Diana Burazer: Vrijeme sve zaposjedne

Povezani članci

• Ispisnica iz antifašizma
• Nepotrebne izmjene Zakona o medijima
• Marinko Čulić: Monetizacija Tita
• “To se samo svici igraju”
• Tomislav Jakić: SVJETLO NA KRAJU TUNELA?
• Zlatko Hasanbegović u ulozi fantoma

Diana Burazer

Vrijeme sve zaposjedne

Prostor oko nas je krcat predmetima
njihovim sjenama
sjenama sjena
krcat.

Osamljeni turist na obali
sluti kišu
vješti planinar
lavinu.

Planiram bijeg!

Uplašene vlastitom brzinom
kazaljke sata
zabijaju vrhove u zidine tornja na trgu

Predmeti se polako povlače u mračne špilje
ili nepovratno gube oblike od siline svjetla.
Vrijeme sve zaposjedne
nosi
odlaže.
Prepuna je dolina nekorisnih prepreka.

Prostor ostaje krcat
sjenama
od sjena sjenama
bijelim utvara

koje se lome na oštrim rubovima
jedina dva preostala predmeta
u prostoru.

Nada

U kišnom kadru
okomito na vlastitu tugu
usprkos svemu
stoji
već sedmi dan.

U malim blatnim lokvama pojavljuje se
sunce
skromno se šire krugovi
raznobojni spektar mogućnosti,

Na rubovima se
prije bilo kakvog pokreta
razbijaju i gase
nepotrošene.

I tako u nedogled.

Onaj što stoji
očekuje da će netko važan mahnuti rukom
i da će se
kao na filmu
promijeniti kadar.

Tuga
valjda
ne može opstati
sama.
Izvan svega.

Nebeske jabuke

Kupujem voće
redovno
jabuke i naranče
u plavoj staklenoj zdjeli na balkonu izgledaju lijepo
i odgovaraju ostaloj
više-manje,
mrtvoj prirodi.

To je zdravo –
kaže Internet i moja prijateljica
kojoj je voće osnovna hrana.
Iz nedavne prošlosti
držeći u krilu nebeske jabuke
blagim smiješkom i klimanjem glave
poruku mi šalje pametna sijeda glava.
Nije ona slučajno tu – pomislim
nije slučajno u blizini
još uvijek mladolika i lijepa.

Moje jabuke danima borave u zdjeli.
Sigurne
Prije izlaska podignem rolete
dopustim jutarnjem suncu da im pruži
privid neubranosti
iščekivanje slobodnog pada i
polaganog bezbolnog nestajanja
na travnatoj površini.

Voće je zdravo –
podsjeća me i nalaz nedavnog sistematskog pregleda
dajući mi dodatni poticaj
da jabukama
i sebi
ponudim drugačiji život.

Ostajemo na istim stranama staklenog plavetnila
iščekujući noćni lahor
čaroban leteći tepih
na kojem ćemo jednom
jednostavno i veličanstveno
samo otputovati.

Strane