ENG
Đorđe Matić: Nostalgija za budućnošću 2
Autor/ica 👤Đorđe Matić
Povezani članci
Đorđe Matić
Nostalgija za budućnošću 2
Mirku
Budućnost je već stigla
gledam, čak odavde, i vidim
dobro nam ide
(samo nikom ne reci)
ne, stvarno, ne bi´ da solim dodatno (samo vam ja još falim)
ali dobro ide
sezonski futur, zgrtanje i trpanje.
i svakakvih čuda:
daju babe buže s pet zvjezdica
konobari dnevnike na uvid i karakterne opservacije stranih gostiju
picajoli pregled nacionalnih psihologija
(izračunali ih provjerljivim algoritmom visine manče),
magarac šeta tovara
(ili obrnuto bješe?)
temperatura raste (vanka je za poludit, i u glavi je za poludit)
cijene rastu (a bilo je cinije)
curi svejedno, kapa
smola s borova što gore
iznad gradova što gore sad bez ratova
nema historijske smole više
naglo obogatili, preskočili, ma iza sebe ostavili, bogati!, one tamo
cvijeli svijet je sada sa nama
i šoldi – i kultura
na Stradunu snimaju serije za djecu i maloumne
a muzikanti sviraju u gramofon, na puce, na botun
ono – sâmo svira
U istom času,
predelima, u nesrećnim
moja niskozemljakinja
postaje počasna Nišlijka (sa sve plaketu);
amsterdamska tatina princeza, Candy Dulfer u Šabanovom gradu
Princeova pobočnica u mahali pjevačkog princa sa zlatnim zubom
ona svira na zlatnom Amsterdam Free Wind alto-saksu
južnu utjehu koju je prošli put baš tu čula
gledam sliku
a dao bih ne znam šta da mogu i ja čuti, ovaj tren i odavde,
gađam koja bi pjesma mogla biti,
zamišljam, zamisli da je
prva boles’, Vere, lele prva boles
prva boles’, Vere, nišlijske kafani…
pogled mi se uplašio i odmah poletio
visoko iznad Nišvila
i dalje,
kruži, traži kao i uvijek nešto svoje
i evo ga, nađe, pa se spusti niže
u drugi mučeni grad, i bliže, na naslov i drugu sliku:
visoki jedan džentlmen, poznat, već star (“mada izgleda mlad”), a world star,
i slova naslova, u Avazu:
“John Cleese ručao u restoranu Kod Kibeta”.
Ovo, jebote, ko da ste vi pisali, kažem Elvisu
kad ste (se) prije trideset godina igrali
koševskih Pajtona,
ko “Vijesti iz budućnosti” (čita Nele naravno, šatro voditelj)
ili glas Saše Savića na radio-Sarajevu, onda:
“Bruce Springsteen svira večeras naravno u Logavinoj ulici…”
Samo gledaj, kad vam jednom ulicu dadnu:
Sarajevskih vidilaca 84 (teško vama!)
ili ploču – oni su pali igrajući se boljeg svijeta.
Vjeruj, moguće je
jer sve se ionako dogodilo već
jer ništa nije došlo kad je trebalo
i kad dođe evo, danas ne znači više ništa
govorim ti, iznutra, bez glasa, iz daljine, kao i inače
i suze mi idu
napokon,
ne što visoki džentlmen nikada neće moći razumjeti
nego više nećeš ni ti
U Hillegomu, 18.8. 2017
Autor/ica 👤Đorđe Matić
