GOSTIkulacije: Izdomljenost kao strategija preživljavanja

Povezani članci

• Stipe Šuvar – čovjek koga su mrzili i hrvatski i srpski nacionalisti
• DVIJE NAGRADE GEGIĆEVOM FILMU
• Ismet Smajlović: Knjiga nezaborava – monografija o Horu „Djevojke sa Neretve“
• Jovan Nikolaidis: I AM A MONTENEGRIN WRITER
• Osam godina najbolje igre Instituta za umetničku igru
• Daša Drndić: Me Shqipërinë në xhep: Leđa mora

Criticize This! – izložba “GOSTIkulacije” Margarete Kern, Galerija Studentskog centra, Zagreb, 14-29.10.2011.

Piše: Tihana Bertek

Biti gostom paradoksalna je pozicija: to je „stanje trenutačnosti“ u kojem, iako pozvani i tretirani s poštovanjem, znamo da ne pripadamo, da smo uvijek već na odlasku; ili, “znam da ovdje gdje jesam nije trajno”. Upravo se tom problematikom bavi izložba Margarete Kern, postavljena u Galeriji SC (Zagreb, 14-29. listopada). Naslovljena “GOSTIkulacije“, ona predstavlja najsvježije uprizorenje umjetničina višegodišnjeg multidisciplinarnog projekta GOSTI u kojem se bavi masovnim migracijama radnika iz SFRJ u Njemačku ’60ih i ’70ih godina prošlog stoljeća.

Kern, inače i sama obilježena (i)migrantskim iskustvom (rođena u Hrvatskoj, no već gotovo 20 godina živi u Londonu), poseban fokus stavlja na nedokumentiranu povijest emigrantica, stvarajući tako arhiv intimnih priča s ciljem aktiviranja sjećanja i poticanja alternativnih čitanja povijesti. U opreci s tipičnom slikom ‘gasterbajtera’, upravo su žene, i to iz Jugoslavije, činile većinu radne snage u elektroničkim tvornicama u zapadnom Berlinu ranih ’70ih. Unatoč tome što je većina njih planirala otići na samo nekoliko mjeseci ili godina, mnoge još i danas žive i rade u Njemačkoj, bez da su se ikada prestale osjećati kao stranci, tj. gosti.

Postav izložbe u prostoru Galerije SC funkcionira kao arhiv-instalacija; slojevita i interaktivna cjelina sastavljena od raznolikog materijala koji se neprestano razvija u dijalogu s posjetiocem.

Primjerice, birajući i mijenjajući folije na projektoru posjetilac može čitati pisma ili pak pregledavati fotografije iz privatnih albuma ‘gasterbajterica’ pomoću dijaprojektora. Mogućnost interakcije s materijalom te korištenje ‘zastarjele’ tehničke opreme svakako predstavljaju poseban užitak. Dostupan je i kraći video zapis koji se odnosi na posjet kancelara Willyja Brandta Jugoslaviji 1973. Tom je prigodom Brandt zasadio drvo u Parku prijateljstva u Beogradu, a koje je Kern izložila u obliku velike kaširane fotografije parka na kojoj je istaknuto Brandtovo drvo.

Na tavanu Galerije može se pogledati film Krste Papića “Specijalni vlakovi” (1972) u kojem redatelj razgovara s radnicima na putu u Njemačku u posebno organiziranom vlaku koji je polazio svakog utorka u smjeru Münchena (pritom je zanimljivo, s obzirom na težnju izložbe da “iskopa” žensku stranu priče o migraciji, da se u Papićevom filmu pojavljuju gotovo isključivo muškarci).

Središnji element postava je dvokanalna video-instalacija nastala na osnovi transkripata intervjua koje je Kern vodila s imigranticama u Berlinu. Intervjui su zamišljeni u formi “verbatim teatra” – vrste dokumentarnog kazališta u kojem se izvedba gradi na temelju stvarnih izjava.

Na jednom kanalu pratimo priče četiriju žena, a sve njih utjelovljuje ista osoba, glumica Adna Sablyich, koristeći pritom minimalna glumačka sredstva: promjenu odjeće i frizure, gestikulaciju, mimiku i način govora. Takvim postupkom – posredovanjem osobnog iskustva – suočeni smo sa začudnim ali i pomalo otuđujućim spojem dokumentarnog i insceniranog. Iako su glumičine transformacije upečatljive, video nas odbija sasvim uvjeriti u autentičnost iskaza, što je dodatno pojačano kraćim nelagodnim, brehtovskim stankama i povremenim komentarima i pitanjima od strane umjetnice. Kern ne skriva građenje fiktivnog okvira; dapače, na drugom kanalu je prikazana školska ploča na kojoj umjetnica kredom iscrtava po jedan predmet za svaku radnicu (ta se ista ploča, sa završenim crtežima, nalazi u pozadini prvog kanala), a scena biva povremeno prekinuta rijetkim arhivskim zapisima iz njemačkih tvornica.

Atmosferična i intimna, ova izložba posjetitelje poziva da postanu “privremeni arhivisti”, da se aktivno pozabave materijalom u mjeri u kojoj to žele, omogućujući im samostalan odabir sadržaja i potičući istraživanje,  a doživljaj ne narušava niti činjenica da izložba od posjetioca traži poprilično vremena ali i koncentracije. Kern ne želi stvoriti još jedan u nizu arhiva ili napraviti statistiku. Materijal kojeg donosi je narativan, osoban i ljudski: priče emigrantica prezentirane su dirljivo i toplo, nudeći uvid u život tuđinke, no nikada ne zalazeći u patetiku.

Takav pristup, u kombinaciji s interaktivnim, user friendly postavom, omogućava ne samo problematiziranje dominantne historiografije, već i sudjelovanje u reaktiviranju sjećanja i izbrisanih prošlosti. Migracija je, kako kaže teoretičar kulture Stuart Hall, put u jednom pravcu: nema više doma kojem se može vratiti. Projekt Margarete Kern nastoji zabilježiti upravo tu nesigurnu, trenutačnu poziciju izdomljenosti kao identiteta.

Tekst je nastao u sklopu projekta Criticize This! koji organizuju Kulturtreger i Kurziv iz Hrvatske, SEEcult.org i Beton iz Srbije, te Plima iz Crne Gore. Projekat se provodi u sklopu programa “Kultura 2007-2013” Evropske komisije.

seecult.org