DRAMATIČAR LIRSKOG TEMBRA

Povezani članci

• Darko Cvijetić: To nije svijet. To je tišina koja plače
• MESS: Održan posljednji Balkan (Con)Text razgovor sa autorima/cama dramskih tekstova
• Safet Zec: “JE L’ TI ŽAO POČITELJA?“
• Preminuo Vojislav Vujanović, istaknuti likovni, pozorišni i književni kritičar
• Vojislav Vujanović: INSAN ZAIMA MUZAFERIJE
• NOTES ON ‘NOTES ON CAMP’

O stvaralačkom djelu Safeta Plakala

 Piše: Gradimir Gojer

U vremenu kada je sarajevsku poetsku scenu modelirala skupina mladih pjesnika koji su sebe nazivali sudbonosnim dječacima, tiho, gotovo iz prikrajka pojavljivao se glas pjesnika u novinarskom habitu, tada vrsnog djelatnika Radio Sarajeva, Safeta Plakala. Njegov lirski nerv ispoljavan je prije svega u brojnim novinskim i radijskim prilozima, ali vrlo brzo kroz različite pjesničke manifestacije, a prije svega kroz tada vrlo popularne pjesničke maratone, Plakalo se iskazuje i kao literarni stvaralac, ali i kao vrijedan organizator takvih manifestacija…

Safeta Plakala bolje sam upoznao u danima kada je Pozorišnim igrama u Jajcu, ali i inače općom teatarskom scenom BiH počela da hara tada, za mene osobno, prekretnička predstava Kad se mrtvi probudimo Henrika Ibzena, koju sam režirao na pozornici i za potrebe produkcije Narodnog pozorišta Tuzla. Bilo je to vrijeme kada je Safet Plakalo bio na svoj način opijen djelom velikog Henrika Ibzena. Već je bio izišao u produkciji Kamernog teatra 55 njegov prvijenac Vrh, koji je sobom nosio neke bitne naznake ibzenovske poetike i na jedan suptilan način konotirao sa pergintovskom atmosferom. Plakalo je kao vatreni zagovornik te kultne tuzlanske predstave Henrika Ibzena, a i pod uticajem mladalačke usplahirenosti vezane uz nesumnjivi uspjeh svoga Vrha, počeo daleko intenzivnije da druguje sa kazalištem, nego što je to činio prethodnih godina…

Pišući teatarsku kritiku u tadašnjim Večernjim novinama, Plakalo postaje, u nedostatku novinara – kroničara, u istoj osobi (!!!) i kritičar, ali i kroničar teatra na našim prostorima. Njegov udio u formiranju lika teatarskih festivala u BiH – manifestacija koje su bile ugledne (i ogledne!) i na širem prostoru Jugoslavije: Pozorišnih igara BiH u Jajcu, Susreta pozorišta BiH u Brčkom – sa domaćim dramskim stvaralaštvom, Susreta pozorišta lutaka i Bijenala jugoslovenskog lutkarstva u Bugojnu, bio je itekako prepoznatiljv na dva plana: na planu organizacije i na planu marketinško-spisateljske promidžbe ovih manifestacija!

Bilsko surađujući s ovim autorom shvatio sam da je Plakalova upornost u promicanju dramske umjetnosti u BiH bila korespondentna njegovom talentu kao dramatičara i njegovoj zamamnoj literarnoj akribičnosti kada je u pitanju kazališni kritičarski uklon!

Surađivali smo blisko i na formiranju dvije biblioteke Zajednice profesionalnih pozorišta BiH: Rukopisi i Prva izvođenja. Plakalo je redovito vodio i ispisivao veliki dio sadržaja biltena teatarskih manifestacija u BiH, ispoljavajući tada i u tim prilikama nešto što objektivno nije bilo niti novinarstvo, niti kazališna kritika, a niti publicistika u užem smislu… Kroz sve svoje tekstove o teatru Plakalo je dominantno provlačio jednu intimističku, lirsku crtu koja od njegovog prvog dramskog teksta Vrh, pa kroz kasnije ispisane drame: In vino veritas, Feniks je sagorio uzalud i druge, pokazuje da pjesnik u dramatičaru i kritičaru nikada nije ugasnuo! Bio je i ostao izraziti dramatičar lirskog tembra…

Likovi u dramskim tekstovima Safeta Plakala vrlo često su, poput Aleksandra Tuge u Vrhu, bili s jedne strane simbolske stature i uobličenja njegovog temeljnog lirskog struništa, a s druge, pak, odražavali su u pojedinim fazama dramske radnje određene elemente naturalističnosti.

