Darko Cvijetić: Oda lijesodjelji
Povezani članci
- Brankica Mikić: Stogodišnjica rođenja Hulija Kortasara – Patinirano vreme
- „Rođeni za vječnost“ ili šta znači biti veliki klub
- Arsenov feral šibenskog kazališta zasvijetlit će na mostarskoj pozornici
- BOSANSKA POŠTA – MOST SA DOMOVINOM
- Hrvatska premijera filma ‘Marijine’ na 9. Zagreb Film Festivalu
- Pregled knjige „JA“, Eltona Džona
Iz biografije:
mladi redatelj, rat je, godina 1993. režira DUPLO DNO Gorana Stefanovskog, u Prijedoru,
godinu nakon logora.
U kabinetima za biologiju gradskih osnovnih škola traga za vještačkim kosturima, koje kani
vješati u dnu scene, na zadnje cugove, kao aktivni dio scenografije.
Nalazi jedan
u kabinetu za biologiju Osnovne škole Mira Cikota.
Potpisuje revers.
Nosi kostur kroz čaršiju, do pozorišta.
Na ulicama svi bježe od njega.
Od obojice.
Nakon rata sav je fundus s rekvizitom pretražio.
Nigdje kostura iz DUPLOG DNA.
Kojega je dužan OŠ Mira Cikota.
Pa je škola promijenila ime.
Potom su oko grada počeli pronalaziti hiljade njih;
kostura.
U riječima za opisivanje nema dovoljno joda.
Nema ni kalcija u vještačkim kostima.
Ničijeg DNA nema.
Kosti Mire Cikote, koje su bile obješene dok su bile ona, odmah su iza rata (prošlog, svjetskog)
prenešene na
Partizansko groblje.
Lijesodjelje su u Bosni, usljed toliko exhumiranja i lažnih kostiju – nepoželjni.
Kao neki Đepeto koji je napustio drvodjeljanje i ušao u biznis s mesom.
Zauvijek neozbiljan pred svakom piljevinom.
Darko Cvijetić