DAVOR MOJAŠ AVANGARDAN U GRADU OPTOČENOM TRADICIJOM

Povezani članci

• OD PRIJEDORA DO ZVIJEZDA
• Dževad Karahasan: Okruženi smo ljudima koji već znaju odgovore
• Kako zvuči napuštena šećerana ili njujorška burza?
• Ritual u Laibachu
• KROVOMAJSTORSKA
• Doba kad je emigrirala ljudskost

Foto: dulist.hr

Dubrovački redatelj Davor Mojaš, podjednako uspješan i kao pisac, veliki dio svog stvaralačkog vijeka potvrđivao se kroz predstave ostvarene na pozornici dubrovačkog Studentskog teatra Lero.

Režirao je Mojaš dramske tekstove Čehova, Brehta, Feđe Šehovića, Vadenskog, Ruževiča, Žarija, Držića, Beketa, Harmsa, Majakovskog, Vitkijeviča, Ivšića, Vojnovića, Šklovskog, Galčinjskog, Joneska, Terentjeva, Milišića, Gučetića.

Od 1990. svoju poetiku usmjeravao je svojim autorskim projektima, u čemu je postizao i zavidne festivalske uspjehe. Predstave ovog, po mnogo čemu nekonfekcijskog režisera bile su kvalitetnijim dijelom kazališnih manifestacija iznimne reprezentativnosti kakve su, nesumnjivo Dubrovačke ljetnje igre, Dubrovački dani mladog teatra, Splitsko ljeto, IFSK, Bijenale mladih Mediterana, BRAMS, Mlad otvoren teatar, Teatar fest, Eurokaz, PUF, Karanteni, Festival glumca, Dani hrvatskog kazališta.

Mojaševa redateljska snatrenja upoznala je i publika Londona, Beča, Mančestera, Konventrija, Liverpula, Glazgova.
Ovaj avangardni, svojom poetikom kazališnoj stvarnosti naklonjeni redatelj, ostavio je neizbrisiv trag i u Kazalištu Marina Držića iz Dubrovnika, Kazalištu  Ivana plemenitoga Zajca na Rijeci, u Teatrinu…

Aktivno se, uz redateljski rad, ispoljavajući i kroz pisanu riječ, i to kroz više žanrova, Davor Mojaš je svoj talenat potvrđivao kroz dramske tekstove, prozu, memoaristiku, a karakterističan je i njegov angažman pri stvaranju grafičko-književne mape Buđenje gospođe Roze, koja je nastajala u prepletu stvaralačkih imaginacija sa Rudolfom Peterom.

Stvorio je i monografsko djelo Lerovnica, posvećeno studentskom matičnom kazalištu Lero iz Dubrovnika.
Redatelj i pisac, Mojaš je književnim, pretežno esejističkim radovima, participirao i participira na Trećem programu Hrvatskog radija.

Živeći i stvarajući u gradu golemog tradicijskog potencijala među dubrovačke zidine i tvrđe unosio je dah europske kazališne avangarde.

Zato je njegov doprinos dubrovačkom, hrvatskom ali i južnoslavenskom kazalištu neizbrisiv i na jedan specifičan način kazališnog istraživanja i istrajavanja u tome unekoliko i neponovljiv.