Esad BAJTAL: Konkretna i sistematski-dosljedna borba blohovski uspravnog Schwarz-Schillinga

Esad Bajtal
Autor 15.9.2022. u 10:02

Izdvajamo

  • U širem kontekstu, a sa stanovišta Mc Luhanovske logike Svijeta kao „svjetskog sela“, čak i u slučaju stvarnih dilema bilo koje vrste, izbor mora biti ona alternativa kojom se, sprečava nanošenje patnji bilo kom dijelu svjetske zajednice. U našem slučaju, i Schwarz-Schilling to na svoj način logički-argumentovano demonstrira, radi se o prividnom konfliktu činjenica i naizgled nesaglasnih normativa, koji, racionalno gledano, nije nerješiv. U najkraćem: iz onoga što jeste, valja izvesti zaključak o onome šta treba činiti. U konkretnom, šilingovski viđenom stanju stvari, taj zaključak je jasan – u ime mira i boljitka za sve, mora se prekinuti krvavi tok događaja i tvrdoglavo-bahatoj nasilničkoj ideologiji, odgovoriti silom na silu i oružjem na oružje. Tačnije, u ime mira i života, zaustaviti jednu krvavu, ničim opravdanu velikosrpsku agresiju i privesti je kraju. Upravo zato, sav autorov politički i ljudski angažman, baš kao i ova knjiga, kako sam kaže, posvećeni su „ljudima u Bosni i Hercegovini, za sretniju budućnost u Evropi“.

Povezani članci

Esad BAJTAL: Konkretna i sistematski-dosljedna borba blohovski uspravnog Schwarz-Schillinga

Foto: Nedim Grabovica / Radiosarajevo.ba

Knjiga “Prokockani mir u Bosni”, autora Christiana Schwarza-Schillinga, bivšeg međunarodnog medijatora i visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, višedecenijskog neumornog borca za pravdu i istinu, predstavljena je juče u Sarajevu.

Donosimo (uvodni) tekst dr.sci. Esada Bajtala objavljen u knjizi kao “Riječ izdavača”.

 

Moramo gledati istini u oči;
ne radi se više o očuvanju mira, vlada rat.
… Još je gore: ne samo da vlada rat, vlada genocid!
Ne ratuje se protiv vojnika, nego protiv žena, djece, staraca,
protiv onih koji stoje kraj grobova i sahranjuju svoju rodbinu
i protiv onih koji idu po vodu – na njih pucaju. 

***

Ako nemate hrabrosti da u odlučujućim trenucima
donesete i neprijatne odluke, ta će vas tema
sve više tjerati da iznalazite opravdanja
zašto niste mogli donijeti te odluke,
i ta opravdanja onda postaju sve apsurdnija.

Christian Schwarz-Schilling

Gornji citati nedvosmisleno govore da je autor knjige, za razliku od nedopustivo indolentne Evrope i Zapada kojima se obraća, budno prateći užasno krvava ratna zbivanja u Bosni, jasno shvatio s kim ima posla i s čime se uhvatio u koštac.

Sa srpske strane to je beskrupulozna, radikalno zločinački instruirana soldateska koja, gazeći preko živih i mrtvih, makijavelistički krvavo utire put svojim neljudskim, velikodržavnim, anticivilizacijski projektovanim ciljevima. Sa druge strane je neodlučna, pristrasna i lažno neutralna Međunarodna zajednica, katastrofalno pasivna, jeftino-politički nespremna da reaguje u skladu sa mandatom i zadatkom vlastite misije. Zajednica koja nametnutim embargom na naoružanje, pod krinkom tobožnjeg „mirnog rješenja“ – uskraćuje jednoj, vojnom agresijom napadnutoj članici UN-a, legitimno pravo na samoodbranu. Zgrožen tom, i nizom drugih civilizacijski poraznih činjenica, vođen vlastitom savješću i impetusom moralne pobune, Christian Schwarz-Schilling kreće odlučno u neravnopravnu borbu protiv enormno naoružanog etno-ideološkog razbojništva, s jedne, i za povijesnu pravdu, mir i sreću građana, iznutra i spolja (od komšija i susjeda), brutalno napadnute Bosne, s druge strane. O tome direktno svjedoči činjenica da je knjiga, baš kao i njegova borba „Posvećena ljudima u Bosni i Hercegovini, za sretniju budućnost u Evropi“.

Prepoznajući smisao, razložnost i veličinu te veličanstvene donkihotovske borbe autora – u znak zahvalnosti i poštovanja –  izdavač KULT/B objavljuje prevod knjige na bosanski jezik, čineći time bosanskoj javnosti dostupnim i nešto od onog vješto skrivanog, što je – kao diplomatska privilegija – bilo poznato samo užim političko-diplomatskim krugovima u svijetu. Jer, kako sam Schwarz-Schilling kaže, velikosrpski ideolozi i ratni huškači oko Slobodana Miloševića su, hladno se cereći, brutalno pogazili narativ da su sloboda i ljudska prava univerzalne vrijednosti. Kao njegovi poslušnici, Radovan Karadžić i Ratko Mladić, atakujući upravo na te slobode i ta prava, poveli su surovo-pljačkaški rat „koji nije bio građanski“ (kako to uporno i danas tvrde), nego krvavo osvajački, u kome Bosna postaje žrtva velikodržavne „srbijanske megalomanije i agresije“.

