DANJA ĐOKIĆ: ISTOČNI GRIJEH – MOJ USUD ŽENE

Povezani članci

• MEHMED KLEPO: Retrospektivna izložba
• JEDAN MIJEŠANI BRAK, LITRU I VODU
• GUDAČI SVETOG ĐORĐA
• SLIKARSTVO KOVAČICE I PADINE
• EVROPSKI HAIKU
• Reagiranje Snježane Kordić na tekst Borisa Budena povodom Deklaracije o zajedničkom jeziku

Foto: Flickr

…”Pakao je prekasno viđena istina”. Kazao je Thomas Hobbes. Ako bi Hobbesa malkice pojednostavili ili sebi približili konstatirati ćemo sljedeće: Zločestim djelovanjem dajemo šansu paklu a humanim blago nagovještavamo Tvorcu da još ima nade i za Tvorca i za tvorevinu. Pjevaj Danja! (H. Dž.)

TOMAŠICA I DRUGE PALESTINE

(FRAGMENT O KOSTIMA)

U kojoj ćeš me majko

od zemlje odvojiti

i prepoznati?

Po anatomiji?

206-350, ovisno o dobi:

u lubanji (22 kosti)

u srednjem uhu (6 kostiju)

u grlu podjezična kost

u ramenom pojasu (4 kosti)

u prsnoj šupljini (25 – 27 kostiju)

u kralježnici (24 kosti)

u ruci (6 kostiju)

u šaci (54 kosti)

u zdjelici zdjelična kost

u nozi (8 kostiju)

u stopalu (52 kosti)

ili po duši

o rako otvorena

iz koje majke odvajaju

kosti od snopova

plačuć suzom zemlje

i same se okoštavajući

ne bi li se kostima lakše prepoznale

ZEMLJA JE MEĐUNOŽJE SVEMIRA

Vjerujem ti,
Ne moraš misli
Uvijek cenzurirati.
Ako i vrisnem
Iz petnih žila,
Od tjemena
Na dolje
Ću se ohladiti.
Apsolutna nula,
Sa izbaždarenom
Plus, minus
tolerancijom,
Je zakon po
Kojem funkcioniram.
Znaš kako uvijek,
Savršeno nesavršena,
Potpuno
Predvidljivo
Reagiram.

* * *

Ne moraš se opravdavati,
Odabrala sam te grješnog
Samoj sebi na sliku i priliku.

I sad oboje grješni griješimo
I ispravno se ispravljamo

Istinskom Iskrenošću
Steriliziramo.

Grješne misli,
Bludna predvečerja,

Jutarnja otrježnjenja
Na čelo previjamo.

U bolničkim hodnicima
Nude ozdravljenje
Na pomoćnim krevetima,
Ako nas i budu htjeli zadržali
Zbog akutne upale grješnosti
To se kod kuće uspješno liječi.

U prolazu, ako se
O tebe očešem,
Nosit ćeš na duši
Jedini poročni
Dio mene

Istočni grijeh
Moj usud žene.

Danja (Gašpar) Đokić rođena je 05.10.1960. godine u Pločama, R. Hrvatska. Do sada je izdala devet zbirki poezije: “Mirisni tragovi u meni”, “Dah proljeća u sazreloj jeseni”, “Ravnoteža svemira u kojoj smo se sreli”, “Mjesec u suzi”, “Sunce, pod bosim nogama”, “Žmireći put, zvijezda”, “Uspavanka za dvije tišine”, “Motiv za etidu”, „Svedan za sve moje“. Prva zbirka poezije “Mirisni tragovi u meni” 2012. godine doživjela je reizdanje. Pjesme su joj prevedene na engleski, francuski, slovenački, makedonski, mađarski i arapski jezik. Zastupljena je u raznim antologijama i elektronskim i klasičnim časopisima na području ex YU, a 2013. godine i u prvom tomu “Antologija balkanskog sublimizma” koji je izdan u Bruxelles-u, na francuskom jeziku. Zbirka „Svedan za sve moje“ je objavljena nakon konkursa Doma kulture u Ivanjici, gdje je autorica osvojila prvu nagradu. Ušla je u zbornik Fondacije „Naji Naaman“ iz Libana za 2014. Godinu. Živi i stvara u Sarajevu, a uz pisanje poezije, piše i recenzije i književne prikaze i bavi se digital art grafikom.