Plakalo je kao dramatičar bio pod snažnim uticajem ne samo Ibzenove poetike, već i vrlo suvremenih teatarskih gibanja kako u dramatici i dramaturgiji, jednako i u onome što se naziva avangardna teatarska praksa, tako da su njegovi dramski tekstovi po mnogo čemu pravi odslik prisutnosti tendencija suvremenog europskog kazališta na našim suvremenim bh. teatarskim scenama.

Safet Plakalo je blisko surađivao sa redateljem Dubravkom Bibanovićem, sa kojim će tijekom opsade Sarajeva zajednički stvarati, za to doba, uistinu kultnu predstavu Sklonište, bitno inspiriranu ratnim događanjima, vrlo često velikim dijelom dramske radnje protkanu crnohumornom i rasnom komičkom crtom pisanja!

Sudjelovao sam u prvim dogovorima oko nastajanja dramskog teksta i predstave, a u slučaju Skloništa ova dva pojma: tekst i predstava toliko su neodvojivi, da se praktično jednače u mnogim elementima!. Tada sam primijetio da Plakalo dramatičar pažljivo sluša redatelja, čime sam potvrdio osobna iskustva dok smo radili na predstavi prema Plakalovom tekstu Feniks je sagorio uzalud, u zeničkom teatru. Odmah nakon ne samo bosanskog već i europskog potvrđivanja vrijednosti predstave nastale prema drami Sklonište, Plakalo, ponovo u suradnji sa Dubravkom Bibanovićem, stvara monodramski tekst Memoari Mine Hauzen…

Dramatičar snažnog lirskog tembra, jedan od osnivača Sarajevskog ratnog teatra – SARTR-a, Safet Plakalo je, praktično, dok su još trajala ratna dejstva u Sarajevu i BiH, preuzeo vođenje SARTR-a, u intendantskom smislu (!). Sve do odlaska u mirovinu, koji je uslijedio zbog narušenog zdravstvenog stanja, ovaj sarajevski dramatičar i pjesnik, mudro je vodio teatarsku kuću izniklu tijekom rata iz iznimno aktivnog pokreta duhovnog otpora u Sarajevu.

I poslije formalnog umirovljenja Plakalo nije mirovao, manje dramatičarski, manje pjesnički, a mnogo češće kao teatarski i uopće kulturni publicist, javljao se u dnevnoj štampi i periodici.

Plakalo je bio član Društva pisaca BiH, nositelj nagrada i priznanja iz oblasti kazališne kritike i teatrologije…

Značaj djela Safeta Plakala ocrtavat će se i u budućnosti, kroz kulturnu povijest BiH, bar na tri plana: na planu njegove angažiranosti kao dramskog pisca, na planu kritičko-teatrologijskog djelovanja i na planu organizacijskog direktorskog angažmana!

Izučavanje njegovog ukupnog djela stoji pred ne samo teatrološkom mišlju BiH već i pred kulturološkim projektima koji bi ozbiljno, selektivno i iznimno strogo (!!!) valorizirali jednu epohu pred agresiju na BiH, tijekom agresije i u neposrednom poraću.

Sa svojim bratom, Hatkom Plakalom, vlasnikom izdavačkog jezgra Kaligraf, otpočeo je Safet Plakalo, za trajanja svog ne predugog života, izdavanje svojih sabranih djela… Prerana smrt ovog dramatičara spriječila nas je da osjetimo do kraja ukoričenu stvarnost njegovog dramskog, lirskog i kritičarsko-teatrologijskog angažiranja.

Safet Plakalo je bio i ostao jedna tiha, drugoplana, ali iznimno bitna boja u teatarskom tonalitetu i ukupnom kulturnom životu Bosne i Hercegovine.