Imajući na umu sve to, Izdavač nalazi za shodno da, objavom ove knjige u svojoj biblioteci Documentum, oda autoru etičko i moralno priznanje za njegov sistematski i ljudski iskren angažman, kako na prekidu razbojnički-krvavog rata juče, tako i na uspostavi i stabilizaciji varljivo-krhkog mira danas. Radi se o knjizi-dokumentu od izuzetne važnosti za relevantnu spoznaju i prosudbu uzroka i posljedica srpske agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. – 1995. čiji autor (tada ministar u vladi SR Njemačke) u znak pobune zbog „nemoralnog i neprihvatljivog“ odnosa Zapada prema tragediji i stradanju ljudi u Bosni, demonstrativno podnosi ostavku.

Ukratko govoreći, Schwarz-Schilling, svojim ratnim i poratnim angažmanom, javno problematizira odnos važećih političkih principa (resp. moralnog kodeksa) Međunarodne zajednice, s jedne, i društvene prakse sračunate izdaje tih principa, s druge strane. Dovodeći tu, i takvu, principijelno neprihvatljivu praksu u pitanje, Schwarz-Schilling zagovara i traži drugu, s etičkog stanovišta adekvatniju i uzročno-posljedično učinkovitiju. Odnosno, traži konkretnu reakciju koja bi bila saobrazna pisanim dokumentima, konvencijama i standardima Zapadne zajednice i niza državnih institucija njihovih članica od EU do UN-a.

Pojednostavljeno govoreći, već postojeći normativi i dokumenti Zapada, osnov i moralni kriterij svoje političke vizije nalaze u samorazumljivom etičkom principu koji implicira da nije dozvoljeno činiti patnju koja se može izbjeći. Tačnije, da se moraju spriječiti bolne nevolje pripadnika jedne zajednice ukoliko je to izvodljivo. Shodno tome, Schwarz-Schilling sistematski traži od međunarodne zajednice da svoje akcije, u ratom razaranoj Bosni, dovede u sklad sa moralnim principima koje sama zagovara. Odnosno, da svoje bivanje u Bosni, iz puko-formalnog prisustva, prevede u djelovanje saglasno konvencijama i standardima mnoštva važećih dokumenata i sporazuma međunarodnog karaktera.

Sam Schwarz-Schilling ponaša se upravo tako: svoje vlastite prosudbe i postupke usklađuje i provodi na tragu zova dužnosti koju nalažu moralni kodeksi Zapadne zajednice (Njemačka, SAD, EU, UN, NATO), kojoj i sam pripada. Jer, kako to kažu neki od njegovih istomišljenika i saboraca, u barbarskom ratu protiv civilnog stanovništva, u brutalnoj vojnoj agresiji, nije dovoljna samo humanitarna pomoć ni eufemistička retorika o „zaraćenim stranama“ koje „treba da se dogovore“, nego da (shodno članu 51. povelje UN-a), napadnuta nacija ima prirodno pravo na individualnu i kolektivnu samoodbranu.

U slučaju Bosne to pravo individualne samoodbrane, uskraćeno joj je embargom na naoružavanje, a kolektivno, upornim, formalno-pravnim  izgovorima izbjegavanja – konvencijama kodifikovane i kontekstualno neizbježne – vojne intervencije međunarodne zajednice. Zajednice koja zna, ali izbjegava da sagleda očiglednost onoga šta jest: a to je, jezikom Beka i Kovena (D. Beck; C. Cowan), devijantna „crvena svijest“ koja ratom, pljačkom, silovanjem, porobljavanjem i otimačinom bez osjećanja krivice, osvaja tuđe teritorije. To je, povijesno-komparativno gledano, ista ona svijest koju nalazimo kod kriminalnih grupa, paramilitarnih jedinica i bandi, kakve su Ku-Klux-Klan, te nacionalistički i profašistički pokreti političkih stranaka koje slijede ultradesničarske ideologije. Kao takva, prisutna je kod nadmenih pojedinaca i društvenih zajednica koje same sebe, izdižući se iznad svih drugih („nebeski narod“), izjednačavaju s bogovima.[1] I dok krv nedužnih, uz planski organizovane pokolje, neselektivno bombardovanje gradova i terorisanje civila na sve načine, lipti potocima, Zapad sve to posmatra pasivno i neodgovorno-mirno, svodeći svu svoju tobožnju brigu i civilizacijski neizbježne obaveze na krajnje neučinkovite, neredovne (agresorski otežavane) dostave „humanitarne pomoći“.

