“DESET BOŽIJIH ZAPOVIJEDI”

Povezani članci

• Standardizacija kao interpretacija
• U Zagrebu počinje Interliber
• Ante Lešaja: ŠVERCANJE FALSIFIKATA (treći dio)
• NIKOLIĆ I ILIĆ VODE MAJSTORSKI KURS OPERA ZA DECU
• MESS: Održan posljednji Balkan (Con)Text razgovor sa autorima/cama dramskih tekstova
• AUTOR – ili Onaj koji jeste

Ključ svih naših oslobađanja nalazi se u “Deset zapovijedi” /”Besjeda”/. Treba ih čitati ponovo, kako bi postale naše pravilo života”!“Deset zapovijedi” /”Besjeda”/ u sebi sadrže Univerzalnu deklaraciju dužnosti čovjeka, kako bi se gradio svijet i pomirio čovjek sa ljudskošću!

Priredio: Radomir Lazić

Pod ovim naslovom prije nekoliko godina objavljena je knjiga autora Andrea Šurakija /Andrée Chouraqui/ na francuskom jeziku, koju su preveli na hrvatski jezik dr. Jadranka Bručić i dr. Kruno Pranjić, profesori Sveučilišta u Zagrebu. Djelo je posvećeno uspomeni na Renea Cassina, glavnog redaktora Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka (OUN 1948/. Autor je rođen 1917. god. u Alžiru, u židovskoj porodici, čiji su preci morali emigrirati zajedno sa muslimanima iz Španije početkom XVI stoljeća.

U predgovoru svoje knjige pisac, između ostaloga, ističe da je u rodnom Alžiru slušao “DESET ZAPOVIJEDI” na hebrejskom u sinagogama, na francuskom u crkvama i na arapskom u džamijama, što je bio izazov za njegovu knjigu, koja je donijela opću saglasnost teologa judaizma, kršćanstva i islama, jer je ona pouka u pobjedu dobra nad zlom, ljubavi nad egoizmom, mira nad ratom i svjetlosti nad tminom.

Šuraki je proputovao svijetom uzduž i poprijeko, zauzimajući se za dijalog i razumijevanje među trima monoteističkim religijama. Preveo je Toru na francuski, Bibliju sa izvornog hebrejskog i aramejskog, te Kur’an sa arapskog izvornika, demonstrirajući pri tome – kako navodi prevodilac na hrvatski – golemo lingvističko, kulturološko i teološko znanje.

U SAD ga smatraju najvećim ekumenistom XX stoljeća. Zagovarajući toleranciju i dijalog među trima monoteističkim religijama, Šuraki smatra da ove svjetske religije, ali i druge, mogu biti trajno i pouzdano jamstvo svjetskog mira.

U islamu kakvog je autor susreo, upoznao i zavolio u Alžiru, ništa ne nadmašuje vjeru muslimana kao što to čini pet dnevnih molitvi, kada klanjajući se i klečeći slave Boga – ističe autor – dodajući da je zavolio islam, koji je židovima priznavao zaštitu, zahvaljujući kojoj od muslimana ne doživiše strahote Inkvizicije, ni okorjelu mržnju antisemitizma, koji je kršćanstvo osramotio!

U predgovoru knjige, među nekoliko uglednih teologa, sociologa, lingvista i dr. koji se osvrću na predmetno djelo, nalazi se i osvrt rahm. dr. sci Muhameda Ždralovića, orijentaliste u HAZU, u kojem stoji:

“Savremena civilizacija na abrahamskoj/ibrahimovoj/ ideji, koju su usavršili Mojsije, Isus i Muhammed, a.s., proširila se na cijeli svijet.

Šurakijeva interpretacija “Deset zapovijedi” kroz židovstvo, kršćanstvo i islam, ukazuje na principe zajedničke trima religijama, za razliku od sličnih djela koja najčešće ističu razlike među njima”!

Šuraki smatra da je riječ ZAPOVIJED uobičajena teološka odrednica u zapadnom civilizacijskom krugu, neprikladna radi svoga naredbodavnoga prizvuka, a da je riječ BESJEDA prikladnija kada se Božije odredbe tumače na vjerskim podukama. Osim toga Šuraki ističe da Božije upute date Mojsiju /Musa, a.s./ nisu izjavljene u imperativnoj/zapovjednoj/formi, nego u formi futura.

