Godišnjica koja obavezuje

Povezani članci

• Ne smijemo biti izvršitelji, ne smijemo biti žrtve i ne smijemo biti promatrači
• Gradimir Gojer: BAČANOVIĆEVI MAGIJSKI RITUALI
• FILOZOF NAD PALANKOM
• Halil Džananović: SREBRENIČKI RULET
• ‘Između etike i estetike eksplicitna po-etika Danila Kiša’ – promocija knjige Midhada Kurtovića u knjižari Buybook
• Senja Perunović: Moment u historiji

Listajući životopisne podatke vezane uz sudbu bosanskohercegovačkog, srpskog, hrvatskog, jugoslavenskog nobelovca dolazimo do ove godine, u kojoj je civilizacijska obaveza da svi iole svjesni građani obilježe dostojno i dostojanstveno četrdeset pet godina od smrti jednog od najznačajnijih europskih prozaista. Mnoge značajne i manje značajne činjenice zaklonile su i zaklanjaju ovu obljetnicu.

Andrićev život i njegovo grandiozno djelo zaokupljali su i zaokupljaju ne samo literarne životopisce genijalnog prozaiste već i kulturologe u najširem smislu.

Ono što najviše fascinira iole strasnog čitatelja, a kamo li ozbiljne znalce književnosti, je žanrovska širina Andrićeve literarne grandioznosti. Pojavivši se u književnom životu lirikom Andrić je svoje umjetničke vrhunce dostizao bravurozno isklesanim proznim ostvarenjima. Njegovi romani Travnička hronika, Na Drini ćuprija, Omer paša Latas biljurne su okomice europskog proznog izraza.

Ništa manje umjetnički efektno su ispisane pripovjetke i novele Ive Andrića. Iako su bile iznimno intrigantne za druge medijske stvaraoce Andrićeve proze nisu imale niti približno artističke uspješnosti kao u temeljnom proznom iskazu.

Sam je Andrić bio iznimno skeptičan prema prikazu svojih proza na teatarskoj sceni. Ipak, predstave poput Gospođice redatelja Gorčina Stojanovića u Jugoslovenskom dramskom pozorištu ili TV drama Bife Titanik nekadašnje TV Sarajevo u autorskom čitanju Emira Kusturice primjeri su koji demantiraju uobičajeni stereotip o neprilagodljivosti Andrićevih proza medijima teatra i televizije…

Četrdeset pet godina od smrti velikog pisca ipak je, više nego skromno, obilježena u svim južnoslavenskim krajevima.
Kao da takvih pisaca imamo na svakom koraku…