Dragocijena nijansa ljudskosti

Gradimir Gojer
Autor/ica 13.11.2015. u 12:00

Dragocijena nijansa ljudskosti

PRIKAZ

(Svetlana Broz ”Dobri ljudi u vremenu zla”)

Knjiga Svetlane Broz sa nevjerojatnom nijansom odvaja čudo humanosti od stravičnog kala naše ratne prošlosti. 

Čitajući, godinama, različite knjige, živeći hirovitu stvarnost konca dvadesetog stoljeća i početaka dvadesetprvog stoljeća sve sam svjesniji da živimo u vremenima u kojima je čovjek čovjeku vuk, a da smo daleko od vremena u kojima bi bilo logično, da, humanistički gledano, imamo dostatne širine da čovjek čovjeku bude čovjek!?!

I onda kada sam to najmanje očekivao u moj čitateljski svijet ušla je knjiga Dobri ljudi u vremenu zla, direktorice NVO Gariwo doktor Svetlane Broz, koja potpuno mijenja optiku gledanja na ukupnu bosanskohercegovačku zbilju, ali i zbilju u mnogo širim koordinatama, čak i onim međunarodnim, svjetskim…

0,,3803078_4,00

Zašto je ova knjiga, koja je doživjela veliki broj izdanja do sada, koja je predstavljena na najuglednijim i najprestižnijim sveučilištima svijeta i koja je Brozovoj priskrbila insignije rijetkog znanstvenika u području koje traga po antroplogiji ljudskog zla i ljudske dobrote toliko bitna za našu ukupnu svijest o nama samima, o vremenu koja smo živjeli i koja živimo??!!

Brozova je napravila knjigu koju su, defakto ispisali sudionici dobrote, koja se javljala u ljudima u najtežim situacijama rata u Bosni i Hercegovini.

Njene priče – monolozi, sasvim rijetki dijalozi, sudionika ratne kavalkade u Bosni i Hercegovini toliko je uvjerljiva, da suzama natapane listine pročitavanja njene knjige, u krajnjem ishodu, donose jedan široki pledoaje za temeljnu ljudskost!!!

Brozova nije tek i samo bilježila primjerke antejske hrabrosti, da se bude čovjek u vremenu zla, ona je, gotovo lirski, vodila i moderirala, u čisto literarnom smislu, radnju ove knjige – romana?!

Usuđujem se nazvati knjigu romanom, jer za dobru prozu potrebna je radnja, likovi – osobe, vješt kompozicioni postupak…

Sve tri komponente prozne strukturiranosti posjeduje ova knjiga Svetlane Broz.

Nemoguće je prepričavati, a bilo bi i neukusno izdvajati pojedine sekvence iz ove, draguljno svjedočanstvene proze, ali ću namjerno izdvojiti storiju mostarskog psihijatra koji žrtvuje vlastiti život da bi spasio skupinu teških psihičkih bolesnika, koje bi da nije njega, u tom nesretnom ratu, jednostavno po kratkom postupku pojeo mrak.

A takvih storija Brozova je svjesno inkrustrirala u dobro odmjerenu dramatiku svoje knjige, toliko, da kada pročitamo ovu knjigu doživimo katarzu, u antičkom smislu njenog značenja!

Ipak nijansa je to kojom Brozova promatra dešavanja u ratu u Bosni i Hercegovini, ali nijansa koja ne opredjeljuje naš sud niti za jednu stranu u ratu, već ta nijansa humanosti nadsvođuje i krajnjem ishodu pobjeđuje zlo, a čini veliku draperiju na kojoj autorica iscrtava DOBRO!

Ovakvu knjigu nema svjetska književnost, ali ima bosanskohercegovačka!

Tim više me čude uporna prešućivanja literarne i političke kritike, a posebno sam iznenađen da aktualna politička misao u Bosni i Hercegovini tragom ove knjige i drugih akccija NVO Gariwo ne gradi potpuno autentičan pristup svjetskoj politici…

Jer, Brozova je ovom knjigom dala pledoaje za humanizam neviđenih razmjera, koji je sigurno snažniji, u međunarodnim razmjerama, od svakog angažiranja za druge ili treće putove

Knjiga Svetlane Broz sa nevjerojatnom nijansom odvaja čudo humanosti od stravičnog kala naše ratne prošlosti.

Zato je ona ne samo svjedočanstveni već i literarani biljur, neviđen do sad u južnoslavenskoj literarturi!

Gradimir Gojer
Autor/ica 13.11.2015. u 12:00