GALSKI VITEZ IZ GERZOVA

tačno.net
Autor 21.6.2015. u 09:43

GALSKI VITEZ IZ GERZOVA

Piše: Gradimir Gojer

Pored Mrkonjić Grada postoji selo imenom Gerzovo. Malo ljudi u BiH, o Europi i svijetu i da ne govorim, zna za ovaj zemljopisni pojam. Malo i kazalištaraca zna da je u Gerzovu rođen teatarski intendant Vlajko Ubavić. On je, vjerojatno, i najznačajnija figura ovog malog sela u BiH?!

Ubavića sam upoznao kada sam, nakon kratkog stažiranja, a na poticaj tadašnjeg direktora Drame Narodnog pozorišta Sarajevo, Miroslava Jančića, postao dramaturg Kuće na Obali. Svojom stasitom staturom, gospodstvenim izgledom, klasičnom, uvijek dotjeranom odjećom Vlajko Ubavić nikada nije odavao svoje prethodno zanimanje. A bio je u dužem periodu pravoslavnim svećenikom??!! Predavao je budućim mladim bogoslovima, da bi nakon Drugog svjetskog rata, zahvaljujući ponajviše svom uzornom galskom obrazovanju i naslonjenosti na francuski jezik i književnost, po partijskom rasporedu došao na čelno mjesto prvog i najznačajnijeg bh. teatra. U svojoj povijesti Narodno pozorište Sarajevo, inače osnovano 1921. godine, imalo je poznatije (Branislav Nušić, Salko Nazečić, Muhamed Karamehmedović…), ali nije imalo značajnijeg čelnog čovjeka! Za svoga dugogodišnjeg upravnikovanja Kućom na Obali Vlajko Ubavić je ostavio tri krupne tekovine teatarskog angažmana: izbalansiran odnos između čiste teatarske literarnosti i izvedbenih aspekata kazališne umjetnosti; čvrstu oslonjenost na klasični literarni tekst i, skoro bi se moglo kazati, nevjerojatnu sklonost prema jednom od segmenata djelovanja kazališta, onom baletnom!

Niti jedan intendant u povijeti Kuće na Obali nije više od Vlajka Ubavića volio i obožavao baletne umjetnike i baletnu umjetnost. Ponašao se tačno onako kako je nekadašnji direktor Drame Narodnog pozorišta Sarajevo Meša Selimović u jednom eseju napisao za baletnu umjetnost: Baletna umjetnost može biti ili spektakl ili totalni promašaj…“ Ubavić je racionalno, ali galski rafinirano, gotovo iz drugog plana, formirao tatarsku estetiku u Sarajevu i velikim dijelom u BiH. Zato mi nije bilo čudno što Sarajevo nikada nije oskudjevalo baletnom publikom…

Za vrijeme upravnikovanja Narodnim pozorištem Ubavić je krajnje smisleno, na duge staze formirao prestižan baletni ansambl, kojim su dominirali, za tadašnje jugoslavenske prigode, veliki igrači poput Katarine Kocke, Slavke Pervana, Minke Kamberović, Antuna Marinića i drugih.

Nije, naravno, ovaj galski esteta zapostavljao niti Dramu, gdje je pojedine dramske tekstove i prevodio sa francuskog jezika, a niti Operu gdje je u poratnim godištima (poslije Drugog svjetskog rata!!) imao izvanredne suradnike i provoditelje svojih teatarskih nauma u Ivanu Štajceru, Mladenu Pozajiću, Miroslavu Jančiću i drugima. Nije zanemarivo istaći da je visoko kultivirani i visoko civilizirani odnos Vlajka Ubavića prema umjetnosti bio tek jedna od značajki procvata teatra u Sarajevu toga doba. Druga značajka, takođe prisutna u njegovom angažmanu bila je prisnost i veliki utjecaj u tadašnjim vodećim političkim garniturama, jer je Ubavić mislio i realizirao teatarske planove temeljem sigurne i osigurane financijske podloge, koju nije mogao ostvariti bez ozbiljnijeg patronata recentne političke moći.

Vlajko Ubavić je neobično volio sve umjetnike, a njegova slabost prema baletu nije ga sprečavala da u Kući na Obali razvija ogromno zajedništvo glumaca, redatelja, scenografa, kostimografa, opernih pjevača, opernih zborista, ali i majstora različitih teatarskih disciplina kada je u pitanju scenska tehika!

Vrijeme upravnikovanja Narodnim pozorištem galskog viteza iz Gerzova ostaće svakako ubilježeno u teatarske anale kao doba procvata sva tri vida scenskog djelovanja popularne Kuće na Obali!

tačno.net
Autor 21.6.2015. u 09:43

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija