Podsjećanja na jedno mnogo ljudskije vrijeme

Izdvajamo

• Na djelu je priča u ogledalu uzvišene etike i ideologije socijalistički nadahnute epohe. Teškog vremena, koje, uprkos žaru najboljih namjera, nije umaklo ni usudu povremenih padova, iracionalne nepravde i poraza, onako kako ih život, u svojoj nepredvidljivosti, i ne pitajući nas, umije i zna da režira.

Povezani članci

• Krivi su i Alija i Enes
• Milorad Popović: Nema tog vremena koje će izbrisati odgovornost SPC-a
• PORTO MONTENEGRO – IZLOŽBA SUVREMENE ARHITEKTURE IN VIVO
• Otuđeni rad
• 56. MESS U UTORAK U ZNAKU VELIKE TEATARSKE ZVIJEZDE OSKARASA KORŠUNOVASA
• Elvedin Nezirović: U temelje današnje “multikulturalnosti”Mostara, ugrađeno je 111 godina zatvora čelnicima Herceg Bosne

Donosimo recenziju prof.dr. Esada Bajtala za knjigu RAZGOVORI S OCEM, autora Frljak Nedima, u izdanju Gradske Biblioteke Kakanj, 2021. 

Šta je život? Mahnitanje
Šta je život? Puste sanje
Prazna sjena što nas ovi
O, malen je dar nam dan
Jer sav život, to je san
A san su i sami snovi 

Calderón de la Barca
(1600 –1681)

Ovo je knjiga o životu.

O snu jednog sna koji sanja Otac.

Kao prvorangirana porodična figura, Otac, kako to shvataju i razumiju simbolisti, u ravni životne i porodične svakodnevnice, predstavlja zakonodavca, nosioca reda i poretka društvenih odnosa i relacija. „On je početak institucije; kao gospodar i nebo, slika je organizovane, mudre i pravedne transcendencije“, koja, „u isti mah pripada prošlosti i budućnosti“ (J. Chevalier). On je istovremeno junak i ideal. Neizbježna slika prave stvari. Mjera dobra i zla. Učitelj. Od njega se spoznaje, kroz njega se živi. I ne samo s njim, živim, nego i nakon njega. Knjiga „Razgovor s ocem“, upravo to, i o tome, nesebično govori i na djelu potvrđuje.

Autor, Nedim Frljak, u svjesno izabranoj ulozi zapisničara, samo bilježi ono izrečeno, bez ikakvih književnih, retoričkih, vrijednosnih, ili bilo kojih drugih intervencija. Ostajući pri originalu snimka izvornog iskaza, on napominje kako tu nema ništa njegovo („ovdje nema priča po mom sjećanju“), nego je riječ o golom zapisu spontanih, i zarad autentičnosti, krišom snimanih razgovora. Tajnost snimanja kao najdobronamjerniji motiv i svjesni izbor zapisivača, daje razgovoru ne samo autentičnost, nego i neposrednost. Toplinu i spontanost, oslobođenu ambicije da se rečeno oblikuje, dotjeruje ili prilagođava eventualnim željama i očekivanjima budućeg čitaoca knjige.

O čemu je riječ?

Narator, Hamza Frljak, otac Nedimov, prosvjetni radnik i dugogodišnji direktor Centra za obrazovanje i kulturu Kakanj, logikom te oficijelne pozicije, bio je u prilici da se susreće, razgovara i druži, sa bezbroj javnih ličnosti tadašnje Jugoslavije, zemlje koja je vodila dosljednu politiku poštovanja rada, kulture i stvaralaštva. Politiku humanistički viđenog društva u kome su fenomeni slobodnog vremena – praznici, zabava, estrada, sport – i sve ono što svakodnevni život Radnog Čovjeka (kako se to tada zvalo), uljepšava, čini ljudski boljim, sadržajnijim i plemenitijim, imali svoje, jasnim propisima, precizno definisano mjesto i smisao. Na djelu je priča u ogledalu uzvišene etike i ideologije socijalistički nadahnute epohe. Teškog vremena, koje, uprkos žaru najboljih namjera, nije umaklo ni usudu povremenih padova, iracionalne nepravde i poraza, onako kako ih život, u svojoj nepredvidljivosti, i ne pitajući nas, umije i zna da režira.

