ELEMENTI SIGURNOG UMIRANJA URBANOG

Gradimir Gojer
Autor 6.9.2015. u 09:37

ELEMENTI SIGURNOG UMIRANJA URBANOG

Ili još jednom o trgovima kojih nema…

 

Nedavno, pišući o nepostojećim sarajevskim trgovima, nisam niti mogao pretpostaviti da će tako brzo ova tema ponovo biti u centru moga promatranja… Ovoga puta kao posljedica netom obavljene posjete gradovima sjeverne Italije. Verona, Rovereto, Trento, Padova, Venecija – svaki od ovih gradova atraktivan je i privlačan na svoj način, ali konstanta u svima, mogao bih istaći, prije svega, su njihovi trgovi!

Tek kada se pomjerimo iz naše bh. svakodnevice uvjerimo se, po tko zna koji put, kamo nas vodi naša urbana nekultura, naše nehumano tretiranje i ono malo slobodnih prostora koje nisu zaposjeli ovovremeni agresori u vidu četvorotočkaških ljubimaca naših suvremenika. Diveći se stoljetnom poštovanju koje Italijani gaje prema humanom načinu života i veličanju gradskosti kao discipline duha, hvata me istinska panika od tretmana trgova u Sarajevu, kako od lokalnih vlasti, još i više od samih građana…

No, prava i ključna pitanja su: da li Sarajevo uopće ima trgove i da li pojam urbanosti uopće živi u gradu na Miljacki?

Bojim se da svaki odgovor na ova, kao i na pitanje: da li Sarajevo ima parkove, vodi zaključku da postoje ozbiljni argumenti za konstataciju da je gradskost prognana, i to definitivno, iz Sarajeva.
Ponovo ću se vratiti temi takozvanih trgova pred institucijama kulture. Trg pred Narodnim pozorištem devastiran je do ruba logike pripadanja kakovom ruralnom stratumu, a ne plohi pred stožernom i najvećom institucijom kulture u BiH.

Kada je utihnula festivalska vreva i kada su se pogasila svjetla glamura Sarajevo Film Festivala ostala je golema rupa, koju, sad već godinama (!!!), prekrivaju crvenim sagom… A rupa je iskopana, uskoro će tomu i decenija, da bi se izvršile sondaže za navodnu podzemnu garažu!? Kako tad, tako i sad, rupa je provizorno zatrpana, nikada nisu vraćene granitne ploče… Trg (!?!) je maksimalno neuređen i neuredan, a zeleno, dekorativno (???) rastinje na njemu ošiša se i sredi tek jedanput godišnje (!) i to upravo pred Sarajevo Film Festival. I nikada više!

Ne treba ići daleko, treba stići do trga pred HNK Zagreb, da se sagleda sva bijeda našega odnosa prema urbanom komforu građana Sarajeva.

Žudnja da se trg pred Narodnim pozorištem pretvori u parking je sve snažnija, tako da nisam siguran da će povremeni (???) napori saobraćajne policije, koja izgleda još jedina ovaj prostor smatra javnim trgom, dakle i javnim dobrom svih građana Sarajeva, izdržati u borbi sa nekulturnim navikama vlasnika automobila – agresora.

Još surovija sudbina zahvatila je, poodavno, Trg kulture (???) pred sarajevskim Pozorištem mladih. Sjećam se dana kada su tadašnji gradski i kantonalni čelnici proglasili ovaj prostor Trgom kulture. Neposredno po tom, više političkom, manje kulturnom događanju izdata je dozvola komunalcima da Trg kulture postane javnim parkiralištem…

Moji, više puta opetovani vapaji da sa sigurnosnog stajališta ovaj parking treba žurno ukinuti, ostali su samo vapaji i ništa više?!  Ponavljam pitanje: ko će odgovarati za nesagledive posljedice desi li se požar u zgradi teatra, čija su publika uglavnom djeca i mladi, obzirom da vatrogasci, u tom slučaju, nemaju šanse niti prići, a kamoli intervenirati…