Na tragu buđenja i osvješćivanja tako dremljive i moralno zaspale Međunarodne zajednice, Schwarz-Schilling sistematski poduzima čitavu lepezu najrazličitijih aktivnosti i poteza: od pisanja pisama njemačkim i svjetski relevantnim političkim akterima i institucijama, do govora, izjava, intervjua, telefonskih razgovora, apela, sastanaka, inicijativa, putovanja, međunarodnih konferencija … I, konačno, radi što boljeg uvida i pribavljanja konkretne argumentacije „na terenu“, u svojstvu medijatora Međunarodne zajednice, od samog početka rata, izlažući se svim opasnostima, obilazi ratom zahvaćene gradove Bosne. I uz sve to, jedini je Visoki predstavnik koji je finansirao svoje troškove i izdatke saradnika u toku više godina, a i rezidenciju u Sarajevu, koja još uvijek djeluje, održava ličnim sredstvima. Neposredno poslije rata zauzimao se kod vlasti SR Njemačke za što bolji status bh. izbjeglica i pomoć u obezbjeđenju uslova (izgradnja kuća i stanova) prije njihovog konačnog povratka.

Etički gledano, Schwarz-Schilling, dosljedno slijedi ključni princip moralne filozofije da je neki oblik ponašanja neizbježan i legitiman, ako djelovanje u skladu s njim vodi tome da se izbjegnu bol i neugoda članova neke, nasilju i represiji izložene zajednice. Za njega, nikakav stvarni ili samo prividni konflikt dužnosti (npr. interpretacije njemačkog Ustava, izgovor o „višku naoružavanja“ itd. itd.), ne može biti opravdanje za prikrivenu lagodnost pukih verbalnih osuda u službi francusko-britanskog licemjerja i praktičnog nečinjenja. Ukratko, za Schwarz-Schillinga djelovanje po savjesti mora biti iznad svih privida i besmislenih izgovora. Čak i ako neki normativ protivrječi nekom drugom normativu, u okviru istog moralnog kodeksa, onda neodložno djelovanje mora biti u službi sprečavanja aktualnih patnji koje neka ljudska zajednica trpi. U tom smislu, Schwarz-Schilling zagovara i traži hitnu vojnu intervenciju u Bosni, jer samo ona može dovesti do prekida goleme nevolje nedužnih ljudi koji, zbog apetita ideološke i teritorijalno-ekspanzionističke obijesti srpske velikodržavne ideologije – pate u bolu i krvi.

U širem kontekstu, a sa stanovišta Mc Luhanovske logike Svijeta kao „svjetskog sela“, čak i u slučaju stvarnih dilema bilo koje vrste, izbor mora biti ona alternativa kojom se, sprečava nanošenje patnji bilo kom dijelu svjetske zajednice. U našem slučaju, i Schwarz-Schilling to na svoj način logički-argumentovano demonstrira, radi se o prividnom konfliktu činjenica i naizgled nesaglasnih normativa, koji, racionalno gledano, nije nerješiv. U najkraćem: iz onoga što jeste, valja izvesti zaključak o onome šta treba činiti. U konkretnom, šilingovski viđenom stanju stvari, taj zaključak je jasan – u ime mira i boljitka za sve, mora se prekinuti krvavi tok događaja i tvrdoglavo-bahatoj nasilničkoj ideologiji, odgovoriti silom na silu i oružjem na oružje. Tačnije, u ime mira i života, zaustaviti jednu krvavu, ničim opravdanu velikosrpsku agresiju i privesti je kraju. Upravo zato, sav autorov politički i ljudski angažman, baš kao i ova knjiga, kako sam kaže, posvećeni su „ljudima u Bosni i Hercegovini, za sretniju budućnost u Evropi“.

Budno ga prateći, Izdavač je shvatio da Schwarz-Schilling, kao kriterij i uporište svojih moralnih sudova, zahtjeva i konkretnih političkih akcija, koristi samo činjenice s terena. I da za osnovu svog prigovora i kritičkog odnosa spram Međunarodne zajednice, uzima stanovište imanentne kritike – njena licemjerna, neispunjena obećanja i svjesno skrivanje iza neučinkovitih, besmislenih pregovora. Pregovora za vrijeme kojih, agresorska srpska vojska, planski-licemjerno nastavlja sa još strašnijim razaranjima i užasnim krvoprolićem, koristeći ih samo za puku kupovinu vremena i daljnja teritorijalna osvajanja.

Upravo u tome KULT/B nalazi neumoljivi izdavački raison d’ etre i moralno-etički razlog objavljivanja ove izuzetno vrijedne, moralno principijelne, činjenički zasnovane knjige, koja, u momentu turbulentne planetarne krize i kataklizmički poraznih političkih praksi, eufemistički agresivnih ideologija („specijalnih vojnih operacija“) – i javno proklamovanih izazova rusko-srpskih svetova – svjedoči grčevitu, konkretnu i sistematski-dosljednu borbu blohovski (E. Bloch) uspravnog Schwarz-Schillinga. Ne samo za Bosnu i njene ljude, nego i borbe za jedan bolji i pravedniji svijet od onoga u kome je knjiga pisana, i u kome je, logikom Zapadne, ideološki-jeftine i krajnje neodgovorne nonšalancije, prokockan njen dragocjeni mir.

—————————————–

[1] Cf: Indira Nović, Asim Haračić: Na kojem si nivou svijesti? Priručnik za političare i one koje politika zanima, Mostar, 2022. PDF, str 40.

Esad Bajtal
Autor 15.9.2022. u 10:02