I upravo taj neizbježni sukob ideala i stvarnosti, na putu najboljih namjera, daje životnu vrijednost jednoj ljudski bojenoj politici koja je, u svom idejnom zanosu, planski-svjesno težila napretku i dobru. A onda, etapno, i još dalje: od dobra boljem, od boljeg – najboljem. Ukratko, na sceni je bila ideologija poetski snovitog ideala bratstva i jednakosti svih ljudi. Knjiga nam sve to neuljepšavano kazuje i pokazuje kroz porodične, poslovne i društvene odnose, u svoj njihovoj složenosti i neuhvatljivosti, kako u Kaknju tako i izvan njega. Ništa nije skrivano, ni uljepšavano a, u svojoj, na trenutke sumorno-sivoj realističnosti, ni zlurado izgovoreno. Priča se odvija na tragu nenamjenskih, psihološki asocijativno podstica(j)nih reminiscencija dvojice sagovornika. Sjećanja na prilike, ljude i događaje, teku kao voda. Na krilima neusiljene vakat-nostalgije – koja istovremeno raduje i boli – život se vraća sam sebi. Kroz neobaveznu priču, uz neizbježni džezvu bosanske kafe, defiluju najveća imena kulture, poezije, književnosti, politike, estrade i sporta, jednog humanistički nadahnutog vremena. Neoficijelni, spontani, ponekad skriveno planski podsticani dijalozi – od prilike do prilike – u svojoj neselektivnoj sveukupnosti, daruju čitaocu aromu nebrušene životne svakodnevnice, sa svim njenim prednostima i manama.

Sudbine svih – i onih najvećih, i onih malih, običnih ljudi – u vremenu strateških roba (so, brašno, ulje, šećer, duhan), i oskudica druge vrste, prelamaju se kroz prizmu nepopustljive, rigorozno bezuslovne, partizanske etike. Krađa samo jedne suhe šljive, ili nedozvoljeno uzimanje komada namještaja, plaća se životom, što govori o snazi idejnog zanosa koji, logikom najboljih želja i nepredvidive životne dijalektike, skončava ponekad u svojoj nepojmljivoj suprotnosti. Čovjek iznad, a ponekad, i ispod svega – kako kad – produkt je tvrde aksiološke vertikale dobrih (nerijetko, čak najboljih) namjera jednog ljudski časnog, a povijesno bremenitog i teškog vremena.

Vremena u nevremenu Informbiroa.

I onog nakon toga, koje je, i u svojoj najgoroj izvedbi, civlizacijski nesamjerljivo i egzistencijalno neopisivo, još uvijek, mnogo, mnogo bolje, od ovoga kome danas pripadamo. Bili smo ljudi i građani Svijeta; Istoka i Zapada; Sjevera i Juga. Fenomen divljenja zemalja Istočnog bloka. Sva vrata su nam bila širom otvorena. Danas smo ubogi, mentalno nezreli, goli i bosi, ekonomski propali klero-etnički ostrašćeni b-h-s podanici. Balkanski provincijalci srozani na dno Evrope i civilizacije XXI stoljeća.

U tom smislu, ovaj zapis kazivanja ljudski sabranog, pedagoški empatičnog Hamze Frljka – kao inventurna riječ sjećanja i podsjećanja na jedno mnogo ljudskije vrijeme, ljude i događaje – zaslužuje da bude knjiški ukoričena i predata čitalačkoj javnosti na uvid. Iz dva razloga: starijima da se prisjete i podsjete, a mlađima da nauče … da je bilo, i da može biti, nešto mnogo bolje od ovoga što imaju danas. Uostalom, više nemaju, nego – što imaju. A, logikom ljudskih želja i snova o boljem življenju, imaju pravo da imaju. Na to nas, na početku ove priče o priči, Calderón de la Barca, poetski uzorno, i na svoj način, podsjeća:

Šta je život? Mahnitanje
Šta je život? Puste sanje
Prazna sjena što nas ovi
O, malen je dar nam dan
Jer sav život, to je san
A san su i sami snovi

Frljak Nedim, rođen (1967) i živi u Kaknju, diplomirani inženjer mašinstva po zanimanju. Osim profesije zadovoljstvo pronalazi u pisanju kratkih priča i muzici, odnosno komponovanju. Do sada je objavio jednu kratku priču “Bonton” u zeničkim Našim novinama.