Da se urede samo ova dva trga, dakle Trg Suzan Zontag pred Narodnim pozorištem Sarajevo i Trg kulture pred Pozorištem mladih Sarajevo, nisu potrebna pretjerano velika sredstva, a rezultat takve humane akcije bila bila bi evidentno povećana količina urbane komocije za sve građane Sarajeva. Trg Alije Izetbegovića takođe je zapušten, najčešće i sa minimumom održavanja komunalne higijene, a najčešće je opsjednut psima i ljudima besprizornog, skitalačkog ponašanja, manje-više pijancima…

Mali trg pred kućom u kojoj je stanovao veliki pjesnik Mak Dizdar, na Baščaršiji neuređen je i na usluzi tek jednom omanjem ugostiteljskom objektu, a mogao bi biti na ponos općini Stari grad i cijelom gradu Sarajevu…

Posebno pitanje se otvara kada se pokušamo učitati u totalno nekulturni ambijent pred dva robna centra: onim koji opet dično (???) nazvaše Trgom djece Sarajeva, pred BBI centrom, kao i onaj trg na Marijin Dvoru pred Sarajevo City centrom. Ta dva trga poprište su naplavina primitivizma, najcrnjeg šunda i kičerskog ponašanja, koje svoje vrelo ima ne samo u ruralnom podrijetlju građana, već prije svega u nikada dosegnutoj gradskosti čelnih ljudi Kantona i Grada Sarajeva. Jer, treba upitati Gradonačelnika Sarajeva, a posebice načelnika Općine Centar da li je preostali dio urbane populacije Sarajeva osuđen da do kraja života trpi teror naivno sklepanih kućica na ovim trgovima, u kojima se turistima i domorocima nudi sve osim suvenira Sarajeva, što govori o totalnom porazu civilizacije na prostoru urbaniteta (???), koji još nosi naziv Sarajevo!

Te kućice, ograđeni prostori, u kojima prebogati finansijeri kiča nude mladima da igraju košarku i nogomet na ovim trgovima, ili pak, reklamiraju najnovije osione i brze četvorotočkaše samo pokazuju da je kapitalizam u Sarajevu izjednačen sa totalnim primitivizmom…

Sve je na prodaju, pa i plohe koje su neki arhitekti osmislili da bi učinili naše živote ljepšim, humanijim, bogatijim!

Voljom gradskih otaca, čija neodgovornost nema mjere ti trgovi postali su oaze gluposti, primitivizma, totalnog siromaštva duhom.

Posebno pitanje je trg pred sarajevskom prvostolnicom – Katedralom Srca Isusova. Na tom trgu iz godine u godinu izvrgava se ruglu dio građanstva koji svoje obrede vrši u Katedrali… Reklamirajući sve, bukvalno sve, od kozmetike do automobilskih guma, bučnom glazbom ometaju se molitveni rituali u Katedrali?!?

Za ovu rabotu koja ima za posljedice i poremećene međuvjerske odnose, nitko do danas nije odgovarao. Ovaj problem posebno dobiva na značenju kada se zna da je nedavno na ovom trgu otkrivena statua jednog od najvećih prijatelja BiH u povijesti, Ivana Pavla II.

Problematika trgova daleko je šira od ovih mojih skicoznih natuknica, jer dok su trgovi u Centru i Starom gradu grubo iskorištavani za punjenje kasa općinske razine vlasti, dotle trgovi u Novom gradu i Novom Sarajevu trajno ostaju bez ikakovih duhovnih sadržaja, a trg koji je samo asfaltirana ili popločana ploha nije trg. To je mjesto kojim prolaznici tek i samo hode, a poneko se i zaustavi da bi sa razgovorljivim sabesjednikom razmjenio koju u prolazu… Eto, možda u toj komunikaciji i dijalogu slučajno začetom u prolazu ima više gradskosti nego na trgovima (???) na kojima caruju opsjenjivači prostote na način suvremenih sarajevskih agresora na urbanu kulturu?!?

Gradimir Gojer
Autor 6.9.2015. u 09:37

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija