Goran Sarić: Kušini za posljednji san

Goran Sarić
Autor 2.8.2018. u 16:04

Goran Sarić: Kušini za posljednji san

Foto: screenshot

Kušini za posljednji san
Oliveru Dragojeviću

Dvadeset deveti sedmi pedeset devete.
Isti dan i mjesec osamnaeste.
Rodna pedeset i deveta,
u ovu nedjelju – pedeset i deveto ljeto!

Na stolu dingač, mirisan i pitak,
a “lud k’o struja”!
Masline, sir, i punjene paprike,
od “turčina”, a kao naše,
s juga meni na sjever utekle.

Potaman mi, baš,
sve dok ne stigne prijateljeva poruka:
Umro je, jutros, Galeb.

Znam da je bolovao, teško,
jednom čak idioti pustili i vijest
da je umro!
A sad je, eto, gotovo.

Pamtim ga sa Prokurativa,
ima tome hrpa godinica.
Šrlkljast, žgoljav, sa teglastim staklima na nosu.
Lone “zvoncare”, košulja s leptir-kragnom,
samo što ne poleti!
Sav u Copacabani!

Kakvo ružno pače!, pomislih.

A poslije, kad se, i glasom i, donekle, stasom,
“ispilio” u Galeba, pa u Picaferala,
Magdaleninog i Cesaričinog adoranta,
odrekao se i te pjesme,
kao i, mnogo kasnije, Beograda.
Prema vani, često, šutljiv,
ali uvijek čovjek od riječi.

Jednom se moji momci, u Veloj,
slikali s njim, u restoranu gdje, kažu,
još uvijek stoji stari klavir na kome je ponekad,
sotto voce, znao guguknuti,
za sebe i za zaljubljene.

A ja ga gledao u nekoj holandskoj zabiti,
selu od par hiljada duša:
poluprazna sala, sve, bezbeli, naši,
a on, opet, sav razigran – kao u Olimpiji!
I nervozan, prije bine žmario sve jednu za drugom!
To ga, kažu, i ubilo.

A sad, brodom, iz Splita za Luku,
na posljednji put.
Kratka plovidba kapetana duge,
beskrajne plovidbe.
Veli Oli plovi ka svojim tvrdim,
ma njemu uvik toplim Stinama.
Kušinima za posljednji san.

Goran Sarić

Goran Sarić
Autor 2.8.2018. u 16:04

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija