskim metropolama imao tramvaj kao sredstvo javnoga transporta…

Bože da li ću doživjeti da se od Ilidže do Baščaršije provezem niskopodnim, građanina dostojnim tramvajem!?

Moja bi pokojna baka u ovoj situaciji kazala: Daj bože kćeri da te aga uzme, ali…
Moja je želja snažna, a da li ću sa ovoga svijeta ponijeti sliku niskopodnog tramvaja na sarajevskim prometnicama zavisi samo od onih kojima glasanjem dajemo pravo da odlučuju o svemu.

Nisam siguran.

Ustvari, sa ovim gradskim i kantonalnim vlastima koje se i ne voze tramvajima sve sam sigurniji da u vječna lovišta odlazim sa zvukom i lomljavom tramvajskih kadavera, sarajevskih!!!