Dakle, npr. nije: ne ubij, nego: nećeš ubiti! Autor naglašava da “Deset zapovijedi” /”Besjeda”/ nisu upućene samo na tri monoteističke religije, nego cjelokupnom čovječanstvu! Razmatrajući smisao “Zapovijedi” /”Besjeda”/ u kontekstu ljudske slobode, autor ističe da “Deset zapovijedi” /”Besjeda”/

nisu svrha za sebe, nego su sredstvo da se stigne do slobode, jer su one pobuda procvatu svetoga života, koji potječe od Stvoritelja.

A zatim, autor sa rezignacijom konstatira da u stvarnosti ljudskoga bitisanja postoji jedna grdna tragedija: idealnu viziju Božijih proroka/poslanika/ realnost bezočno pobija, jer imamo podijeljen, iskomadan svijet, carstva se neprestano međusobno bore, čovjek posvuda rasprostire svoju terorizirajuću moć.

Tako je čitav svijet raspolućen: s jedne strane je svjetlost, dobro, ljubav, mir, radost, život; s druge strane je tama, zlo, mržnja, rat, užas, smrt!

U izvornom judaizmu, prema autoru, “Deset zapovijedi” koje su predstavljene na dvostrukim kamenim pločama, glase ovako:

– Jednom samo Bogu ćeš se klanjati,

– I ljubiti Ga savršeno,

– Dobro/imovinu/ drugoga uzimati nećeš, ni hotimično zadržati za se,

– Za dobrima drugoga ti žuditi nećeš, da bi ih ti nepravedno imao,

– Pohotan biti nećeš,

– Ubijati nećeš,

– Preljuba činiti nećeš,

– Krasti nećeš,

– Nećeš lažno svjedočiti,

– Nećeš žudjeti za suprugom druga svoga.

U kršćanstvu, prema autoru “Deset zapovijedi” u izvornoj formi glase ovako:

– Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemoj imati drugih bogova uz mene,

– Nećeš izgovarati ime Gospodina Boga uzalud,

– Sjeti se da svetkuješ dan Gospodnji/nedjelju/,

– Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji,

– Nećeš ubijati,

– Nećeš počiniti preljubu,

– Nećeš krasti,

– Nećeš lažno svjedočiti protiv bližnjega svoga,

– Nećeš poželjeti tuđe stvari,

– Nećeš poželjeti žene bližnjega svoga.

U islamu, prema autoru, na temelju izravne objave “Deset zapovijedi” glase ovako:

– Nećeš štovati drugoga do Allaha,

– Voljeti svoga bližnjega kao samoga sebe i štititi slabe,

– Voljeti, častiti i pomagati oca, majku i svoje bližnje,

– Primati nesretne, siročad, napuštene, putnike, strance kao Allahove goste,

– Ne ubijati,

– Ne činiti preljubu,

– Ne biti razvratan, rasipan, ni škrt,

– Ne budi ohol i poštivaj sva bića,

– Poštivaj vlasništvo drugoga, posebno siročadi,

– Budi pošten, budi u svemu cjelovit, ne krivotvori pisano, ne varaj na vagi i metraži, ne svjedoči lažno, ne bavi se posuđivanjem novca uz kamate.

Autor napominje da Kur’an potvrđuje vjerodostojnost Tore i Novog zavjeta kao Božijih objava, koje su nepouzdani prenosioci /naknadno/ preinačavali!

Svih “Deset zapovijedi” kroz egzegezu svetih tekstova Tore, Novog zavjeta i Kur’ana Šuraki temeljito komentira, pozivajući se na najviše teološke i filozofske autoritete, počev od onih antičkih do naših savremenika.

Na kraju ovaj vrijedni i plodni pisac, književnik, poeta i prevodilac, zaključuje svoje filozofske opservacije slijedećim mislima: Svjetskog mira neće biti bez mira među religijama. Ali, neće biti ni mira među religijama bez buđenja svijesti svakog pojedinca. Spasiti svijet – ovaj san svih Božijih proroka /poslanika/ i njihovih pratilaca – postaje u naše dane tek pobožna želja. “Moj je san – ističe autor – vidjeti religije kako ubrzavaju hod čovječanstva prema ispunjenju prvotnog ljudskog jedinstva. Ključ svih naših oslobađanja nalazi se u “Deset zapovijedi” /”Besjeda”/. Treba ih čitati ponovo, kako bi postale naše pravilo života”!“Deset zapovijedi” /”Besjeda”/ u sebi sadrže Univerzalnu deklaraciju dužnosti čovjeka, kako bi se gradio svijet i pomirio čovjek sa ljudskošću!